HAG - Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić izjavio je danas, na početku svoje odbrane pred Haškim tribunalom, da bi trebalo da bude "nagrađen" umjesto što je optužen za genocid i druge zločine nad nesrbima tokom rata u BiH, 1992-95.
U uvodnoj izjavi, koja nije svjedočenje, Karadžić je negirao i da je ikada imao plan za genocid nad Muslimanima, koje je nazvao "Srbima druge vjere".
"Umjesto što sam optužen za zločine u našem građanskom ratu, trebalo bi da budem nagrađen zato što sam učinio sve što je u ljudskoj moći da do građanskog rata ne dođe; što sam umanjio patnje svih civila; što je broj žrtava bio tri do četiri puta manji
nego što se tvrdilo; što sam potpisao i sproveo brojna primirja i zaustavljao našu vojsku pred pobjedama i stalno tragao za mirom i prihvatio četiri od pet mirovnih planova", rekao je Karadžić.
Tvrdio je i da je "humanizovao konflikt" i "lično bdeo nad humanitarnom pomoći" civilima i naredio "mnoge akte milosrđa".
"To je mermerna istina koja će vremenom postajati sve jača, a optužba laži, propaganda i mržnja biće sve slabije", kazao je Karadžić.
Optuženi je tvrdio i da "nikada ništa nije imao protiv Muslimana i Hrvata".
"Nikada nisam dopuštao ni pojedinačne, a kamoli masovne zločine... Niko nije pomislio ni na mogućnost iskorenjivanja i genocida nad drugim narodima, a pogotovo ne nad narodom koji smatramo Srbima druge vjere", naglasio je Karadžić, aludirajući na bosanske Muslimane.
Karadžić nastavlja svoju izjavu, koja nije svjedočenje. Po okončanju izjave, izvešće pred sudije prvog svjedoka odbrane, ruskog pukovnika Andreja Demurenka.
Demurenko će, prema najavi odbrane, posvjedočiti da je istragom, koju je sam sproveo, utvrdio da minobacačka granata koja je 28. avgusta 1995. ispred sarajevske pijace Markale ubila 43, a ranila 75 osoba, nije bila ispaljena sa položaja Vojske RS, čiji je vrhovni komandant bio Karadžić.
Karadžić (67) optužen je za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje "plavih šlemova" za taoce, tokom rata u BiH 1992-95.
Na Karadžićevom spisku od 16 svjedoka odbrane, koje namjerava da izvede u drugoj polovini oktobra, još su vojni posmatrač UN, Irac Pol Konvej (Pau Conwey) i kanadski pripadnici Unprofora Džon Rasel (John Rušell), Mišel Gotje (Mićel Gauthier) i Stefan Žudri (Stephan Joudry), koji će, kako se očekuje, takođe svjedočiti o eksplozijama na Markalama.
Među prvim Karadžićevim svjedocima su i oficir Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS Stevan Veljović, kao i Blagoje Kovačević, Dušan Škrba, Milorad Džida, Dragan Maletić, Slavko Gengo i četiri zaštićena svedoka.
Karadžić je za izvođenje dokaza odbrane tražio 600 radnih sati, ali mu je raspravo vijeće odobrilo 300 sati, koliko je za svoj dokazni postupak utrošilo i tužilaštvo. Odbrana je na tu odluku uložila žalbu, o kojoj još nije donijeta odluka.
Bivši predsjednik RS je nagovijestio i da namjerava da pred vijeće izvede čak 600 svjedoka, ali su mu sudije preporučile da broj svjedoka znatno smanji, ocjenjujući da iskazi mnogih nisu važni za predmet ili se ponavljaju. Karadžić nije isključio mogućnost da na kraju dokaznog postupka i sam svedoči u svoju odbranu "ukoliko tako bude odlučio".
Kako je najavio, on će svjedoke izvoditi po istom, hronološkom redosljedu iz optužnice po kojem je to učinilo tužilaštvo. Iskazima svjedoka, Karadžić će se prvo braniti od optužbe za zločine u Sarajevu, a potom od navoda optužnice o progonu nesrba iz opština
širom BiH; uzimanju međunarodnih talaca i genocidu u Srebrenici.
Na kraju odbrane, Karadžić namjerava da izvede svjedoke koji bi trebalo da negiraju iskaze svedoka - "insajdera" iz VRS. Odbranu pred Tribunalom, ukoliko odluči da svjedoči, okončaće sam Karadžić.
Tokom svog dokaznog postupka, tužioci su pred sudije "uživo" izveli ukupno 195 svjedoka, dok su još toliko svjedočanstava u spis uveli u pisanom obliku. Izvođenje dokaza, tužioci su počeli 10. aprila 2010, a okončali krajem maja ove godine.
Krajem juna, pretresno vijeće Tribunala odbilo je Karadžićev zahtjev da bude oslobođen poslije dokaznog postupka optužbe, zasnovan na tvrdnji da njegova krivica nije dokazana.
Sudije su utvrdile da je u prvom djelu suđenja izvedeno dovoljno dokaza protiv Karadžića po 10 tačaka optužnice, uključujući i onu za genocid u Srebrenici.
Raspravno vijeće je, međutim, Karadžića oslobodilo krivice po tački optužnice koja mu je na teret stavljala genocid nad Muslimanima i Hrvatima u BiH, van Srebrenice, ocijenjujući da tužioci nisu dokazali nameru vođstva RS da u sedam bosanskih opština potpuno ili djelimično uništi nesrpsko stanovništvo. Na tu odluku, tužilaštvo je uložilo žalbu.
Karadžić je optužen za genocid nad više od 7.000 Muslimana u Srebrenici; progon Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje "plavih šlemova" UN za taoce, 1992-95.
U 10 tačaka, Karadžić je optužen za genocid, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana dela, terorisanje, nezakonite napade na civile i uzimanje talaca.
Suđenje Karadžiću počelo je krajem oktobra 2009, ali je tužilaštvo prvog svedoka pred sudije izvelo tek sredinom aprila 2010.
Prvu optužnicu protiv Karadžića, Tribunal je podneo krajem jula 1995, ali je on ostao na slobodi do 21. jula 2008. kada su ga u Beogradu uhapsile vlasti Srbije. Devet dana kasnije, prebačen je u pritvor Tribunala u Sheveningenu.