BEOGRAD - Danas se navršava 12 godina od kada je Tribunal u Hagu podigao optužnice protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) Radovana Karadžića i bivšeg komandanta Vojske RS (VRS) generala Ratka Mladića, koji su i dalje u bjekstvu.
Prvu optužnicu protiv njih Tribunal u Hagu podigao je 25. jula 1995. za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Četiri mjeseca kasnije Haški tribunal podigao je drugu optužnicu za zločine u Srebrenici, koja Karadžića i Mladića tereti za genocid i zločine protiv čovječnosti. Optužnice protiv njih razdvojene su 14. oktobra 2002, kada je Tribunal otpečatio izmijenjenu i dopunjenu optužnicu protiv Karadžića, koja ga tereti za genocid i saučesništvo u genocidu nad bosanskim Muslimanima i Hrvatima tokom rata u BiH. U novembru te godine Haški tribunal objavio je izmijenjenu i dopunjenu optužnicu protiv Mladića, koja ga tereti za genocid nad bosanskim Muslimanima i u kojoj su sažete dvije optužnice koje su do tada postojale.
Pod pritiskom međunarodne zajednice i na insistiranje tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, Karadžić je 30. juna 1996. prenio predsjednička ovlaštenja na potpredsjednicu RS Biljanu Plavšić. Istovremeno, Karadžić se povukao i s mjesta predsjednika Srpske demokratske stranke (SDS) i iz javnog života. Posljednji put je viđen i slikan u Han Pijesku u julu 1996.
Uprkos tome, Karadžić se indirektno zadržao u javnosti i naredne godine, da bi nakon upozorenja SAD i međunarodnih posrednika da mora biti `nevidljiv` u RS počeo period njegovog skrivanja. U međuvremenu je za njim raspisana međunarodna potjernica. U novembru 1998. SAD su ponudile novčanu nagradu do pet miliona dolara za pomoć da se pred lice pravde izvedu optuženi za ratne zločine. Posljednjih godina vlasti RS više puta su ponovile da se Karadžić ne nalazi u RS i da nemaju saznanja gdje se krije. U aprilu 2003. policija RS raspisala je potjernicu za svim licima koje Haški tribunal tereti za ratne zločine. Zbog nesaradnje RS s Haškim tribunalom i neizručenja optuženih za ratne zločine, bivši visoki predstavnik za BiH Pedi Ešdaun smijenio je u junu 2004. predsjednika parlamenta Dragana Kalinića i ministra unutrašnjih poslova Zorana Đerića i još oko 60 osoba sa dužnosti u RS i SDS. Iz istih razloga zabranjeno je finansiranje SDS iz državnog budžeta. Odlukama visokog predstavnika blokirani su bankovni računi većem broju lica u BiH, među kojima su i članovi Karadžićeve porodice. EU je porodici haških bjegunaca Karadžića i Mladića i još jednom broju osoba, među kojima je i vladika mileševski Filaret, zabranila ulazak u zemlje Unije. Iz istih razloga SAD su do sada sačinile listu od preko 150 osoba kojima je zabranjen ulazak i bilo kakve komercijalne aktivnosti s tom zemljom.
Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. Ratko Mladić je ukazom bivše predsjednice RS Biljane Plavšić u oktobru 1996. smijenjen sa dužnosti komandanta VRS, a potom penzionisan. Prema pisanju medija, Mladić je po prestanku aktivne vojne službe živio u Beogradu.
Posljednji intervju Mladić je dao agenciji Rojters 16. aprila 1999. da bi odgovorio na optužbe tadašnjeg britanskog ministra odbrane Džordža Robertsona da je umiješan u rat na Kosovu.
Prema izjavi predsjednika Nacionalnog savjeta za saradnju Srbije sa Sudom u Hagu Rasima Ljajića medijima u Beogradu, Mladić je do 2005. najvećim dijelom bio u Srbiji.
Vlasti u Srbiji tvrde da im nije poznato gdje se Mladić nalazi i da je pitanje njegovog hapšenja tehničko, a ne političko. U martu ove godine komandant Štaba NATO-a u BiH Ričard Vajtman izjavio je da se haški optuženici Karadžić i Mladić ne kriju u BiH.
`Posljednje prebivalište koje je utvrđeno kada je u pitanju Karadžić bilo je u Srbiji, odnosno Beogradu i ta informacija je stara više od dvije godine`, rekao je Vajtman.