HAG - Trojica svjedoka odbrane Radovana Karadžića opovrgavala su danas pred Haškim tribunalom da su iz srpskih opština u Sarajevu proganjani Bošnjaci i Hrvati i da je Vojska Republike Srpske namjerno napadala civile u gradu artiljerijom i snajperima.
Bivši predsjednik RS i vrhovni komandant njene vojske optužen je, između ostalo, za terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima i za progon nesrba širom BiH.
Ratni zvaničnik srpske opštine Novo Sarajevo Zdravko Šalipur tvrdio je da, nasuprot navodima optužnice, opštinski krizni štab i ratno predsjedništvo na Grbavici "nisu bili instrument za protjerivanje nesrpskog stanovnistva", već su radili na uspostavljanju normalnog života u situaciji u kojoj skupština opštine nije mogla da se sastaje.
Potvrđujući da je na Grbavici bilo srpskih paravojski, Šalipur je izjavio da su civilne vlasti uspjele da ih suzbiju. Negirao je, istovremeno, da su u tom naselju postojali pritvori za Bošnjake i Hrvate. Kao i prethodni svjedoci Karadžićeve odbrane, kazao je i da su mnogi civili nastradali od snajperskih hitaca i granata ispaljenih sa položaja ABiH iz grada.
Šalipur je negirao i da je VRS, početkom rata, kako su tvrdili neki svjedoci optužbe, potpuno uništila gradsko porodilište u Sarajevu, rekavši da je njegov sin rođen u tom porodilištu 20. aprila 1992.
Dvojica bivših pripadnika Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) VRS,
Izo Golić i Ratomir Maksimović, ponovili su iskaz prethodnih Karadžićevih svjedoka da se taj korpus, tokom rata u BiH, isključivo branio od napada Armije BiH iz Sarajeva i da nije otvarao vatru na civile.
Poručnik Golić, koji je zapovijedao minobacačkom baterijom Prve romanijske brigade VRS, izjavio je da su na meti tih oruđa bile "neprijateljske pješadijske snage" od kojih su neke bile u civilnim objektima u gradu.
VRS, po Goliću, nije uzvraćala vatru koja je na njene položaje bila otvarana iz pokretnih minobacača u blizini bolnice na Koševu i
drugih zaštićenih civlinih objekata, upravo da bi se sprečilr civilne žrtve. O zaštiti civila i poštovanju Ženevske konvencije postojalo je stalno naređenje vrha VRS i samog Karadžića.
"Naša meta nikada nisu bili civili, niti smo imali namjeru da ih terorišemo", kazao je svjedok, dodajući da je "svako normalan" civile uklanjao sa prve linije fronta.
Dok ga je unakrsno ispitivala zastupnica optužbe, Golić je, međutim, potvrdio da je na sarajevskom ratištu bio samo do oktobra 1992. Prihvatio je kao tačno i da dva tenka ABiH koje je ukopane vidio na Koševu u to vrijeme nisu otvarala vatru.
Penzionisani pukovnik Maksimović koji je 1993-94, a zatim 1995-96, bio oficir za moral u komandi SRK, posvjedočio je da je taj korpus bio "odbrambena jedinica", jer je sprečavao proboj muslimanskih snaga iz Sarajeva i štitio srpsko stanovništvo.
Odbrambena dejstva korpusa, po Maksimovićevoj izjavi, "nisu bila dio sistematskih i raširenih napada na civilno stanovništvo", kako piše u optužnici protiv Karadžića.
Svjedok je naznačio da nije znao da je cilj vojnog i političkog vođstva RS bila podjela Sarajeva. Znao je, međutim, za zalaganje srpskih lidera da se Sarajevo "demilitarizuje", što su Bošnjaci odbijali.
I Maksimović je ponovio da su u SRK važila stroga naređenja da se ne puca na civile i da se vatrom uzvraća samo na borbene položaje neprijatelja
U unakrsnom ispitivanju, Maksimović je, suočen sa dokumentima, potvrdio da je u martu 1993. naoružao grupu dobrovoljaca Srpske radikalne stranke koja je došla da pomogne odbranu Vogošće, ali je naglasio da su ti borci poslije oko mjesec dana bili razoružani prije nego što su otišli, zato što "nisu zadovoljili".
Pošto su mu tužioci predočili izvještaje o civilnim žrtvama u Sarajevu, 30. maja 1993, svjedok je uzvratio da je, uprkos potpisanom primirju, u toku bila ofanziva Armije BiH na strateški put Lukavica-Pale od koje se SRK branio. Po svjedokovim riječima, niko od novinara u Sarajevu tada nije obraćao pažnju na srpske žrtve.
"To su bile odsudne borbe, da su muslimanske snage prošle na Sarajevsko polje, gdje je bilo između 80.000 i 100.000 Srba, nastala bi klanica", rekao je Maksimović. Posvjedočio je i da je Karadžić tada naredio maksimalnu uzdržanost, zbog čega su borci govorili da "nam predsjednik ne da da se branimo".
Svjedoka Šalipura sutra će unakrsno ispitivati tužioci.
Karadžić je optužen i za genocidu u Srebrenici; progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH i uzimanje za taoce pripadnika Unprofora, 1992-95.