BANJALUKA - Nacionalnom strukturom stanovništva, orijentalnom arhitekturom, islamskim duhovnim ambijentom, ekskluzivno bošnjačkom politikom i medijskom isključivošću koja to podržava, Sarajevo je postalo, prije svega, nacionalno-vjerska metropola Bošnjaka-muslimana, ocijenio je profesor Nenad Kecmanović.
"Koliko takvo Sarajevo ima legitimitet da administrativno koordiniše Republiku Srpsku i Herceg-Bosnu i simbolički predstavlja nebošnjačke konstitutivne narode u BiH? Srbi se sa Sarajevom kao svojim glavnim gradom teško mogu subjektivno identifikovati već samim tim što su iz njega velikom većinom protjerani", istakao je Kecmanović.
On je u kolumni pod naslovom "Šta je Sarajevo?" za list "Pres" podsjetio da su već prvih dana rata bezmalo svi kadrovi srpske nacionalnosti koji su se zatekli u Sarajevu na čelu privrednih preduzeća, banaka, medijskih kuća, klinika, fakulteta, škola... bili smijenjeni, ukoliko već sami nisu podnijeli ostavke pod pritiskom nepovjerenja bošnjačke okoline.
"Zatim su opet gotovo svi bili kolektivno stigmatizovani kao izdajnici, petokolonaši, kolaboracionisti... zbog čega je uslijedilo masovno hapšenje, isleđivanje, pljačkanje, prebijanje, ubijanje ili bježanija iz grada, uz predaju stanova, deviza, dragocjenosti... Nakon kratkog predaha poslije Dejtonskog sporazuma, iz Sarajeva kreće propagandna ofanziva na srpski narod kao zločinački i Srpsku kao genocidnu tvorevinu, sa neskrivenim ciljem marginalizacije Srba u BiH i ukidanja manjeg entiteta", istakao je Kecmanović.
Zato danas, navodi Kecmanović, Sarajevo za Srbe i Republiku Srpsku predstavlja prije neprijateljsko utvrđenje iz koga neprestano vreba opasnost po opstanak, nego zajednička prestonica prema kojoj osjećaju prirodnu privrženost, simboličku lojalnost i slično.
"Zašto Sarajevo ne može da bude ni glavni grad Federacije? Zato što ni Hrvati više ne mogu da se identifikuju sa tim gradom kao prestonicom većeg entiteta. Strategiju centralizacije i unitarizacije BiH, koju je na entitetskim granicama bar privremeno zaustavila Republika Srpska, bošnjačka politika sa izvjesnom zadrškom nameće u okviru Federacije", istakao je Kecmanović.
Sudeći prema Sarajevu, kaže Kecmanović, svaki stranac će prije pomisliti da se nalazi u nekoj turskoj provinciji ili bliskoistočnoj zemlji nego u evropskom dvorištu.
Zbog svega navedenog, kaže on, dekumulacija prestoničkih funkcija Sarajeva nameće se kao prvorazredni zadatak srpske i hrvatske politike u BiH.
"Za glavni grad nacionalno, vjerski, kulturno i politički složenih i duboko podijeljenih zemalja i u teoriji i u političkoj praksi kao najfunkcionalnije rješenje se uzima distrikt. U prvoj verziji Dejtonskog sporazuma taj status je i bio predviđen za Sarajevo kao sjedište zajedničkih institucija, kao najveći grad, kao stari centar, sa nacionalno izbalansiranom strukturom, ali Alija Izetbegović je insistirao da Sarajevo bude muslimansko, i to je zaista u svakom pogledu i postalo", naglašava Kecmanović.