Proces traganja za nestalim u BiH je revolucionaran jer je BiH zemlja koja je institucionalno riješila ovo pitanje, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Ketrin Bomberger, šef Međunarodne komisije za nestale u BiH (ICMP).
`Institut za nestale, Zakon o nestalim, Fond za nestale, te korištenje DNK analize za identifikovanje nestalih, sve se to prvi put dešava baš u BiH`, ističe Bombergerova.
NN: Kakve će konkretno koristi imati porodice nestalih od fonda koji bi trebalo da bude uspostavljen nakon što je Institut za nestale konačno počeo s radom?
BOMBERGER: Ima mnogo projekata. Sredstva mogu biti korištena za komemoracije, ali takođe i na individualnoj osnovi. Ranije ti ljudi nisu imali socijalne i ekonomske koristi, kao i određena prava, jer im to nije bilo omogućeno zakonom. Fond na simboličnom nivou omogućava žrtavama i odštetu, što je veoma značajno.
NN: Da li će nakon početka rada Instituta uloga ICMP-a biti promijenjena?
BOMBERGER: Ne, naša uloga ostaće ista. Nastavićemo da pružamo pomoć analizom DNK-a.
NN: Koliko je potrebno sredstava za rad ICMP-a i da li bi BiH nekada mogla samostalno obavljati te poslove?
BOMBERGER: Bez novca to ne bi bilo moguće. Mi ne pokrivamo samo BiH, već cijeli region. Godišnje nam je potrebno između pet i šest miliona evra za funkcionisanje.
NN: Rekli ste da u BiH ima svega desetak vještaka sudske medicine. Da li oni mogu zadovoljiti potrebe kada je u pitanju identifikacija nestalih?
BOMBERGER: Mi takođe treniramo nacionalno osoblje iz antropologije, koja je čak važnija od patologije. Patolozi su potrebni da zatvore slučaj, ali su antropolozi zaista neophodni u poslovima kao što je na primjer ponovno povezivanje skeletnih ostataka.
NN: Koliko ICMP efikasno obavlja analize DNK-a? Ima li povremenih zastoja?
BOMBERGER: Ne. Mi brzo radimo, za pet godina uradili smo 10.000 analiza u BiH i to je ogroman bilans. Najveći problem je Srebrenica. Dešava se da za neko lice radimo više analiza, jer se dijelovi tijela pronalaze i na razdaljini od 15 kilometara, pa je potrebno da utvrdimo koji dio tijela kome pripada.
NN: Kada se u obzir uzme praksa u svijetu, koliko se vremena obično traga za nestalim? Da li proces može trajati do pronalaženja posljednjih nestalih?
BOMBERGER: Naravno. Pogledajete Drugi svjetski rat, Španski građanski rat, ili sukob između Turaka i Jermena…
NN: Ali intenzivno i sistemsko traganje, kao što je slučaj u BiH?
BOMBERGER: Ovo što vi ovdje radite je potpuno novo. To služi kao primjer ostatku svijeta, jer se ranije nije nigdje dešavalo. Nije u pitanju samo traženje i identifikovanje, već i posvećivanje pažnje traumama. Taj proces oporavka će trajati generacijama.
Ne volim što ću ovo reći: svaki rat je užasna stvar, ali ovakav tretman nestalih se ovdje prvi put dešava. Ljudi se mnogo žale, ali oni ne znaju da se ovo nije desilo u Kolumbiji, Kambodži, Vijetnamu... Tada nije bilo ni ovih tehnoligija. Ovo što postoji u BiH - Institut, zakon, Fond, korištenje DNK-a, sve su to revolucionarne stvari.