Željko Kopanja, direktor i vlasnik banjalučkih "Nezavisnih novina", počasni i doživotni član Međunarodne federacije novinara (IFJ)
Zločin su, umjesto onih koji su po zakonu dužni, morali da rasvijetle mediji i - Haški tribunal
Prije 13 godina, sa jedne stijene kod Kneževa, u provaliji je završilo dvije stotine ljudskih života. Ljudi, koji su pred sobom imali snove i planove za budući život. Njihove porodice, vjerovatno, nisu mogle ni da pomisle da će, i pored neoborivih dokaza, zločin ostati nerazriješen više od decenije.
Iako je pravda dijelom zadovoljena (do sada je za ovaj zločin osuđen Darko Mrđa, pripadnik Specijalne policije iz Prijedora), zločin su, umjesto onih koji su po zakonu dužni, morali da rasvijetle mediji, jer je država bila nezainteresovana da to učini.
Istina je godinama bila pred nosom nezainteresovanog, preplašenog i indolentnog pravosudnog aparata kojem žrtve iz reda "drugih" nisu bile u prioritetu. Iz svojih interesa, koje su nekad nazivali državnim, istragu nisu željeli da dovedu do kraja i odgovorne za zločin izvedu pred lice pravde. Umjesto njih, to je učinio Haški tribunal.
Mi smo se usudili da pišemo o ovom strašnom zločinu kao, u to vrijeme, jedini medij u Republici Srpskoj i jedan od rijetkih u državi.
Međutim, zločin na Korićanskim stijenama samo je jedna od naših tragedija. Ova zemlja je, nažalost, prepuna "korićanskih stijena".
Da zločin ne bi ostao nekažnjen, a društvo oslobođeno ostavštine zločina, mediji su bili prinuđeni da, umjesto pravosuđa, odigraju jednu od glavnih rola, i to su oni, zaista, činili u posljednjih nekoliko godina.
Vremena se, međutim, mijenjaju. Čak i kod nas. Pravosuđe, kako vidimo, iz dana u dan podiže sve više optužnica za ratne zločine i pokreće procese koji bi trebalo da dovedu do pravde.
Mediji, istovremeno, izlaze iz uloge istražioca i transformišu se u posmatrače. To, na određen način, jeste prirodan proces, međutim i pored aktiviranog pravosuđa pitanje ratnih zločina mora ostati dužnost i obaveza medija prema ovom društvu. Ono jeste teška, vrlo zahtjevna, a često i nezahvalna tema koju ljudi teško čitaju i gledaju, zabavljeni svojim, svakodnevnim mukama.
Ovo društvo, međutim, mora da se suoči sa zločinom, a mediji moraju da imaju aktivnu ulogu u tome. To je prvi korak ka istinskom pomirenju naroda. Pravda mora biti zadovoljena, ne zbog nas samih, već prije svega zbog generacija koje dolaze. Zbog toga mediji ove zemlje moraju da ratnim zločinima nastavljaju da posvećuju veliku pažnju, a pogotovo onima u kojima su žrtve iz reda "manjinskog naroda" u odnosu na etničko-geografsku pripadnost medija. Nažalost, situacija, uz časne izuzetke, danas nije zadovoljavajuća.
Srpski mediji pišu o zločinima nad Srbima, hrvatski o zločinima nad Hrvatima, a bošnjački o zločinima nad Bošnjacima. Takav rad medija konzumente takve informacije navodi na opasan zaključak - pa, samo smo "mi" bili žrtve!
Mediji moraju ratnom zločinu prilaziti sa jedine moguće strane - profesionalne. Postoje žrtve i postoje oni koji su počinili i naredili zločin. Mediji ne smiju zaboraviti ni žrtve ni ratne zločince, bez obzira kojem narodu pripadali.
To je naš dug prema generacijama koje dolaze. Naš dug prema svim žrtvama u BiH.