ANDRIĆGRAD - Direktor Andrićevog instituta Emir Kusturica rekao je da nejasnoće o Sarajevskom atentatu potvrđuje i činjenica da na suđenju Gavrilu Principu nikada nije objavljen serijski broj pištolja kojim je pucano na Franca Ferdinanda i Sofiju, što je neshvatljivo, ali i dokaz postojanja niza tajni o ovom događaju.
"Činjenica je da na suđenju Principu nikada nije naveden serijski broj pištolja `broving` iz kojeg je ubijen Ferdinand. To jedan ozbiljan sud ne može sebi dozvoliti i to mnogo govori o manipulaciji", rekao je Kusturica danas u Andrićevom institutu u Andrićgradu na promociji majskog izdanja "Istorijskih svesaka".
On je naglasio da je istražni sudija Leo Pfefer u svojoj knjizi "Istraga o Sarajevskom atentatu" naveo da postoje četiri revolvera i bombe, da bi u postavci u Vojnom muzeju u Beču odjednom bila tri pištolja, a nema četvrtog.
"Dobili smo informaciju da u postavci nema četvrtog pištolja. Čim toga nema u optužnici, to otvara odgovarajuće sumnje", kaže Kusturica.
Kusturica je naglasio da istoričari okupljeni oko Andrićevog instituta rade da "izbistre pogled kako bi vidjeli što bolje i unazad i unaprijed".
"Što se više vraćamo u prošlost, sve nam je jasnije šta se dešavalo u novijoj istoriji. Do pozitivne istine je veoma teško doći, ali ona je sve više dostupna istraživačima i samim tim moguća", rekao je Kusturica .
Sarajevski atentat je posljedica, a ne uzrok
Rukovodilac Odjeljenja za istoriju Andrićevog instituta Miroslav Perišić rekao je danas u Andrićgradu da je Sarajevski atentat dio istorije BiH i posljedica onog što je prethodilo, a nikako uzrok onoga što je uslijedilo.
Perišić je danas u Andrićevom institutu, na predstavljanju petog broja "Istorijskih svesaka", rekao da današnja literatura o Prvom svjetskom ratu kao da nije zainteresovana da istraži pitanja odgovornosti za ubistvo Franca Ferdinanda.
On je pojasnio da jedan dio istoričara smatra da je Sarajevski atentat djelo zvanične tadašnje Srbije, iako za to nemaju utemeljena dokumenta.
"Mnogo su brojniji istoričari koji Sarajevski atentat smatraju `okidačem za rat` odnosno povodom koji je Austrougarskoj i Njemačkoj dobrodošao za odluku za koju je u ratnim krugovima Beča i Berlina raslo raspoloženje", naglasio je Perišić.
Prema njegovim riječima, u jednom dijelu istoriografije iznesene su opravdane sumnje da se za pripreme atentata na Ferdinanda u Sarajevu znalo u pojedinim zvaničnim bečkim i budimpeštanskim krugovima.
On smatra da Sarajevski atentat nije dovoljno istražen jer su mnogi zvaničnici tadašnje vlasti znali za njegovu pripremu, a bezbjednosne strukture su Ferdinandov boravak u Sarajevu učinile nebezbjednim.
"Neki od istoričara smatraju da su pravi začetnici ubistva Ferdinanda izvesni krugovi u Beču i Budimpešti koji su delali preko svojih agenata u južnoslovenskim prostorima", naveo je Perišić.
Prema njegovim riječima, na tragu otvorenih pitanja nalazi se i originalni dokument od 23. decembra 1913. godine, sačuvan u Arhivu Srbije, koji sadrži podatak da je u Beč stigla informacija iz Sarajeva o pripremi atentata.
"Srpski diplomatski predstavnik Jovan Jovanović izvijestio je Beograd u decembru 1913. godine da je Beč dobio informaciju od `zemaljskog poglavara` u Sarajevu da se priprema atentat na jedan broj austougarskih zvaničnika", rekao je Perišić koji je i direktor Arhiva Srbije i član redakcije "Istorijskih svesaka".