Nekoliko sam dana čekao da vidim ko će i kako od domaćih i međunarodnih zvaničnika reagirati na posljednji izvještaj Međunarodne krizne grupe o Bosni i Hercegovini, u kojem se kao recept za rješenje problema u BiH predlaže - treći entitet.
Naročito me zanimalo kako će se oglasiti učesnici javno-tajnog sastanka u Širokom Brijegu ili Mostaru, barem dvojica od njih... Sudeći po tišini koja je uslijedila nakon izvještaja Međunarodne krizne grupe o BiH, jasno je šta će nam to nakon izbora saopćiti širokobriješko-mostarski trio ili kvartet, piše Zlatko Lagumdžija, ministar vanjskih poslova BiH, za Depo.ba.
Kao čovjek, Bosanac i Hercegovac, političar, neću ćutati, kao što nikada nisam mirno gledao dok nam dijele zemlju, niti čekati izbore da kažem šta mislim o svojoj zemlji, njenom uređenju, izvještaj ICG, budućnosti ove zemlje i njenih naroda i građana.
Zbog toga, moramo znati da na oktobarskim izborima ne biramo između pojedinaca i stranaka, nego između integrirane (a ne centralizirane i unitarne) države Bosne i Hercegovine i ... novih podjela, cijepanja, strahova od drugih i drugačijih.
Na pregovorima u Dejtonu nismo mogli dići svoj glas protiv podjele BiH, sada imamo priliku koja se ne dobija dva puta, a cilj bliže je nego ikada. Cilj koji se zove država - integrisana i ujedinjena Bosna i Hercegovina. Zato i ovaj put nećemo dozvoliti nove podjele...
Ovu bitku možemo dobiti samo ako ujedinimo individualne snage, znanje i kvalitete.
Istorijski izazovi se, nažalost, još uvijek ponavljaju. Prije 15 godina na Kongresu Socijalističke Internacionale u Parizu imao sam priliku da govorim u ime jedine bh. stranke koja je postala punopravni član svjetske porodice socijaldemokrata. I tada je međunarodna zajednica, kao i naša zemlja, bila suočena sa istim pitanjem: podjela ili dalja integracija. Tom prilikom sam rekao ono što danas treba jos glasnije ponoviti.
Svi smo mi anđeli s jednim krilom, možemo letjeti samo zagrljeni.
Bosna i Hercegovina, bez obzira na sve, za mene je zemlja koja i dalje ima osnove za svjetliju budućnost, budućnost koja nije satkana od podjela, straha, kriminala i društvene agonije, već budućnost koja prije svega znači prevazilaženje nametnutih neprirodnih odnosa, budućnost sačinjenu od nade, rada i borbe i za državu Bosnu i Hercegovinu, a i za svakog pojedinca u njoj.
Bosna i Hercegovina je iz jednopartijskog totalitarizma prešla u tri jednopartijska nacionalizma, umjesto u jednoj demokratiji, završili smo u tri etnokratije i sada, moram priznati, da unatoč velikim naporima još uvijek nismo u potpunosti uspjeli poraziti te ideje i riješiti se okova takvog koncepta vladavine, ali sam, sad više nego ikada, uvjeren da smo u stanju zadati završni udarac tom konceptu, ujedinjeni oko ideje zvane država BiH.
Ono što se našoj državi događalo je nezaobilazan proces koji preživljavaju sve zemlje u tranziciji(...), s tom razlikom da smo mi potpisivanjem Dejtona dobili samo prividni mir, dakle, prekid oružanog sukoba koji se sa ratnih stratišta preselio u institucije ove zemlje, tako usporavajući tokove promjena, nastavljajući besprizornu pljačku ove države i njenih građana te uništavajući svaku nada o boljem sutra.
Narodi i građani ove zemlje moraju znati da budućnost ove zemlje ne stanuje ni na zapadu, ni na istoku, već isključivo ovdje, u ovoj zemlji, u njenim ljudima i njenim institucijama.
Vrijeme je za Bosnu i Hercegovinu onakvu kakvu zaslužuju njeni ljudi, ujedinjenu i sigurnu, zemlju ostanka i budućnosti, zemlju vizija i rada, zemlju koja je zaštitnik i ponos svojih građana!
I danas, isto kao i prije pet, deset, petnaest, dvadeset godina, alternative nema. Bosnu i Hercegovinu možemo sačuvati samo ako u to beskompromisno vjerujemo i za takve ideale se borimo. Glavom i srcem. Ujedinjeni. Važno je da nas ima nas dovoljno.