Pas Bongo, neobičan po svojoj ljepoti, umjetničkog imena Gogen, je iz rase čaučau, ali se može pohvaliti još jednim vrlo bitnim "detaljčićem" za bosanskohercegovačke prilike a to je pasoš Evropske unije.
`Pustite da vas Bongo upozna. Za to mu treba deset sekundi, kao diplomatski obrazovanom psu. Izda vam vizu za boravak na teritoriju kojim suvereno vlada, dvorištem i kućom`, posavjetovao nas je Bongov vlasnik Željko Samardžija iz Istočnog Sarajeva, dok nam je prilazio pas star dvije godine s grivom kao u lava.
Morali smo se upoznati i sa drugim psom Dongom, koji nas je umiljato gledao.
`Sve je počelo prije četiri godine kada sam dobio Bonga, koji se sada zove Dongo. Supruga i ja smo ga toliko zavoljeli, da se nismo odvajali od njega. Međutim, tokom jednog boravka u vikendici u Trnovu, Bongo se izgubio. Plakali smo, tugovali, ali nismo uspjeli ništa saznati o psiću. Odlučili smo da kupimo drugog čau-čau, koji je iz istog legla, i to je bio naš novi Bongo. Kada smo ga donijeli u kuću, a to je bilo prije dvije godine, bio je kao igračka. Dali smo mu svu svoju ljubav i pažnju. Pošto smo zbog posla prinuđeni često putovati, Bongo je dobio i pasoš Evropske unije u Beču! Ni ja ga nemam, a tako bih bio sretan da imam`, dodaje Željko Samardžija.
Kaže da je i njemu lakše putovati zbog Bonga koji je privilegovan kao vlasnik pasoša EU.
`Vozimo se automobilom i dovoljno je samo da pokažem Bongov pasoš Evropske unije i prelazak je zagarantovan. Ništa vas ne pitaju samo prolazite, tako da svoj pasoš gotovo i ne pokazujem. Sve zahvaljujući psu koji je ispunio sve uslove za priključenje Evropskoj uniji. Psu je u dijelu vrata ugrađen mikročip, veličine stotog dijela milimetra u kojem su njegovi podaci. Nema varanja na granici. Iako imam psa iste pasmine i gotovo su slični, ne mogu umjesto Bonga prevesti Donga`, objašnjava Samardžija.
Vratili smo se na priču o sadašnjem Dongu.
`Pomirili smo se s tim da tadašnjeg Bonga više nikada nećemo vidjeti, ali prije godinu dana vidimo u oglasima da neko prodaje psa rase čau-čau za mobilet nokija ili 250 KM. Odem na adresu i vidim svog Bonga koji se gotovo godinu dana hranio na ulici. Na sebi gotovo da nije imao dlaka. Dobio sam ga natrag i otad traje njegova resocijalizacija. Sada je mnogo bolje. S obzirom da sam drugom psu dao ime Bongo, njegovo sam preinačio u Dongo. U dogledno vrijeme ga planiram oženiti. Vrijeme mu je, ima četiri godine`, našalio se Samardžija.
Sve vrijeme razgovora Dongo nam se umiljavao, a Bongo nas je ignorisao.
`Rekao sam vam. Interesantni ste mu prvih deset sekundi, koliko mu je potrebno da vas upozna, a onda se vraća svojim uobičajenim poslovima. Obilazi teritorij, igra se, laje na mačke. Imamo mi svog mačka sa kojim se igra, neće mu ništa, a ostale mrzi. Voli na televiziji gledati fudbalske utakmice i emisije o životinjama, prvenstveno lavovima i tigrovima`, dodao je Željko.
Porijeklo pasa
Željko Samardžija kaže da rasa psa čau-čau potiče iz Mongolije, Kine.
`Specifični su po svom ljubičastom jeziku. Uvijek se vežu samo za jednu osobu, dok ostale ignorišu. Moji psi jedu jednom dnevno, a vole kada ih češljaju. Igraju se kada je njima ćeif i nisu od onih kojima ćete kao vi nešto baciti, a oni vam to donijeti. To je za njih prevaziđeno`, kazao nam je Željko.