SARAJEVO, BANJALUKA - Izbori za predsjednika bilo koje političke partije u BiH praktično su postali jednosmjerna ulica, jer se za tu poziciju najčešće prijavi samo jedan kandidat.
Ovakav scenario, prema riječima političkih analitičara, gledaćemo i ubuduće, jer među političarima vlada mišljenje da nema potrebe da se izlažu nepotrebnom stresu ukoliko u igri nije veliki ulog, a ako se i desi da se neko usudi ući u tu trku, veoma često bude "politički pometen".
Da se ne radi o nekim spekulativnim pričama pokazalo se i prije nekoliko dana... Milan Miličević i Edin Forto preuzeli su partijsko kormilo SDS-a i Naše stranke bez prave izborne trke, jer nisu imali protivkandidate.
Slično je i sa drugim partijama, posebno onima kojima će ova godina biti izborna. Veoma je teško očekivati da će Milorad Dodik, Dragan Čović, Nenad Nešić, Petar Đokić, Željko Komšić... tako lako prepustiti rukovođenje strankom nekom drugom. Kada je u pitanju SDA, tu bi se moglo očekivati da Šemsudin Mehmedović bude protivkandidat dosad neprikosnovenom Bakiru Izetbegoviću. A u ovom slučaju u javnost su se već počele bacati otrovne strelice da bi SDA mogla izgubiti dio članstva ukoliko izgubi i Izetbegović.
Nermin Nikšić, po Statutu SDP-a, nema pravo da se kandiduje, jer mu je trenutni mandat drugi uzastopni. Iako se odavno pominju imena Denisa Bećirovića i Vojina Mijatovića kao potencijalno novih predsjednika, izbori u SDP-u najvjerovatnije će biti prolongirani do iduće godine, tačnije po završetku lokalnih izbora u BiH.
Sličan unutarstranački proces, po svemu sudeći, čeka i PDP. Nakon što je Jelena Trivić osnovala Narodni front i ispala iz predsjedničke trke, Draško Stanivuković je praktično najozbiljniji kandidat za prvog čovjeka stranke. Međutim, upravo je Stanivuković nedavno kazao da bi sa izborima u PDP-u trebalo sačekati do kraja lokalnih izbora, kako bi se vidjeli rezultati potencijalnih kandidata te da Borenović treba da ostane na predsjedničkoj poziciji najmanje do tada. Međutim, postavlja se pitanje da li bi gradonačelnik Banjaluke ovako lagodno govorio o izborima u PDP-u da je u stranci ostala Jelena Trivić.
Nebojša Tojagić, politički analitičar, kaže da ključnu ulogu u tome što većina aktuelnih stranačkih lidera nema ili nikada nije ni imala nijednog protivkandidata na izborima igra vlastiti interes.
"S jedne strane, preuzimanje stranačkog kormila u vrijeme kad je stranka u opoziciji i nije neka primamljiva opcija, jer zahtijeva veliki angažman, ogroman trud, stalne sukobe i odricanje. Što je stranka bliža vlasti ili su njene pozicije obećavajuće u smislu rasta podrške javnog mnjenja, a bez obzira na njenu veličinu, ona postaje prostor potencijalnog unutarstanačkog odmjeravanja snaga, jer je interes veliki, a ulog ogroman. Najčešće takve stranke imaju 'doživotne' predsjednike, a oni svoju dugovječnost na čelu stranke pravdaju očuvanjem jedinstva stranke, odbranom svog naroda, nastavkom reformi koje su baš oni započeli ili nekim slabo uočljivim putem kojim su krenuli", pojašnjava Tojagić.
Upravo zbog ovakve situacije, dodaje on, u strankama su većinom poslušnici.
"Ti ljudi po stavove i mišljenje idu kod predsjednika. Ali, oni su odani do momenta kada pomisle da bi oni mogli postati 'kalif umjesto kalifa'. Međutim, kada dođe do toga, imamo sve osim demokratskog sučeljavanja, a najčešći rezultat je izlazak iz stranke poražene frakcije i po pravilu formiranje nove stranke, kao što je nedavno bio slučaj u PDP-u, gdje smo imali sukob dvije vedete političke stranke. Gotovo po pravilu se taj sukob završava odlaskom iz stranke poražene opcije - poput Davora Bernardića u hrvatskom SDP-u, Dragana Đilasa u DS-u ili još ranije sukob Vuka Draškovića i Vojislava Šešeljea u SNO", rekao je Tojagić za "Nezavisne novine".
Kandidovanje jednog kandidata za predsjednika stranke za analitičarku Tanju Topić je čist nedostatak demokratije.
"Imena nekih lidera u nazivu stranaka te maltene doživotno predsjednikovanje istim ozbiljni su znaci demokratske patologije. Ozbiljno kršenje statuta stranke, traženje prečica, a busanje u prsa o demokratskom potencijalu društva jednog lica su međusobno protivrječni. Jedan lider u stranci znači da u njoj nema demokratije, čak ni privida, jer se ne obezbjeđuje niti protivkandidat makar u svrhu dekora", mišljenja je Topićeva.
Ona naglašava da u BiH i dalje vlada hibridni režim i njegovanje kulta ličnosti te da su prava i slobode obično samo na papiru, a da je s tim u vezi i članstvo u strankama zadovoljno "obožavanjem partijskih vođa".