Za snažniji razvoj poljoprivrede potrebno je oko 300 miliona KM, plan razvoja za tri godine, ali i politička odluka da nam je to strateški važno, kaže Damir Ljubić, ministar poljoprivrede u Vladi FBiH.
Upozorava da za izlazak na evropsko tržište treba imati proizvod u određenoj količini i cijene, da se poljoprivrednici moraju povezivati jer su gazdinstva u FBiH usitnjena, te da bi za kvalitetniju pomoć najbolje bilo da BiH ima ministarstvo poljoprivrede na državnom nivou.
NN: Kako se potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU (SSP) može odraziti na poljoprivredu u BiH?
LJUBIĆ: Bićemo izloženi dodatnoj konkurenciji i doći će do smanjenja nekih cijena, ali oslobađaju se carine i neki strojevi za poljoprivredu biće jeftiniji. No, poljoprivrednici neće mnogo izgubiti, jer institucije koje bi trebalo da štite i građane i državu ne funkcioniraju ili su nedavno uspostavljene i nisu profunkcionirale u punom smislu. Nemamo ni punu kontrolu granica, nemamo potpun uvid u ono što imamo i zato smo do sada bili potpuno otvoreno tržište, bez kontrole, a to je najgora varijanta. Nemamo ni certificirane laboratorije koje su priznate i u državi i van nje.
NN: Ali, dobili smo dozvolu za izvoz ribe?
LJUBIĆ: EU dozvoljava uvoz robe koja joj ne čini konkurenciju i gdje se oni dodatnim procedurama pobrinu da to ne ugrozi sigurnost hrane na njihovim tržištima. Naše količine ne mogu ugroziti proizvodnju iz EU, a tu je i element "da konačno nešto puste". No, poljoprivreda i proizvodnja hrane se u EU razvijaju 50 godina i uloženo je mnogo sredstava, a sada je ta oblast podložna reviziji, što pokazuje koliko je ova oblast osjetljiva. Bez stavljanja poljoprivrede na prvo mjesto i osiguranja strateškog položaja teško je govoriti o ozbiljnom razvoju, a kod nas to nikada nije urađeno. Prije rata smo imali industrijske kombinate, a za obiteljska gospodarstva niko nije mario i nije ih pomagao i sada imamo stagnaciju poljoprivrede. Poslije rata smo dobili zaostatak i maćehinski odnos prema ovom sektoru, pa sada imamo tehnološku zaostalost, siromašnog seljaka i needucirane poljoprivrednike.
NN: Potpisivanjem SSP-a otvara se pristup fondovima EU, ali naša gazdinstva su usitnjena. Da li ovo otvara prostor za zadruge?
LJUBIĆ: Gazdinstva jesu usitnjena, a njihovo povećanje je težak i mukotrpan posao i mora se tražiti sustavno rješenje. Mi smo stavili u proceduru zakon o poljoprivrednom zemljištu, koji vlasnike obavezuje na njegovo obrađivanje. Moramo urediti i zemljišne knjige, jer je status vlasništva jedna od ozbiljnijih kočnica razvoja gospodarstva, a posebno poljoprivrede. Druge zemlje su, da bi spriječile usitnjavanja, utvrdile da može biti samo jedan nasljednik i u tim državama prosječno gazdinstvo je 70 do 80 hektara, a kod nas dva do tri hektara. Zbog tih vlasničkih odnosa su velike površine, kao Mostarsko blato ili Popovo polje, neobrađene. A da bi konkurirali na tržištu morate imati količine, kvalitet i cijenu, a da bi to postigli poljoprivrednici se moraju povezivati. Ljudi imaju odbojnost prema zadrugarstvu, a to je samo grupa ljudi koja se uvezuje zbog određenog interesa. Ljudi to moraju shvatiti i početi se ponašati kao dio zajednice, ali ljudi to najbolje shvate kada vide da funkcionira.
NN: Imamo li mi u BiH dovoljno stručnih ljudi koje je moguće angažovati u ovoj oblasti?
LJUBIĆ: Imamo stručnih ljudi, ali nisam siguran da li ih imamo dovoljno. No, pokušaćemo utvrditi koliko ljudi imamo, educirati ih, sve do poljoprivrednika. Nije sramota neku od susjednih zemalja ili instituciju i pojedinca zamoliti za stručnu pomoć, za edukaciju, osposobljavanje i sticanje znanja. Moramo prihvatiti činjenicu da nešto imamo, a za ono što nemamo zamoliti druge za pomoć. Nažalost, naše unutarnje uređenje čini da se mnogo nesposobnih i nestručnih ljudi krije iza politike, priče o nacionalnom.
NN: Kada očekujete povećanje obrađene površine?
LJUBIĆ: Za ozbiljniji iskorak je potrebna politička odluka da je poljoprivreda strateški važna za ovu zemlju.
NN: Koliko bi novca trebalo za ove namjene, jer sada izdvajate više od tri odsto budžeta za poljoprivredu i to očito nije dovoljno?
LJUBIĆ: Šest posto budžetskih sredstava je minimum i to bi bilo oko 100 miliona KM, a s Investicijskom bankom FBiH bi mogli osigurali još 100 miliona KM, što bi obezbijedilo i oko 100 miliona KM kroz privatne investicije i to bi osiguralo snažan razvoj ovog sektora. Ali moramo imati plan i program za najmanje tri godine, a ne cjenkati se svake godine za pet miliona KM. Poljoprivreda ne trpi improvizacije. Uvjeren sam da smo ove godine, da je dobro analiziran proračun, mogli pronaći još najmanje 50 miliona za ovaj sektor. Moramo biti pošteni prema sebi i na osnovu analiza kazati gdje je pare moguće najbolje iskoristiti, a ne da se pogađamo koji će sektor dobiti novac.
NN: Ima li šanse da dio novca od prodaje telekoma ode u poljoprivredu?
LJUBIĆ: Značajan dio ići će u poljoprivredu i uređenje zemljišta, ali i za sektor voda. U Vladi moramo znati šta su nam strateški prioriteti i ne mora to biti poljoprivreda, ali moramo znati šta je to i tada ne smije biti pitanja iz koje stranke je koji ministar. Zbog toga nam se i dešavaju problemi, poput ovih s braniteljima, jer bez političkog koncenzusa da se uđe u ozbiljne reforme nema ozbiljnog napretka.
NN: Rijetko govorimo o upravljanju vodama, jesmo li ih zaštitili i iskoristili na pravi način?
LJUBIĆ: Mi sada pripremamo strategiju upravljanje vodama i ona će pokazati šta sve s vodama možemo uraditi. Usvojen je i novi Zakon o vodama, usklađen s evropskim direktivama, ali mi kao društvo nemamo kvalitetan odnos ni prema vodi, ni prema njenoj zaštiti.