SKELANI - Milica Dimitrijević, majka dvojice dječaka koji su ubijeni u Skelanima 1993. godine, zatražila je danas izvinjenje od Ambasade SAD u BiH zbog izjave zamjenika američkog ambasadora Džonatana Mura da nije došao na komemoraciju srpskim žrtvama u Bratuncu jer "ne posjećuju ceremonije gdje se obilježava stradanje vojske".
Aleksandar Dimitrijević imao je pet godina kada je ubijen 16. januara 1993. godine u napadu muslimanskih vojnika iz Srebrenice. Njegov brat Radisav imao je 12 godina kada je u istom napadu ranjen hicem iz snajpera, a umro je od posljedica ranjavanja šest mjeseci kasnije u Beogradu.
"Nas sedmoro smo u automobilu bježali ka Bajnoj Bašti u Srbiji, kada su nas napali ispred Stanice policije u Skelanima. Maleni Aleksandar sjedio je na zadnjem sjedištu, jer sam se plašila da će ga pogoditi ako bude bio kod mene na prednjem sjedištu. Uprkos tome, uspjeli su da mi ga ubiju", svjedoči novinaru Srne Milica, jedna od brojnih neutješnih majki srednjeg Podrinja.
Milica kaže da je tada ranjen u nogu i njen 15-godišnji sin, koji je vozio automobil pokušavajući da ih spasi od pokolja, jer je na taj dan od oko 150 civila u Skelanima ubijeno njih 69.
Njega danas majka jedino i ima.
Prisjećajući se ovog događaja koji je za cijeli život obilježio porodicu Dimitrijević, Milica ističe da njena djeca nisu bila naoružana, ali muslimanski vojnik jeste - nosio je snajper iz kojeg je pogodio dvoje nedužne djece koja su pokušala da potraže spas od komšija muslimana u susjednoj Bajnoj Bašti u Srbiji.
"Nije mi jasno kako niko do sada nije odgovarao za ogroman zločin nad srpskim civilima. Ne razumijem zbog čega stranci poput Mura ili Incka tako pričaju kada postojimo mi, koji smo svjedoci zla koje su nam činile muslimanske snage", pita se Milica Dimitrijević.
Slavka Matić, majka dvije kćeri koje su ubijene 1992. godine u napadu na selo Bjelovac, pozvala je zamjenika američkog ambasadora u BiH Džonatana Mura da dođe i uvjeri se u stradanja srpskih civila u srpskim selima oko Bratunca i Srebrenice, koja su muslimanski vojnici uništili nakon što su pobili sve što su stigli.
Slavkine kćerke Gordana i Snježana ubijene su 14. decembra 1992. godine u napadu na seli Bjelovac, upitala je Mura da li su vojnici i djeca, žene i starci koje su muslimanske snage ubjale po njihovim domovima i dvorištima, a kojima je juče u Bratuncu služen parastos zajedno da svim žrtvama ovoga kraja.
"Muslimanska vojske mi je tog kobnog decembra 1992. godine u kući ubila kćerke Gordanu i Snježanu, a pred kućom su ubili petnaestogodišnjeg dječaka Milenka Vučetića, a njegovog ranjenog brata Branu, koji je tada imao osam godina, odveli su u logor sa trogodišnjom Oliverom i njenim sedmomjesečnim bratom Nemanjom Filipovićem", priča ogorčena Slavka Matić.
Muru poručuje da o ovom stradanju postoje fotografije i podaci iz kojih se vidi koliko je srpskih civila ubijeno na prostoru Bratunca i Srebrenice.
"Ako zaista uvažava i poštuje sve žrtve i ne pravi razliku među njima kao ostali predstavnici međunarodne zajednice, uvijek može posjetiti Bratunac i okolna srpska sela i u razgovoru sa porodicama saznati istinu o stradanju srpskih civila i demantovati tvrdnju da se u Bratuncu parastos služi samo vojnicima", poručuje Slavka Matić.
Radojka Prodanović iz Bjelovca, kojoj su ubijeni svekar Dušan i svekrva Milka, priča da su u ovim krajevima 1992. i početkom 1993. godine većinom ubijani civili i to na kućnom pragu, napominjući da za to niko nije odgovarao.
Ona pita zašto niko iz američke Ambasade nikada nije posjetio neko srpsko selo da provjeri ko je stradao ili 14. decembra kada se obilježava godišnjica stradanja u Bjelovcu, gdje su muslimanske snage iz Srebrenice samo za jedno jutro ubile 109 mještana.