BiH

Pratite nas na Google news

Malezija naoružavala muslimane u BiH

Malezija naoružavala muslimane u BiH
Malezija naoružavala muslimane u BiH
Dragana Raduški

KUALA LUMPUR - Ahmad Kamil bin Džafar, bivši generalni sekretar Ministarstva spoljnih poslova Malezije, u svojim memoarima priznao je da ta država kršila embargo UN-a o naoružanju kako bi u nedavnom ratu u BiH pomogla tadašnjim muslimanima.

U dijelu memomara pod nazivom "Kršenje embarga: Zašto je Malezija organizovala vojnu pomoć Bosni", koji objavljuje malezijske dnevni list "New Straits Times", Bin Džafar navodi da je malezijsko angažovanje bilo zasnovano na poštovanju pravde i suvereniteta mlade, nove nacije, a ne na vjerskim principima, kako bi mnogi pomislili.

 "Sjećam se da me premijer pozvao 1992. godine na sastanak, gdje mi je saopštio da Malezija mora brzo da pomogne Bosancima", piše Džafar.  Dodaje da je, kao dio napora da se pomogne BiH, bio i njegov put u Njujork, gdje se susreo sa svim glavnim urednicima medija, ali i put u Vašington, gdje je razgovarao sa senatorima i drugim zvaničnicima, a sve s ciljem da se ukaže na vojnu neuravnoteženost u sukobu, gdje su žrtve bili muslimani, ostavljeni "na milost i nemilost agresora". Navodi da je uspio da dobije odobrenje malezijskog premijera da organizuje dva međunarodna foruma, jedan u Bonu, a drugi u Londonu. Na ove forume su pozvani kako evropski parlamentarci, tako i neki američki senatori.

"Kada sam se susreo s premijerom Harisom Silajdžićem i predsjednikom Alijom Izetbegovićem na jednom od sastanaka kontakt grupe Organizacije islamske konferencije (danas je to Organizacija islamske saradnje) oni su me zamolili za pomoć, bilo u novcu ili drugoj materijalnoj pomoći, te su me pitali da li Malezija može da ubijedi i druge muslimanske zemlje da pomognu", piše Džafar. Nakon toga razgovarao je s malezijskim premijerom o novom razvoju događaja. Premijer je dao svoju jaku i bezrezervnu podršku. Ubrzo su krenuli i s implementacijom plana.

"Naša prva isporuka lakog naoružanja držana je skoro sedam dana na Kipru. Bilo je to juli - avgust 1993. godine, a to zadržavanje je izazvalo uznemirenost među nama. Konačno, isporuka je dospjela do Istanbula", prisjeća se Džafar. Ironično dodaje da nije bio kvalifikovan za šverc naoružanja, ali da je i to postalo sastavni dio njegovih brojnih odgovornosti u Generalnom sekretarijatu Ministarstva spoljnih poslova. Sarajevo je prvi put posjetio negdje na samom početku rata.

"Tada sam se susreo sa Silajdžićem, gdje smo diskutovali o daljoj materijalnoj podršci, kao i načinu da u sve to uključimo što više zemalja Organizacije islamske konferencije. Kako su sukobi u međuvremenu eskalirali, postao sam gotovo bijesan na kontakt grupu Organizacije islamske konferencije", piše Džafar.

Negdje u julu 1995. godine OIC je konačno objavio da više ne priznaje UN-ov embargo na naoružanje.

Na sastanku u Ženevi oni su embargo proglasili nevažećim i svi su bili spremni da odmah pošalju vojnu pomoć u BiH.

"Analitičari su u to vrijeme postali svjesni naše značajne vojne pomoći BiH. Vjerujemo da su naše akcije imale uticaja te da su pokrenule dešavanja na terenu, jer je već u septembru 1995. godine iniciran sastanak s ciljem pronalaženja rješenja za okončanje rata. To su ujedno bile i prve osnove mirovnih pregovora", piše Džafar.

Pomoć koju je BiH dobila od Malezije, ali i drugih zemalja kontakt grupe, bila je od suštinskog značaja za Armiju RBiH da se konačno suprotstavi Srbima, a Džafar je uvjeren da je to muslimanskoj strani dalo bar minimalne mogućnosti da izgradi svoju poziciju u pregovorima koji su na kraju doveli do mirnog rješenja.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije