Sudeći po svim činjenicama koje su ovih dana dostupne javnosti, građani u RS će veoma brzo umjesto dosadašnje jedne KM za veknu bijelog hljeba izdvajati 10 feninga više. I sve bi bilo dobro da je u pitanju poskupljenje samo bijelog hljeba jer onih koji jedu isti u našoj državi je najmanje.
Naime, sve vrste hljeba poskupiće za oko 10 odsto, a pekari tvrde da to i nije baš neko veliko poskupljenje oko koga bi trebalo `talasati`, jer eto sve poskupljuje, pa što ne bi i hljeb ako je već na svjetskom tržištu poskupjela pšenica.
Tipično naš odgovor, rekla bi većina jer uvijek je lakše okriviti tamo neki svijet, Ameriku ili koga već, a što je prosječnom građaninu i jedna KM za hljeb previše - to je manje važno.
S druge strane, poljoprivrednici kažu da problem nije u svijetu, već u mlinarima koji su umjesto da kupe pšenicu od domaćih proizvođača za vrijeme žetve istoj obarali cijenu, pa će sada da kupuju znatno lošiju iz uvoza po većoj cijeni jer im ovi sada ne bi prodali `ni za koje pare`.
Prisjetimo se Juvenalove sintagme `Hljeba i igara` (`Panem et circenses`), koja se odnosi na neobičnu atribuciju i mentalitetno stanje bilo koje nacije koja u limitima vlastite teritorije i blagostanja teži dosegnuti užitak, radost i nadu. Igra je uvijek izduvni ventil, hljeb skromno i simbolično sredstvo preživljavanja, a biće da će građani u RS zbog malih primanja i sve evidentnijeg poskupljenja morati malo manje hljeba da jedu, a više da se igraju.