HAG - Jedan od lidera nekadašnje Republike Srpske Krajine Milan Martić izjavio je u Haškom tribunalu da se bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić isključivo zalagao za očuvanje Jugoslavije i da su se Srbi u Hrvatskoj i BiH pozivali na svoje pravo na samoopredjeljenje nakon osamostaljenja Slovenije i Hrvatske.
Tužilac Alan Tiger tvrdio je da se Karadžić prije početka sukoba u bivšoj Jugoslaviji, sredinom 1991. godine, protivio ujedinjenju hrvatske i bosanske krajine, ali da je to bio "odraz taktičke zabrinutosti, zato što nije bilo pravo vrijeme za takav potez".
"Ovo vijeće je čulo dokaze da je doktor Karadžić bio zabrinut da bi se ujedinjene krajina u to vrijeme shvatilo kao otcjepljenje i da bi Srbi u tom slučaju ostali bez 50 odsto željenih teritorija", rekao je tužilac.
Martić, koji je svjedok odbrane Radovana Karadžića, odgovorio je tužiocu da je to njegovo tumačenje, ali da to ne odgovara istini. Martić je bio izričit da bi "ujedinjenjem krajina došlo do narušavanja ideje da se očuva Jugoslavija".
"Karadžić je vidio daleko više od nas koji smo bili za ujedinjenje. On, i većina ljudi na čelu bivše Jugoslavije, grčevito su se borili za opstanak Jugoslavije. Ne isključujem mogućnost da je bilo govora da i mi upotrijebimo pravo na samoopredjeljenje, ako dođe do osamostaljivanja Slovenije i Hrvatske", rekao je Martić.
On je istakao da je Karadžić "govorio da se Srbi moraju držati Ustava", a da to što su "Srbi katastarski imali više od 60 odsto teritorije gdje su živjeli nije izmislio Karadžić, već su to činjenice".
Martić je izjavio i da se "Jugoslavija nije raspala, već je razbijena izvana, od Vatikana, Njemačke i drugih država".
"Mi smo razmišljali kako da ostanemo da živimo zajedno i iskoristimo pravo na samopoopredjeljenje koje smo prema Ustavu imali kao konstitutivan narod", rekao je Martić. "Nije postojao nijedan razlog da se nama ne prizna pravo na samoopredjeljenje, koje je bilo priznato drugima. Nažalost, to ujedinjenje se nikada nije dogodilo."
Na pitanje tužioca kakav je bio njegov odnos sa nekadašnjim vođom Srpske dobrovoljačke garde Željkom Ražnatovićem Arkanom, Martić je potvrdio da su u tome "postojale različite faze", i da je Arkan jedno vrijeme taj odnos nazivao "bratskim". Martić se, međutim, nije saglasio sa tvrdnjom tužioca da su Arkan i on krajem jula 1992. godine zajedno došli u BiH i učestvovali u operaciji "Koridor".
Martić je rekao i da prvi put čuje da su "Arkan i njegova grupa dijelili oružje teritorijalnoj odbrani koje je stizalo iz ministarstava unutrašnjih poslova i odbrane Srbije".
Na sugestiju tužioca da je on znao da je Državna bezbjednost Srbije regrutovala i poslala Dragana Vasiljkovića - kapetana Dragana, da bude instruktor u Centru za obuku u Golubiću, svjedok je odgovorio da je "sve to bilo na zahtjev koji je Milan Babić poslao Slobodanu Miloševiću i MUP-u Srbije da pošalju pomoć u obuci našim ljudima", a da je "sve drugo što je rečeno tačno".
Pretresno vijeće utvrdilo je, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju Milana Babića, da "nema nikakve indikacije da je patio od poremećaja ličnosti, što bi moglo da utiče na kredibilitet svjedoka, kako je to tvrdio Martić".
Karadžić je ranije tražio da mu se objelodane psihološki i psihijatrijski nalazi o psihičkom stanju Milana Babića, prije nego što je u martu 2006. godine izvršio samoubistvo u pritvoru tribunala.
U svom zahtjevu Karadžić je naveo da je u razgovoru sa Martićem, po njegovom dolasku iz estonskog zatvora, radi svjedočenja u Hagu, "saznao za postojanje psihijatrijskih izvještaja u kojima je kod Babića, navodno, konstatovan poremećaj ličnosti".
Na osnovu te dijagnoze Karadžić je namjeravao da ospori vjerodostojnost Babićevog svjedočenja na suđenjima Slobodanu Miloševiću, Momčilu Krajišniku i Milanu Martiću, čiji je dijelove tužilaštvo uvelo u dokaze u predmetu "Karadžić" u skladu sa pravilom koje se odnosi na svjedoke koji su preminuli.
"Vijeće smatra da interes pravde ne iziskuje da se optuženom daju na uvid informacije o zdravstvenom stanju Babića", saopštio je predsjedavajući sudija O-Gon Kvon.
U periodu od avgusta 1991. godine do februara 1992. godine, Babić je obavljao funkciju predsjednika vlade tadašnje Srpske Autonomne Oblasti /SAO/ Krajine, a zatim predsjednika Republike Srpske Krajine. On je u tribunalu priznao krivicu za progone i bio osuđen na 13 godina zatvora.
U Karadžićevom dodatnom ispitivanju Milan Martić je potvrdio da je Arkan "bio blizak Saveznoj državnoj bezbjednosti" i da "misli da je on u Republiku Srpsku Krajinu dolazio službenim kolima Službe državne bezbjednosti". Potvrdio je i da su Arkana krajem 1990. godine "zarobili Hrvati i da je bio oko pola godine u zatvoru, ali da mu nikada nije suđeno".
Na pitanje šta je bio razlog za njihovu komunikaciju, Martić je ponovio da nije bio udruženi zločinački poduhvat, odnosno da je takav poduhvat "postojao na strani separatističkih republika".
"Očigledno je nekome palo na pamet da pripiše sve nama, koji smo bili za očuvanje Jugoslavije", rekao je Martić.
Na Karadžićevo pitanje da li je on bio spreman da žrtvuje mir za bilo kakav cilj, Martić je odgovorio: "Naprotiv, u korist mira mi smo bili spremni da učinimo ustupke na vlastitu štetu."
Martić se od januara 1991. do avgusta 1995. nalazio na raznim rukovodećim položajima - predsjednik, ministar odbrane i ministar unutrašnjih poslova u SAO Krajina i Republici Srpskoj Krajini /RSK/. On je u junu 2007. godine u tribunalu proglašen krivim za zločin protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja i osuđen na 35 godina zatvora, a na svjedočenje u Hagu došao je iz Estonije, gdje je upućen na izdržavanje kazne.
U nastavku glavnog pretresa, iskaz bi trebalo da počne da daje ekspert za balistiku iz Beograda Zorica Subotić.