HAG - Svjedočeći na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom, istražitelj tužilaštva Din Mening rekao je danas da je utvrdio da su u masovnim grobnicama u okolini Zvornika pokopani Muslimani iz Srebrenice koji su strijeljani u julu 1995.
Po riječima Maninga, koji je grobnice istraživao od 1996. do 2001, mnogim žrtvama u trenutku smrti bile su vezane oči i ruke, a ti povezi pronađeni su na posmrtnim ostacima i u grobnicama.
"Pronađeno je više od 800 takvih poveza", precizirao je on.
Zaključak da su žrtve bile islamske vjeroispovijesti istražitelji su izveli na osnovu vjerskih predmeta kraj tijela u grobnicama, poput brojanica i malih Kurana, rekao je Maning.
U grobnicama su pronađeni i dokazi koji su žrtve povezivali sa određenim mjestima egzekucija. Kao primjer naveo je da su u primarnim grobnicama kod sela Glogova pronađeni dijelovi vrata i zgrade skladišta u selu Kravica, udaljene osam kilometara, gdje su, prema optužnici, srpske snage 13. jula 1995. ubile oko 1.000 Muslimana iz Srebenice.
Maning je objasnio da su vrata i dijelovi zida skladišta u grobnice dospjeli zajedno sa tijelima koja su na mjestu zločina kupile i utovarale teške mašine, oštetivši pritom zgradu.
Isti fragmenti zatim su pronađeni i u sekundarnim grobnicama u Zelenom Jadru, gdje je VRS u jesen 1995. premjestila tijela prvobitno pokopana u Glogovi, u okviru tajne operacije smišljene na prikrivanje zločina.
Tu operaciju svjedok je ilustrovao satelitskim snimcima, dobijenim od vlasti SAD, na kojima su vidljivi radovi na otkopavanju i zakopavanju primarnih i sekundarnih grobnica, krajem septembra i početkom oktobra 1995.
Tadašnji predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga optužen je za genocid nad više od 7.000 srebreničkih Bošnjaka u danima nakon što je VRS zauzela tu enklavu, 11. jula 1995.
U unakrsnom ispitivanju, Karadžić, koji se brani sam, izložio je tezu da je područje grobnica bilo "ratište skoro 45 mjeseci, gdje su ubijene protivnike kroz asanaciju sahranjivali u masovne grobnice".
"Mi nismo pronašli nikakave dokaze da su u masovnim grobnicama bila tijela iz prethodnog ratnog perioda, a ne žrtve egzekucije, čije su oči i ruke u mnogim slučajevima bile vezane", odgovorio je Maning.
"Doći ćemo i na to", kazao je na to Karadžić i nastavio: "Vi ste našli i šrapnele u grobnicama. Jeste li vidjeli negdje da se egzekucije vrše šrapnelima?"
Maning je odgovorio da su u tijelima žrtava iz kravičkog skladišta i iz doma kulture u selu Pilica bili pronađeni šrapneli, ali i opekotine od eksplozija. Prema optužnici, srpski vojnici su na tom mjestima zločina upotrebljavali i ručne bombe.
Optuženi je, na osnovu činjenice da je u jednoj od grobnica, pronađena saobraćajna dozvola sa srpskim imenom, sugerisao da je među žrtvama bio i Srbin, pitajući svjedoka kako se on tamo našao. Maning je, međutim, odgovorio da to što je u grobnici pronađen dokument na to ime ne znači da je i ta osoba bila među žrtvama.
Karadžić je tvrdio da u prilog njegovoj tezi da u grobnicama nisu bile žrtve iz Srebenice govori i to što su kraj njih pronađene čekovne, bankovne knjižice i pasoši, te parčići holandskih novina.
"Da li se moglo plaćati u Srebrenici sa računa tokom 3,5 godine rata... Pronađeni su i pasoši, a ratni zarobljenici nisu mogli imati pasoše", kazao je optuženi.
Maning je ponovio da "pronađeni dokazi ukazuju su žrtve zarobljene i strijeljane dok su bile u posjedu tih dokumenata". Kazao je i da su parčići holandskih novina, potekli iz baze holandskog bataljona Unprofora u Potočarima, žrtve upotrebljavale kao papir za cigarete.
Karadžić je, kao i tokom ispitivanja drugih svjedoka, sugerisao da su parčići tkanine pronađeni u grobnicama zapravo bili povezi koje su nosili islamski borci, ali je svjedok to odbacio, ponavljajući da su u grobnicama, ali i na nekim tijelima bili pronađeni povezi za oči i za ruke.
Unakrsno ispitivanje istražitelja Maninga optuženi će završiti sutra ujutro. Karadžić je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje "plavih šljemova" UN za taoce, 1992-95.