Tranzicija nigdje nije bezbolna, ali privatne kompanije moraju shvatiti da se ne treba bojati privatizacije, kaže Mervin King, ekspert Svjetske banke za korporativno upravljanje i predsjedavajući Komiteta za upravljanje i nadzor UNa.
Pojašnjava da se privatnim firmama upravlja efikasnije i profitabilnije nego onim kojima upravlja birokratski administrativni aparat.
NN: Zašto je važno korporativno upravljanje i koja je njegova razlika u odnosu na menadžersko, koje je trenutno u preduzećima u BiH?
KING: U modernom životu svi mnogo vremena provodimo u kompanijama i one su postale sastavni dio svih segmenata života. Recimo, `Microsoft` ima frizerske salone, ambulante, pomažu obrazovanje djece svojih uposlenika... Kompanije upravljaju i ljudskim i novčanim kapitalom i to je sve povezano kroz tri pojma: ljudi, planeta i profit. Jer ako se ne staramo o planeti, to će negativno uticati na profit, najprije zbog klimatskih promjena, ali i na druge načine. Mi svoje kompanije moramo voditi tako da svijet ne postane gori nego što je sada. U cijelom svijetu kompanije postaju bolji propagatori nego vlade. Mogu imati veliki uticaj, jer njihov porez ide Vladi i to znači da imaju ogroman uticaj na nju.
Godine 1987. u Johanesburgu je donijeta i odluka da kompanije i vlade ne mogu donositi kratkoročne odluke koje ugrožavaju budućnost onih koji dolaze poslije nas, jer niko od nas nije vlasnik planete. Da objasnim: vi uplaćujete penziono osiguranje, a to penziono kupuje kompanije kojima upravlja i stvara novac od kojeg opet kroz to penziono osiguranje korist ima svaki čovjek na ulici.
NN: Po teoriji korporativnog upravljanja kompanije moraju biti sasvim otvorene, ali u BiH je nerijetko slučaj da kompanije čak ni regulatorima cijena njihovih usluga ne daju sve informacije?
KING: To nije česta pojava u drugim zemljama. Transparentost ublažava pogrešno ponašanje, jer što je neko transparentniji više će voditi računa o tome da se ne ponaša pogrešno. Japanci imaju poslovicu da svako ko skida kimono mora biti siguran da je okupan i čist i to je to. Transparentnost je kamen temeljac dobrog upravljanja.
NN: U BiH je prisutna i praksa imenovanja direktora i upravnih odbora u skladu s političkom ili stranačkom pripadnošću?
KING: Dobro upravljanje diktira da morate imati nezavisne direktore i članove UO, koji nisu menadžeri i nisu zaposleni u toj kompaniji. Suština dobrog nezavisnog direktora je da hrabar, da mu članstvo u odboru nije potrebno da bi stekao status, da mu ta pozicija ne treba da bi stekao novac i da ima integritet, poštenje i iskustvo u poslovanju. Ne mora biti pravnik ili računovođa ili stručnjak za određenu oblast, nego treba da je inteligentan, da razumije stvar i obaveze i principe pozitivnog i poštenog djelovanja u najboljem interesu kompanije. Kompanija je kao neko ko je doživio saobraćajnu nesreću i samo mu kuca srce, sasvim je nesposoban za samostalan život. Nadzorni odbor je poput nekoga ko brine o imovini te osobe i pri tom koristi sva svoja umijeća, marljiv je, izvršava `domaću zadaću` i donosi odluke u najboljem interesu te osobe. Direktor opet mora voditi više brige jer ne brine samo o jednoj osobi, nego o mnogo ljudi.
NN: Kako naučiti vlade ispravnom upravljanju?
KING: Principi dobrog upravljanja su primjenjivi i na vlade i na kompanije. Prije dvije godine, kada je u UN-u bio veliki skandal sa zamjenom hrane za naftu, 156 članica UN-a je reklo da treba napraviti reviziju upravljanja. Na tome je radilo šest svjetskih eksperata u upravljanju i 38 profesionalaca koji su radili s nama. Mi smo istraživali najbolje principe i prakse upravljanja u cijelom svijetu i to smo htjeli primijeniti na UN. Danas na UN-ovom veb sajtu postoji dokument o tome sažet na 80 strana, ali i 157 strana analize koja govori o tome da Svjetska banka, Svjetska trgovinska organizacija, mirovne snage i mnogi drugi ne poštuju te principe.
NN: Da li to znači da treba pristati ili dozvoliti loše upravljanje?
KING: Upravljanje je dinamičan proces i mijenja se. Kada sam prije dvije godine za 80 kompanija rekao da su klimatske promjene važne za njihov biznis, mislili su da je to čudno, a to se upravo sada dešava. Nedavno na svjetskom ekonomskom forumu, nakon što je Al Gor (bivši američki potpredsjednik) govorio o svom filmu, `nezgodnim istinama`, jedan od izvršnih direktora `Siemensa` je ustao i počeo vikati da je preobraćen i da će sasvim drugačije raditi.
NN: U BiH je u toku privatizacija državnih kompanija i neke se boje da će privatizacijom izgubiti rejting na tržištu koji trenutno imaju?
KING: Tranzicija nikada nije bezbolna! Širom svijeta imate državna preduzeća koja se privatiziraju, ili se uspostavlja pola-pola partnerstvo javnog i privatnog sektora. Mnogo je dokaza da se biznisima koje vodi privatni sektor rukovodi efikasnije, aktivnije i profitabilnije. Dakle, što prije treba privatizirati privatna preduzeća i to je u interesu BiH.
`NO se imenuje samo da brinu o kompaniji`
NN: U jednom od najmoćnijih javnih preduzeća u BiH, u kojem je država vlasnik 90 odsto kapitala, Nadzorni odbor koji je imenovan `da provodi Vladinu politiku` izložen je zahtjevima za smjenu?
KING: To je zanimljivo, ali u pitanju postoji pogrešna premisa. Nadzorni odbor se imenuje samo da brine o kompaniji, a kompanija je suverena i ona je vlasnik imovine, odnosno dioničari koji imaju pravo da glasaju i imaju pravo da mijenjaju direktora i pravo na dividendu. Direktori donose odluke u najboljem interesu te kompanije. Dioničari ili Vlada mogu uputiti člana Nadzornog odbora šta da čini, ali Nadzorni odbor mora reći dioničarima da ne mogu od njega tražiti da donosi odluke koje nisu korisne za kompaniju. Zato sam govorio o domaćoj zadaći člana Nadzornog odbora.
NN: Da li je tako i kada je neko od dioničara apsolutno većinski vlasnik?
KING: Apsolutno!
`Medijacija jako važna`
NN: Zašto je važno da u privrednim sporovima postoji mogućnost medijacije. Da li je bolje koristiti medijaciju ili praviti privredne sudove?
KING: Vjerujem da je u interesu prometa i trgovine općenito da ima alternativne mehanizme rješavanja sporova i da bude ugrađen u statut firme. Jer kada dođe do spora on mora biti riješen što prije i u obostranom interesu, a to može značiti i novi dogovor što sud ne može učiniti jer ga ograničava zakon. Nadalje, ako ste manjinski dioničar, teže postižete rezultate čak i ako postoje odlični zakoni jer većina može izvršiti uticaj. A kada uspostavite alternativne mehanizme rješavanja sporova i u ugovore ugradite klauzulu koja sve nivoe upravljanja obavezuje da se kod spora pregovara u dobroj volji, zapanjujuće je kako se ljudi brzo slože. U težim sporovima može postojati nekoliko nivoa medijacije.