Milan Lovrić, potpredsjednik Vanjskotrgovinske komore (VTK) BiH, ističe da je potrebno ukinuti carine na repromaterijale i strojeve, te stimulisati poljoprivredu kako bi bh. firme imale iste uslove poslovanja kao konkurencija i bile zaštićene nakon što počne primjena CEFTA.
Naglasio je da su u platformi za akciju, koju su potpisali čelnici Vijeća ministara BiH, entiteta i Brčko distrikta, dominantne bile teme koje se odnose na raspodjelu, a ne na ono što je suštinsko za ekonomiju.
NN: Idući mjesec očekuje se početak primjene sporazuma o CEFTA. Jesu li BiH i njeni privrednici spremni za to?
LOVRIĆ: CEFTA nije ništa specijalno novo, ništa se ne dešava dramatično drugačije, jer ostajemo u istom krugu zemalja. Imali smo odnose riješene ugovorima o slobodnoj trgovini i sada ih konsolidiramo jednim ugovorom. I dalje ostaje težak položaj naših firmi u odnosu na slične u okruženju, a zadaća je naših zakona o carinskoj politici, carinskoj tarifi, o akcizama, da što prije riješe te stvari.
CEFTA je jedan novi korak u liberalizaciji trgovine u jugoistočnoj Evropi nastao s idejom da taj proces bude u funkciji približavanja EU i ulaska u veliko evropsko tržište. Ono što je zanimljivo je da držimo neke carine koje otežavaju našim firmama da posluju normalno u regionu, jer konkurencija nema carina u svojim zemljama, a kad robu proizvede može je uvoziti u BiH bez carina. Zato je važno u narednom periodu pokušati napraviti da se svi repromaterijali i strojevi uvoze bez carina. Naše firme traže samo iste uvjete kao i firme u okruženju. To je osnovni zahtjev koji treba ispuniti. Vrlo je opravdan i sramota je da to do sada nije urađeno. Ovih dana imamo intervenciju pivara. Ono što se trebalo davno napraviti je ukinuti carinu na slad, hmelj, boce i čepove koje BiH ne proizvodi. Naše firme nepotrebno plaćaju carinu i dolaze u teži položaj nego jake pivovare u okruženju.
Carinska tarifa je, dakle, prvi korak. Drugi je stimulacija u poljoprivredi. To je nešto što nije riješeno, što je veliki defekt BiH i veliki spoljnotrgovinski deficit sigurno bi se značajno smanjio kada bi odnos prema poljoprivredi bio sličan kao u okruženju. Hrvatska, na primjer, ima deset puta veće subvencije nego BiH.
NN: Prošle sedmice su predsjedavajući Vijeća ministara BiH, entitetski premijeri i gradonačelnik Brčko distrikta potpisali platformu za akciju kojom su rekli da će ekonomija biti prioritet. Vjerujete li im?
LOVRIĆ: U ovom trenutku to je bilo lakše napisati nego neke druge stvari koje su im se ispriječile kao teži problem. Šteta da nije prije posvećivano dovoljno pažnje ekonomskim pitanjima. Bojim se da su ovog puta, kada su usuglašavali ovaj dokument, dominantne bile ekonomske teme koje se odnose na raspodjelu novca, a ne na ono što je suštinsko za ekonomiju, za stvaranje boljih uvjeta za proizvodnju i podizanje konkurencijske sposobnosti kompanija. Imali smo i ranije akcije poput buldožera, ali one nisu bile temeljite, sustavne, definirane koracima koji su mogli biti mjerljivi i trebali davati efekte. Ekonomiji se pristupalo kampanjski. Zato još imamo neuređeno stanje kada se radi o zakonskom okviru i institucijama koje to trebaju.
NN: Šta bi trebao biti prioritet?
LOVRIĆ: BiH fali ideja koja će je na neki način stabilizirati, pokrenuti naprijed. Dobro bi bilo hitno završiti ono što traže sve asocijacije pri VTK i druge organizirane grupe, a to je da se smanje ili ukinu carine na repromaterijale i opremu, da se pooštre kontrole u smislu onemogućavanja ulaska nekvalitetne robe na naše tržište, opasne po zdravlje i život ljudi i one koja je na graničnim rokovima trajanja.
NN: Gdje leži naš potencijal i kako ga razviti?
LOVRIĆ: Dugo smo pričali da imamo resurse u ljudima, ali taj resurs polako odlazi. Imamo prirodne resurse, ali ništa od toga ne može dati efekte ako imamo neuređeno okruženje. Moramo biti komunikacijski bolje povezani u fizičkom smislu, znači jačati putnu infrastrukturu.
NN: Kako komentarišete klizanje BiH sa 98. na 105. poziciju u izvještaju Svjetske banke u kojem su države rangirane po poslovnom okruženju?
LOVRIĆ: Očigledno je da BiH ne uspijeva sustići ni ono što smo nekada zvali balkanskom pričom. Znači da se i neke balkanske zemlje, za koje smo nekada smatrali da su daleko iza nas, danas razvijaju brže. To se može objasniti sporim donošenjem zakona. Mislim da politička nomenklatura ne uspijeva napraviti prave korake za napredak BiH.
Prodaja telekoma
NN: Treba li privatizovati telekome u FBiH?
LOVRIĆ: Bilo je nekoliko pokušaja da se preostali dio `Eroneta` privatizira. Dobro je da to tada nije urađeno, ali šteta je da `Eronet` kao operator nije u partnerstvu s njemačkim, odnosno hrvatskim telekomom. `BH Telecom` isto tako ima značajan potencijal. To je profitabilna kompanija, ali joj trebaju dodatne investicije, jer tehnologije u toj oblasti jako brzo rastu.
I država može biti dobar vlasnik, jer je suština da menadžment bude taj koji će kompaniju razvijati i ostvarivati veću dobit i dividendu koja državi može poslužiti za investiranje u nekoj drugoj oblasti. Tu treba naći mjeru. Ne treba sve prodati, treba omogućiti da se privreda BiH razvija na najbolji mogući način.