Elektroprivrede Hrvatske, Federacije BiH, Republike Srpske i Srbije bi trebalo da naprave jednu zajedničku regionalnu kompaniju, ili pul koji bi se bavio investicijama i razvojem trgovine električnom energijom, tvrdi u intervjuu za "Nezavisne" predsjednik Vlade RS Milorad Dodik.
`To bi bilo najbolje. I da se dogovorimo da negdje u regiji formiramo berzu za struju i na taj se način nosimo s globalnom konkurencijom. Mislim da je budućnost ove regije povezivanje u biznisu`, kaže Dodik.
NN: Čini mi se da ipak nešto zapinje oko privatizacije brodske Rafinerije?
DODIK: Ne zapinje ništa, naprosto, očekivali smo da se to završi prije godišnjih odmora, a završiće se poslije.
NN: Nije li bilo pokušaja da se stvore prepreke u Sarajevu osporavanjem te privatizacije...
DODIK: Ne, to je bilo ranije, to je riješeno. Sarajevo tu nema nikakvu nadležnost. Bilo je samo pitanje hoće li se dozvoliti prodaja goriva iz Rafinerije na prostoru čitave BiH. E sad su ovi ljudi iz Sarajeva bili dovedeni u situaciju da, iako su ranije stalno kao papagaji ponavljali `jedinstveno tržište, jedinstveno tržište`, kad se ono počelo pomaljati, počnu osporavati takvu odluku. Mislim, to govori o apsurdu BiH.
Dakle, oko privatizacije, mi smo išli sljedećom logikom - imamo Rafineriju koja je devastirana, zastarjela, jer nije radila toliko godina. To je ranije bila najmodernija jugoslovenska rafinerija, ali pretrpjela je ratne štete i sad sve to treba popraviti. Da biste to mogli, trebate dovesti jednog solventnog kupca koji nije trgovac koji će to uzeti, demontirati i prodati u staro željezo... Kad gledate ko ima izvore nafte, put vas vodi u Rusiju, nema ništa drugo. Moram kazati, to nije poznato javnosti, ali mi smo mjesecima prije toga razgovarali s ljudima iz Kazahstana, zatim s ljudima iz Azerbajdžana, a bili su ovdje i predstavnici nekih drugih kompanija, no najozbiljnijim se pokazao `Zarubežnjeft`.
NN: Jedino Rusi mogu osigurati transport.
DODIK: Naravno, to je problem. I onda smo sve završili s Rusima. Zbog kašnjenja odluke u Sarajevu, u međuvremenu je u Rusiji krenuo jedan administrativni proces, banka koja posao prati njihova je najjača banka, a postala je razvojno-investiciona banka Ruske Federacije i od 1. juna u novim je procedurama. To nije banka koja posluje na čisto komercijalnim osnovama, nego mora za svaku liniju kredita ili investicije pribaviti saglasnost ili same vlade Ruske Federacije ili, pak, nekih njenih organa. U međuvremenu dolaze godišnji odmori i, evo, tu se nalazimo gdje se nalazimo. A ono što smo mi uradili i što radimo - gotovo smo u svakodnevnom kontaktu - isplatili smo oko 80 miliona dolara dugove Rafinerije kupcima.
NN: Čak i zlosretnom Čermaku...
DODIK: Pa mislim da nismo mogli birati, to je postojalo i morali smo to riješiti. Dakle, sve se razvija kako treba. Vidim kako Rusi po Brodu i okolini traže veliki broj stanova i kuća za ljude koji će raditi na rekonstrukciji. Ozbiljan posao, i to ide.
Druga važna stvar su autoputevi. Mi do 2009. završavamo ovu dionicu Gradiška - Banjaluka, ali želimo s osloncem na nju razviti druge putne pravce - za Kupres i za Bijeljinu.
NN: Tko će graditi put Banjaluka - Gradiška?
DODIK: Ne zna se još ko će graditi, nije riješeno, bio je međunarodni tender, Evropska investiciona banka za obnovu i razvoj odobrila je kredit, a istu svotu novca smo i mi dali.
NN: Kolika je to investicija?
DODIK: Ukupno oko 180 miliona evra.
NN: Vi, znači, tražite samo izvođača radova...
DODIK: Za tu dionicu imamo novac. Rekli smo: evo, imamo toliko para, a imamo i taj put, najbolji i najfrekventniji, koji svi žele uzeti u koncesiju. Predlažemo, OK mi ćemo ga napraviti, finansirati i dati vam koncesiju, ako preuzmete da izgradite i ovaj autoput do Kupresa, te od Prijedora do Bijeljine, pa ako ste spremni evo vam cesta u koju niste ništa uložili, naplaćujte i od toga finansirajte izgradnju, pokrivajte gubitke na ovim pravcima koji su zasad nedovoljno frekventni. Razgovaramo o tome sa `Strabagom`, koji je ovdje već godinu dana, a tu su i još neke druge kompanije, jedna izraelska, jedna španska. Nedavno smo na sjednici Vlade donijeli odluku da izaberemo međunarodnog konsultanta koji će nam pomoći da odaberemo najbolje moguće rješenje, pa ćemo u ovim jesenjim mjesecima imati i tu odluku.
NN: Dobro, to su ovi mali poslovi...
DODIK: Šta mali - to je živa milijarda!?
NN: Mali su kad se usporede s krunskim draguljem - energetikom!
DODIK: Neko je dobro smislio - nisam filozof, a nisam ni patetičan - neko je, dakle, dobro smislio da razbije bivšu Jugoslaviju i razdijeli važne kapacitete koji su tu postojali, pa ih jeftino kupi, kao što je to išlo, recimo, u Hrvatskoj. Slovenci su, naravno, vješto vodili svoju politiku, ali u BiH je sve devastirano, pokupovano budzašto, ništa narod nije imao od toga! U Srbiji je, da ne pričam, ista priča, u Crnoj Gori, u Makedoniji, identično.
Evo, Kosovo, imamo to što imamo, ali očigledno je da je tamo osnovni interes da uđu kompanije koje se žele ubaciti u energetiku... A i kad nas ovdje. Zato su, znate, kod mene pomiješana osjećanja, pa međunarodnu zajednicu smatram zaslužnom što je zaustavila krvoproliće, ali istovremeno sam svjestan da i oni svi idu za interesom...
Samo ne morate mene do kraja upropastiti da dođete do zarade! Nikad nisam čuo stranca koji bi došao i rekao - evo, to je vaš resurs, želimo vam pomoći da taj resurs učinite snažnijim. Hoću reći, duboko smo svjesni našeg energetskog potencijala, on je za veličinu Republike Srpske ogroman. Posljednjih godina Republika Srpska jedina je na prostoru bivše Jugoslavije imala višak električne energije. A pored toga imamo mogućnost da razvijemo primarne kapacitete koji su tri puta veći od ovih koji sada postoje.
NN: Hidroenergetske i termoenergetske.
DODIK: To su dva osnovna izvora. Nama su u toku rata srušeni dalekovodi i mnogo šta drugo, a onda su došli ljudi iz međunarodnih finansijskih institucija pa rekli - evo vam kredit da to popravite, ali morate za tri godine sve staviti na privatizaciju! Znači, u uslovima kada je sve devastirano, i pored činjenice da je nemoguće izgubiti na struji kao što je nemoguće izgubiti na nafti, vi dolazite u državu koja je u dramatično teškoj situaciji, pa tražite od nje da odmah privatizuje energetski sektor. Pitali smo - je li uslov kredita da privatizujemo? Jeste. E, pa hvala vam za kredit. Nećemo privatizovati.
Hoćemo, naravno, nismo nesvjesni činjenice da se mora uzeti privatni kapital. Ali, prvo ćemo i u uslovima državnog upravljanja i vlasništva energetiku učiniti profitabilnom, pa kad je tako dignemo, reći ćemo - e, sad je vrijeme za privatizaciju! No, onda ćemo umjesto 50 miliona evra dobiti milijardu ili pet milijardi! To je sva strategija! U međuvremenu želimo zadržati vlasništvo nad onoliko kapaciteta koliko je potrebno za domaće potrebe, a sve ostalo stavljamo na sto, da vidimo kakve su inicijative i mogućnosti u dogovoru sa drugima.
Dakle, Republika Srpska će, po koncepciji ove vlade, u budućnosti uvijek imati onoliko primarnih kapaciteta koliko je njoj potrebno. Ne možemo mi sada prodati hidroelektrane i termoelektrane i da tu dođe operater koji će vam po ekonomskim cijenama dati toliko struje koliko hoće. To možete uraditi Francuzu ili Nijemcu, ali ne možete ovom ovdje jadnom čovjeku koji je tek izašao iz rata, uništen, pa mu sad još kažete da mora kupovati struju po ekonomskim mjerilima, a ako ne može platiti, isključićemo mu. Mi smo savršeno svjesni šta znači struja. Evropa nije za struju uvela standard, nije rekla da ne može na evropsko tržište ući struja koja nije proizvedena po ISO standardu. Ne, poruka je, dajte struju, nije važno kako je proizvedena, samo daj, daj...
NN: Ali kod privatizacije Termoelektrane Gacko bunili su se mali dioničari. Vlada je prodala udio češkoj kompaniji, formirano je društvo s ograničenom odgovornošću, a ostali su izvisili, zar ne?
DODIK: To nije točno. Stvar je sljedeća: Termoelektrana Gacko je napravljena prije 40 godina, u njoj nikad nije izvršena rekonstrukcija osim redovnih ili vanrednih remonta. Tehnologija je takva kakva jeste. Tražio se najbolji mogući način da se tamo otvori perspektiva novih investicija i mi smo prije godinu dana angažovali jednog stručnjaka koji je izvršio procjenu, pa rekao da kapital koji tamo imamo vrijedi oko 205 miliona evra.
Prihvatili smo da ČEZ donese 220 miliona evra, a mi unesemo kapital, dakle ne privatizujemo, nego ga unesemo u zajedničku firmu, koja je s udjelima malih dioničara kapitalizovana na oko 500 miliona. Prihvatili smo da mi, kao Vlada, damo koncesiju za novu firmu, da se otvore novi kopovi, s tim što će ČEZ dati garancije za investicije - milijardu i 400 miliona, da se izgradi nova termoelektrana. E, onda će Republika Srpska moći kazati - onih 205 miliona, koliko smo mi unijeli, na završetku investicionog ciklusa vrijedi dvije milijarde evra i sad ćemo prodati!
NN: A mali dioničari? Oni su zaključili da ispadaju, pa je to izazvalo potres na burzi, jer je nestalo povjerenja u dionice energetskog sektora.
DODIK: Kad smo počeli razgovore sa ČEZ-om i kad se saznalo na što se ide, imali ste najezdu, trgovinu akcijama, u čemu su značajan dio bili špekulativni poslovi i cijene akcija enormno su narasle. Ali, nijedan mali akcionar nije istisnut, oni su ostali u staroj firmi, stara firma ostaje holding koji će funkcionisati i dalje i sasvim je normalno da u postotku koji imaju mali akcionari imaju i svoja prava koja im niko ne spori. Za par godina, kad sve to završi, njihove će akcije biti nekoliko desetina puta vrednije i jače nego što su sada.
NN: Preporučio sam šogoru iz Amerike da kupuje hidroenergiju na Banjalučkoj burzi, a on kaže da ne zna poslije ovoga kakav će biti model privatizacije. Što da mu odgovorim?
DODIK: Ne možete odmah dobiti sve što želite. Ovdje investicija traje pet godina, toliko se gradi termoelektrana, a nakon pet godina s malim procentom dionica bićete bogat čovjek. Ovdje su samo digli galamu špekulanti...
NN: Ali znate ono što ste govorili kako su i strahovi realnost o kojima treba voditi računa?
DODIK: Povjerenje je vrlo važno. Mi smo kao Vlada zainteresovani da cijena naših akcija u svim preduzećima i svim sektorima definitivno i značajno raste. Mi nismo zainteresovani za špekulaciju. Ja sam mogao za mjesec dana prodati pet hidroelektrana i dvije termoelektrane. Za mjesec dana! Ali nije dobar trenutak za prodaju.
NN: Znači, ići ćete na joint-venture?
DODIK: Strategija je ovo što smo radili sa ČEZ-om, a sad idemo i s nekim drugim, dakle, da privučemo investitore, da zajedničkim poslovima izgradimo nove kapacitete, da Republika Srpska ima pravo na jedan dio te struje, a ostalo da se ponudi regionalnom tržištu.
Najbolje bi bilo da elektroprivrede Hrvatske, Federacije, Republike Srpske i Srbije naprave jednu zajedničku regionalnu kompaniju, ili pul koji bi se bavio investicijama i razvojem trgovine električnom energijom. I da se dogovorimo da negdje u regiji formiramo berzu za struju i na taj se način nosimo s globalnom konkurencijom. Mislim da je budućnost ove regije povezivanje u biznisu.
Predstavništvo RS u Zagrebu
`U okviru onoga što imamo u nadležnosti, a to je privredna, kulturna, sportska i druga saradnja, Republika Srpska će otvarati svoje kancelarije - pored već postojećih u Izraelu, Moskvi, Štutgratu, odlučili smo otvoriti predstavništvo u Briselu i u Zagrebu, a u Beogradu, naravno, već potoji. Kasnije, otvorićemo nešto i u Americi`, kaže Milorad Dodik.