Katolička i pravoslavna svetišta, i muslimanska dovišta u BiH postala su tradicionalna okupljališta domaćih i vjernika iz inostranstva. Neka od tih mjesta, kao što je Međugorje, zapravo privlače najveći broj inostranih državljana, više od bilo koje turističke atrakcije.
U jugoistočnom dijelu BiH, u blizini Čitluka, smješteno je Međugorje, jedno od najpoznatijih marijanskih svetišta na svijetu, koje godišnje posjeti oko milion hodočasnika iz svih zemalja svijeta. Iako Vatikan, zbog određenih kontroverzi u vezi s vjerodostojnošću ukazanja, još nije priznao ovo mjesto kao službeno svetište to ne sprečava hodočasnike da u velikom broju posjete ovo hercegovačko mjestašce.
''Međugorje nije službeno priznato kao svetište, no to i nije toliko bitno, jer ljudi vjeruju da se ovdje dogodilo čudo i tu nalaze utjehu. Mnoga svetišta su službeno priznata, pa ih malo ljudi posjećuje. Kroz Međugorje godišnje prođe oko milijun hodočasnika iz gotovo svih zemalja svijeta, od Kine, Japana, SDA, Libanona, pa do svih europskih zemalja. Propovijed na našim misama se održava na nekoliko jezika'', kazali su nam u Župnom uredu u Međugorju.
Ukazanje djevice Marije u Međugorju
Međugorje je gotovo preko noći postalo drugo po redu (poslije Lourdesa u Francuskoj) najpopularnije katoličko svetište u svijetu. Svoju `popularnost` duguje ukazanjima djevice Marije, koja se ovdje, od 24. lipnja davne 1981. godine, počela ukazivati skupini djece.
Prema pojašnjenju, koje smo dobili u međugorskom Župnom uredu, djeca su se prvog dana ukazanja uplašila i pobjegla, no radoznalost je bila jača od straha i drugi dan su u isto vrijeme otišli na mjesto ukazanja, gdje im se djevica Marija ponovo ukazala i pozvala ih da mole s njom.
''Taj se dan, 25. lipnja, slavi kao obljetnica ukazanja Kraljice mira, kako se tom prilikom djevica Marija predstavila. Zbog svojih su svjedočanstava vidioci te njihovi roditelji i rodbina, kako i svećenici, bili proganjani. Nakon pada komunizma Međugorje je doslovno procvjetalo. Gotovo da nema nezaposlenih i mještani zasigurno žive mnogo bolje nego u drugim mjestima u BiH. Svake godine konstantno bilježimo porast broja hodočasnika'', zaključili su u Župnom uredu.
Poznato svetište katolika u BiH nalazi se i u Podmilačju, kod Jajca. Kod crkve izgrađene sredinom 15. stoljeća je zavjetno svetište svetog Ivana Krstitelja kamo hodočaste vjernici iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. U Podmilačju već u 18. stoljeću ima pisanih spomena o hodočašćenju, a vjerojatno se radi o znatno duljoj hodočasničkoj tradiciji.
`Karakteristika za ovo svetište jeste da ne dolaze samo katolici, već i svi pripadnici ostalih naroda. Uglavnom ljudi ovdje dolaze i od svetog Ivana Krstitelja traže izlječenje. Za vrijeme glavne mise u junu znalo je u dva dana doći i stotinu tisuća ljudi, bez ikakve razlike u vjeri. Svi traže izlječenje za sebe i svoje najmilije`, objašnjava Danijel Rajić, kapelan u Podmilačju.
Crkva Gospe Olovske ubraja se među najstarija katolička svetišta na Balkanu. Prva bilješka koja ukazuje da je crkva u Olovu narodno svetište potiče još iz 1454. godine. U jednom dubrovačkom ljetopisu opisan je put u svetište u Olovu.
U Olovo su čak i za vrijeme Turske carevine dolazili vjernici sa cijelog Balkana zbog čudesnih ozdravljenja o kojima se pričalo. I danas se vjernici okupljaju oko slike djevice Marije pred kojom se, prema vjerovanju, događaju čudotvorna ozdravljenja i koja je dobila naziv `Čudotvorna Gospa Olovska`.
Drugo okupljalište olovskih hodočasnika jeste `cvrni kamen` iznad crkve, koji je ostatak zida zdanja starog svetišta koje je uništeno početkom 18. stoljeća.
Mjesta gdje se Alahu upućuju dove
U tradiciji muslimana u BiH ne postoji pojam svetaca ili svetišta, ali postoje dovišta, mjesta na kojima se tradicionalno okuplja veliki broj vjernika i gdje se Alahu upućuju dove (molbe).
Sveta mjesta muslimana cijelog svijeta obilaze se kada čovjek vjernik izvrši jednu od osnovnih dužnosti muslimana, kada barem jednom u svom životu obavi hadždž i posjeti Meku u Saudijskoj Arabiji.
`Najveća dovišta muslimana u BiH nastala su na mjestima gdje se desilo neko 'čudo', gdje je Alah svojim ustrajnim vjernicima udovoljio na njihove molbe. Međutim, ovim mjestima i okupljanjima nipošto se ne smije davati neki svetački karakter. To su samo mjesta na kojima se muslimani masovno okupljaju i zahvaljuju Alahu`, kaže Sulejman Čeliković, glavni imam u Kaknju.
Najstarije i najveće dovište muslimana u BiH je Ajvatovica, mjesto nekoliko kilometara udaljeno od Prusca. Ajvatovica je vezana za Ajvaz Dedu, koji je u Prusac došao sa sultanom Mehmedom El Fatihom 1463. godine i dobio zadatak da u Uskoplju među bogumilskim stanovništvom širi islam.
`Kada je Ajvaz Dedo, za jedne sušne godine, želio da u Prusac dovede vodovod velika stijena mu se ispriječila. Ajvaz Dedo išao je 40 dana svako jutro do te stijene i tu klanjao sabah namaz, te molio Alaha da se stijena rastavi, kako bi mogao provesti vodovod. Četrdeseto jutro kada je klanjao sabah namaz počeo je učiti dovu i učeći zaspao. U snu je vidio kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio vidio je stijenu zaista rastavljenu`, ovako ukratko glasi priča koju pobožni već stoljećima prenose sa koljena na koljeno i zbog koje se muslimani svake godine okupljaju na Ajvatovici.
Na Ajvatovici se na uspomenu na Ajvaz Dedu i njegovu uslišanu molbu svake godine okuplja desetine hiljada vjernika. Specifično za ovu manifestaciju, koja se danas naziva `Dani Ajvatovice`, je da je to narodno-vjerska manifestacija, jer osim vjerskih sadržaja važan dio Ajvatovice su defile konjanika i pokazivanje narodne nošnje, kao i mnogi drugi sadržaji, što nije uobičajeno za slična okupljanja muslimana van BiH.
Sulejman efendija Čeliković ističe da bi svi muslimani koji dođu na dovišta u BiH trebali da izvuku pouku iz priča po kojima su baš ta mjesta izabrana da se na njima sakupljaju vjernici.
`Nažalost, mnogi na dovišta dođu i traže čudo. Mislim da bi vjernici trebali prije da uzmu u obzir i ugledaju se na upornost Ajvaz Dede, koji je 40 dana molio Boga, a ne odmah da traže pouku 'kad je mogla pući stijena, mogu i ja nešto uraditi'. Pouka je vjerujte u Alaha i ako budete dovoljno strpljivi sve je moguće, pa čak i da stijena pukne`, kaže Čeliković.
Još jedno veliko dovište koje godišnje privuče nekoliko desetina muslimanskih vjernika je Lastavica, mjesto na razmeđu opština Kakanj i Zenica.
Okupljanje vjernika na Lastavici datira još iz vremena bogumila, koji su prvog ponedjeljka u augustu, na Aliđun, na prigodan način zahvaljivali Bogu na prinosima koje im je ta godina donijela. Dolaskom Osmanlija na ove prostore, 1463. godine, ranije bogumilsko zborište, preraslo je u dovište muslimana.
`Ovo mjesto nije samo vjerskog, nego i svjetovnog karaktera. Ljudi dođu da zahvale Bogu ako je godina bila rodna, ili ukoliko je bila sušna da Gospodara zamole za iduću bolju godinu. Nastojimo da očuvamo duh Lastavice, jer su se ovdje ljudi molili još za vrijeme bogumila. Lastavica je specifična i po tome što je ovo i dovište i zborište naroda, tako da polako vraćamo tradicionalne sportske aktivnosti kao što su bacanje kamena s ramena ili penjanje na motku`, priča Mithat Kasap, iz Udruženja `Lastavica`.
Djevojačka pećina, dovište muslimana u Brateljevićima kod Kladnja, također je prije dolaska islama u BiH bilo štovano kao sveto mjesto gdje su sljedbenici bosanske crkve pravili hodočašće. Kod Djevojačke pećine bosanski muslimani okupljaju se moleći od Boga rodnu godinu i tako se naslanjaju na tradiciju bogumila.
U BiH više od 20 pravoslavnih manastira
Pravoslavni manastiri u BiH vijekovima su bili centri duhovnosti i kulture, kao i obrazovanja i pismenosti. Kroz istoriju ove svetinje su rušene i obnavljane, te iako su ostali bez najvećih vrijednosti koje su kroz istoriju čuvane u manastirskim riznicama i dalje predstavljaju najznačajnije duhovno uporište pravoslavnih vjernika.
U BiH postoji preko 20 pravoslavnih manastira koje vjernici redovno posjećuju, a neki od njih su Moštanica, Gomionica, Liplje, Stuplje, Rmanj, Tvrdoš, Žitomislić, Papraća, Lomnica, Ozren, Dobrićevo, Kosijerovo, Duži i Tvrdoš.
Manastir Moštanica nalazi se pored Kozarske Dubice, u podnožju Kozare, i smatra se najstarijim spomenikom u donjem Pounju. Prema predanjima, Moštanica je zadužbina `roditelja svetog Save`, drugi kažu da je ovaj manastir podignut 1169. godine na mjestu pogibije svetog Teodora Tirona, čija se ruka, kao svete mošti, čuvala u Moštanici do 1683. godine, a kasnije u Komogovini.
Manastir Liplje, koji se nalazi na sjevernoj strani planine Borja, zadužbina je svetog Save, a na zapadnom portalu kao vrijeme postanka navedena je 1219. godina. Manastir se u istorijskim izvorima pominje krajem 15. vijeka u Kruševskom pomeniku. Manastirska crkva zidana je lomljenim neobrađenim kamenom, podnica je napravljena od obrađenih kamenih ploča, a u ovom manastiru sačuvana je samo manja zbirku starih knjiga, iako je ovdje u srednjem vijeku postojala prepisivačka radionica.
Manastir Žitomislić, koji se nalazi između Mostara i Čapljine, potiče iz 16. vijeka. Crkva koja je posvećena Blagovještenju Bogorodice sagrađena je 1565. godine. Tokom vremena ovaj manastir je postao duhovno i kulturno svetilište pravoslavni vjernika doline Neretve, pa i cijele BiH. Riznica ikona od kojih su neke stare više od tri vijeka, a potiču iz Rusije i grčke Svete gore, jedna su od najvećih vrijednosti manastira.
Manastir Tvrdoš, posvećen Bogorodici, nalazi se na Trebišnjici, u blizini Trebinja, a prvi pisani pomen potiče sa kraja 16. vijeka. Ovaj manastir je do razaranja 1694. godine bio sjedište hercegovačkih episkopa i mitropolita, centar kulturnog i prosvjetnog djelovanja, ali i žarište organizovanja mnogih diplomatskih i ustaničkih poduhvata za otpor naroda tog kraja turskom ropstvu.
Tvrdoš je stradao prilikom velikog zemljotresa u Dubrovniku 1667. godine, a 1693. godine Turci su zaposjeli manastir, a sljedeće godine Venecijanci su manastir digli u vazduh. Od 1695. godine počeli su pokušaji da se manastir obnovi, a današnja crkva u Tvrdošu podignuta je 1928. godine.
Manastir Lomnica je 12 kilometara udaljen od Papraće, a lokalno stanovništvo ovaj manastir zove Lovnica. Prema predanju, crkva je građena na drugom mjestu, a sve što je danju sagrađeno noću bi nestajalo. Onda su naišli lovci i pokazali neimarima mjesto, na koje se crkva preko noći selila, pa je po tim lovcima i manastir dobio ime.
Na planini Ozren, nedaleko od Petrova, sagrađen je manastir Ozren. Ozrenska crkva sagrađena je između 1557. i 1587. godine. Ozren je svoj procvat doživljavao u drugoj polovini 16. i početkom 17. vijeka. Posilje austrijsko-turskog rata 1690. godine ozrenski monasi su napustili manastir, a manastir je obnovljen 1775. godine.
Ovaj manastir je ponovo napušten poslije Prvog srpskog ustanka, a 1885. godine ponovo se okupila monaška zajednica. Ozrenska crkva je oštećena u bombardovanju tokom Drugog svjetskog rata, manastirska riznica je opljačkana, a arhiva spaljena, manastirsko bratstvo je 1945. okupljeno četvrti put.
Pravoslavni vjernici često obilaze manastire, a u većem broju za vrijeme kada su sveti dani.