BEOGRAD - Ministar spoljnih poslova Srbije Ivan Mrkić smatra da nije u redu što niko nikada nije priveden pravdi zbog hiljada ubijenih srpskih civila u srpskim selima uz Drinu i ističe da ga tišti i uznemirava zastoj u istrazi povodom ubijenih Srba na deponiji u Sarajevu.
"Ne možete u nekim periodima i trenucima da volite punu istinu, a u nekim drugim da volite pola istine, pa onda dvije trećine istine. Ili ima istine ili nema", naglašava Mrkić u intervjuu Srni, komentarišući reagovanje bošnjačkih zvaničnika na istragu srpskog tužilaštva o Naseru Oriću i njegovim saradnicima.
Navodeći da se Srbija suočila sa onim što se dešavalo u Srebrenici sa Bošnjacima, on je ocijenio da nikada nije došlo do pravog suočavanja sa onim što se događalo u srpskim selima uz Drinu.
Ministar spoljnih poslova Vlade Srbije, koja je u tehničkom mandatu, upozorava da se postavlja sasvim osnovano pitanje - zašto i kako je moguće da nema nikoga odgovornog za hiljade ubijenih civila, staraca, starica, djece i ocjenjuje da je jedino pravedno da svaki zločin bude do kraja istražen i kažnjen.
"Nisu valjda ti ljudi izvršili masovna samoubistva?! Znam da se sada najčešće pominje Naser Orić, koji je oslobođen u Hagu. Da li je u punoj meri sagledano sve ili nije, ja ne mogu da kažem, nisam pravnik. Ali, ako je osnovana sumnja, onda je treba istražiti i svako ko je činio zločin mora biti kažnjen bez obzira odakle potiče i koje je nacionalnosti. Zločin je zločin", navodi Mrkić.
On je zamolio prijatelje iz Sarajeva da se posvete pitanju istrage i pronalaska ostataka srpskih žrtava na deponiji u Sarajevu, ukazujući da to nikako ne smije ostati neistraženo do kraja i da ne mogu postojati razlike u prilazu - kada je riječ o ovom pitanju.
"Bile su neke vesti da su na deponiji u Sarajevu, na dubini, nađeni ostaci
ubijenih Srba u vreme rata, i to Sarajlija. Neki kažu da je bilo nekoliko hiljada ubijenih. A onda sam čuo da kao nema novca da se nastavi sa tom istragom i to me uznemirilo", ističe Mrkić.
Kada je riječ o prijedlogu Srbije prema BiH i drugim zemljama bivše Jugoslavije o zajedničkim ambasadama, Mrkić nagovještava mogućnost da se ove godine dođe do zajedničkog prijedloga Srbije i BiH i navodi da je sa ministrom inostranih poslova BiH Zlatkom Lagumdžijom razgovarao više puta.
"Moguće je da ćemo nešto u toku ove godine i da sklopimo kao zajednički predlog, koji će, naravno, proveravati nadležni organi jedne i druge države", napominje Mrkić, podsjećajući i na zainteresovanost i Crne Gore i Makedonije.
On ističe da to ne znači ponovno "sklapanje i vaspostavljanje Jugoslavije i jugoslovenske spoljne politike", nazivajući takve primjedbe potpunim besmislicama i napominjući da se u razgovorima sa kolegama iz zemalja bivše Jugoslavije došlo do ideje da se, zbog racionalizacije, primijeni "skandinavski model", odnosno da više zemalja koristi istu zgradu.
Što se tiče odnosa Srbije i Republike Srpske, Mrkić je rekao da je Srbija spremna da ide u razvijanje tih odnosa koliko god je moguće po Dejtonskom sporazumu, a to znači praktično bezgranično, što se tiče saradnje.
Podsjetivši da je Srbija apsolutno za očuvanje teritorijalnog integriteta BiH i poštovanje Dejtona, gdje je Republika Srpska potpuno jasno ucrtana, Mrkić je rekao da Srbija sa Srpskom ima prirodno posebne odnose.
"Mi smo isti narod. Nas je sudbina tako podelila, ali, Bože moj, možda ćemo jednog dana da sve to relativizujemo. Bitno je da mi raspoznajemo šta je to što treba da bude okosnica naše saradnje i da je širimo u svim oblastima i ova vlada je i dušom i srcem za takvu jednu politiku", dodao je Mrkić.
Mrkić navodi da odgađanje sjednice Srbije i Savjeta ministara BiH, do koje je došlo na molbu bh. strane, nije nikakav problem, niti velika politička poruka, te da će sastanak svakako biti održan, ali da se traži najzgodniji datum "u svjetlu činjenica koje su se desile u međuvremenu".
"Siguran sam da ćemo u narednim nedeljama imati neki predloženi datum, pa ćemo se dogovoriti", zaključuje Mrkić.
Što se tiče tzv. Titovog trezora, čiji sadržaj interesuje BiH, Mrkić napominje da je to pitanje suda i da treba prvo da se napravi i sačini precizna i pouzdana evidencija onoga šta je ostalo i da li ima predmeta koji pripadaju nekom drugom, ali da trenutno ne postoji evidencija koja bi se mogla nazvati kredibilnom.
Ministar spoljnih poslova Srbije Ivan Mrkić najavljuje da će Srbija tražiti od Austrije i Njemačke arhivu koju su ove zemlje odnijele iz Srbije za vrijeme Drugog svjetskog rata, među kojom su i dokumenti iz perioda Prvog svjetskog rata.
"Znam da postoji knjiga o tome i da je činjenica da su odneseni vagoni te arhive i znam da je samo jedan manji deo vraćen. Pokušavamo sada da to sagledamo, dobro napravimo podlogu i svakako da ćemo tražiti da nam se vrati ono što je naše, naročito arhiva iz perioda Prvog svetskog rata", navodi Mrkić.
On otkriva da tu ima mnogo dokumenata iz vremena uoči prvog Svjetskog rata, vjerovatno od vremena /austrougarske/ aneksije BiH, pa sve do Balkanskih ratova, uključujući i Prvi svjetski rat.
"Ima tu dosta dokumentacije, koja više nije u našem posedu, ali imamo mi i dokumentaciju koja oslikava sve ovo što je zvanična svetska istorija", navodi Mrkić.
On upozorava da je besmislica kada se kaže da sada sve počinje da se drugačije sagledava, jer se ne može istorija mijenjati prema dnevnim prilikama ili političkim potrebama jedne ili druge strane.
Mrkić precizira da će Srbija tražiti tu arhivu kada bude fundamentalno znala šta sve treba da traži, ali da je to je ogroman posao, čime se i sam počeo da bavi.
"Nadamo se da ćemo biti u stanju da idemo sa kredibilnim zahtevom. Sigurno da se zna gde je ta arhiva, ima stručnjaka koji sigurno znaju, samo treba vremena da se pripremi zahtev koji će biti nesumnjivo objektivan i koji će biti neoboriv i za jednu i za drugu stranu", ističe Mrkić.
Što se tiče najavljenog takozvanog naučnog skupa u Sarajevu o Prvom svjetskom ratu, Mrkić napominje da je shvatio da vlasti ili država BiH ne stoji iza tog skupa, a ako je to naučni skup - onda treba pričati sa naučnicima.
"Država Srbija ne može sada da razvija poseban odnos prema nekom skupu, čije organizatore uopšte ne poznaje. Ko će ići tamo, šta će sve pokušati, koju će poruku poslati - ostaje da se vidi. Ali, ja taj skup nikako ne bih ocenio kao najvažniji. Istina je tu koliko god se neko trudio da je revidira", navodi Mrkić.
On najvaljuje da će u Srbiji biti dosta skupova o Prvom svjetskom ratu, kao i u srpskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima, da će ih organizovati SANU sa drugim akademijama, da će Srbija organizovati i skupove sa Republikom Srpskom, zajedničke nastupe sa Švajcarcima, Belgijancima, nešto sa Francuzima, a možda će biti nešto i sa Austrijancima i Nijemcima.
Mrkić ocjenjuje da je vjerovatno kasno za povlačenje međusobnih tužbi Hrvatske i Srbije i poručuje da sud treba time da se bavi, te da sama zbivanja i događaji na suđenju ne treba da se preliju na odnose dvije zemlje, jer to nije dobro ni za koga - ni za srpsko-hrvatske odnose, ni za region.
"Mi smo se spremili. Srbija ima jake argumente - nismo država koja nema pamćenje, naprotiv, mi smo država koja je to pamćenje dokumentovala na najbolji mogući i najmoderniji način", rekao je Mrkić, navodeći da će Beograd najnormalnije nastaviti saradnju sa Hrvatskom.
Mrkić poručuje da se ne može pričati o kosovskoj nezavisnosti kada Beograd uopšte ne priznaje Kosovo kao državu, te da Ministarstvo spoljnih poslova uspješno prenosi ovaj stav u svijetu, gdje razumiju zalaganje za očuvanje međunarodnog prava i principa koji treba da važe za sve.
On je naveo da je Kosovo unutrašnje pitanje Srbije i da sve što srpski predstavnici rade u Briselu, uz pomoć visokog predstavnika EU Ketrin Ešton, jeste s ciljem uspostavljanja svakodnevnog života za sve žitelje Kosova i Metohije, nesmetanog kretanja ljudi i robe, te da prištinska administracija mora da apsolutno obezbijedi srpsku zajednicu.
Mrkić zaključuje da Srbija nastavlja sa evropskim integracijama, ali i saradnju sa Rusijom i drugim zemljama bivšeg SSSR-a, posebno što sporazumi o slobodnoj trgovini stavljaju Srbiju u jedan poseban položaj u odnosu na Evropu.