BANJALUKA - Zemlje članice NATO-a prošle godine su ostvarile rekordna izdvajanja za odbranu. Čak 1,5 hiljada milijardi dolara su 32 NATO članice izdvojile za modernizaciju oružanih snaga, povećanje brojnosti, sprovođenje vježbi i drugih aktivnosti vezanih za odbranu.
U odnosu na 2023. godinu, to je povećanje od oko deset odsto, a očekuje se da će izdaci za odbranu biti i dalje povećavani usljed sve većih globalnih neizvjesnosti, prevashodno zbog rata u Ukrajini. Tako je, na primjer, Njemačka, u kojoj su trenutno u toku pregovori za formiranje nove vlade, spremna da pod novim budućim kancelarom Fridrihom Mercom izdatke na odbranu poveća na 3,5 odsto bruto domaćeg proizvoda do 2027. godine. I SAD, pod administracijom Donalda Trampa, planiraju povećanje izdataka za odbranu, a prema prijedlogu budućeg budžeta, želi se povećati budžet za odbranu za barem sto milijardi dolara tokom naredne decenije. Vlada Velike Britanije će do 2027. godine izdvajanja na odbranu povećati na 2,5 odsto BDP-a, dvije godine ranije od planiranog. Francuska planira da izdvajanja za odbranu poveća na tri do tri i po odsto, a Emanuel Makron, predsjednik te zemlje, razmišlja da ponudi francuski nuklearni kišobran ostalim zemljama EU.
Zemlje najbliže Rusiji za odbranu izdvajaju značajno više. Tako je, na primjer, Poljska, odlučila da u ovoj godini izdvajanja za odbranu poveća na čak 4,7 odsto BDP-a, što je blizu zahtjevu od pet odsto koji je Tramp uputio NATO saveznicama, kao konačnu sumu koliko bi u budućnosti trebalo izdvajati za odbranu.
Prema NATO klasifikacijama, svaki javni trošak, koji čak i indirektno služi povećanju bezbjednosti, smatra se izdvajanjem za odbranu. NATO ima deset kategorija koje se smatraju izdvajanjem za odbranu. To su izdvajanja za osoblje, održavanje odbrambenih sistema, nabavka naoružanja, municije i opreme, izgradnja i obnova infrastrukture, vojne operacije i vježbe, nuklearne snage, finansiranje međunarodnih organizacija u sektoru odbrane, istraživanje i razvoj, sajber sigurnost i posebne stavke, poput pomoći u suzbijanju prirodnih katastrofa s vojnom komponentom, ili vojna pomoć Ukrajini.
Iako su izdvajanja za oružje, municiju, vojne baze i vojna utvrđenja najveći pojedinačni troškovi za odbranu, postoji mnogo kategorija koje se na prvi pogled ne čine kao izdvajanja za odbranu. Recimo, izgradnja saobraćajnica, mostova ili željezničkih pruga se obično smatra civilnim troškom, ali ako su oni dio koridora logistike i ruta za premještanje vojnih formacija, i ti troškovi mogu biti dio vojnog izdvajanja.
Troškovi istraživanja i razvoja takođe mogu biti uključeni u izdatke za odbranu, čak i ako su predmet istraživanja materijali i tehnologije koje mogu imati vojnu primjenu. Na primjer, to mogu biti novi tipovi baterija, nove vrste legura i slične kategorije.
I na kraju, ono što je važno napomenuti je da izdvajanja za odbranu ne moraju uvijek ići na štetu socijalnih izdataka. Primjera radi, namjenska industrija može otvoriti dobro plaćena radna mjesta, a infrastruktura koja se finansira za potrebe vojske može biti višestruko korisnija u civilne svrhe. Na primjer, SAD su razvile ARPANET, prvu ranu verziju interneta 60-ih godina, sistem globalnog pozicioniranja i svemirski program isključivo s ciljem jačanja odbrane, ali sve ove tehnologije su značajno doprinijele civilnom sektoru i povećale materijalno blagostanje i kvalitet života.
Time se još jednom pokazuje da, ma koliko izdvajanja na odbranu na prvu ruku izgledaju "rastrošno", dugoročni benefiti višestruko nadmašuju ono što bi se moglo smatrati kao trošak.
Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država