BANJALUKA - Glavna greška međunarodne zajednice u BiH je što od Dejtona naovamo nije uspjela stvoriti pretpostavke da se zemlja demokratski razvija kroz vlastite institucije, slažu se analitičari koji su komentarisali greške međunarodne zajednice do danas.
Naime, FBiH, čija se rekonstrukcija sve češće zagovara, stvorena je djelovanjem međunarodne zajednice kroz Vašingtonski sporazum 1994. godine, što se danas kroz zagovaranje reforme tog entiteta pokazuje kao pogrešan projekt. Nametanje Statuta gradu Mostaru, što je takođe proizvod direktnog djelovanja međunarodne zajednice, stvorilo je problem koji ni danas nije riješen. Međunarodna zajednica je smjenjivala funkcionere, koji su najavili tužbe, koje će, ako budu presuđene, morati platiti poreski obveznici BiH. Dejtonski ustav je takođe proizvod međunarodne zajednice, a kroz odluku Evropskog suda u predmetu "Sejdić i Finci" se pokazalo da je i on bio manjkav, jer nije uključio osnovne evropske norme.
Miloš Šolaja, direktor Centra za međunarodne odnose iz Banjaluke, smatra da je glavna i najveća greška međunarodne zajednice što nisu izgrađeni strategija i koncept kako da se BiH, onakva kakva je uspostavljena u Dejtonu, demokratski razvija.
"Pođite od toga da je Savjet za implementaciju mira nastao sam od sebe kad su Amerikanci jednostavno obavijestili UN da on postoji. Uvedena su bonska ovlaštenja, koja su političke, a ne pravne prirode, a koja su služila kao izvor prava. Znate da se čak i Savjet Evrope kritički odredio prema tome", smatra Šolaja.
Mišljenja je da je tom procesu doprinijela i duga ambivalentna pozicija hrvatskog naroda.
"Oni su se stalno kretali između trećeg entiteta i poništavanja entiteta, sve dok im situacija s Komšićem nije pokazala da se njihov politički legitimitet mora institucionalizovati", smatra Šolaja. On izlaz vidi u ojačanom prisustvu EU u BiH, što se, kako je istakao, pokazalo kao pravo rješenje.
"Mislim da ova prenaglašena pozicija međunarodne zajednice mora biti svedena na jednu razumnu mjeru i da to od preuzimanja tog procesa od strane EU ide u pravom smjeru", naveo je Šolaja.
Asim Mujkić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, mišljenja je da je presudna greška međunarodne zajednice nepostojanje kapaciteta da se istinski suoči sa izgradnjom zemlje i demokratizacijom njenih institucija. Kako je naveo, Dejton je imao dvije uloge, da zaustavi rat i da stvori pretpostavke za održivu političku zajednicu. Prva uloga je, uz pomoć NATO-a, ostvarena, a druga, kako je istakao, nije ostvarena.
"Ključni predstavnici međunarodne zajednice nisu znali šta da rade sa kompleksnim pitanjima, kako demokratizovati zemlju i kako se suočiti sa nacionalizmima proisteklim iz rata. Prije svega su potcijenili snagu nacionalizama koji su stvoreni u ratu. Nama trebaju jake demokratske institucije unutar kojih sve naše različitosti treba da nađu svoje mjesto. Bojim se da smo mi išli obrnutim putem, u susret nacionalizmima umjesto protiv njih", mišljenja je Mujkić.
Kako je istakao, ovo nije samo problem BiH, nego i cijele Evrope.
"Na primjeru Katalonije vidimo da ni Evropa ne zna šta da radi sa društvenom pluralnošću. I u Evropi je glavni koncept dominantne nacije i nešto malo manjina. Ali Evropa postaje sve više izmiješana i to je pitanje s kojim se oni moraju suočiti - kako ukomponirati različitosti u efikasne demokratske institucije. BiH je samo jedna usputna priča u tom njihovom lutanju", istakao je Mujkić.
Dražen Pehar, profesor Međunarodnog univerziteta u Sarajevu, takođe smatra da je glavni problem u BiH neizgrađivanje demokratskih institucija, ali kao krivca ne nalazi međunarodnu zajednicu, za koju misli da je svojim djelovanjem bila izvor problema, a ne rješenja.
"Činjenica da su institucije nefunkcionalne se uvijek može iskoristiti da vam treba neki posrednik. A kad imate posrednika, guše se domaće inicijative i onda neko drugi preuzima vodeću ulogu. Pitanje je da li je to nedostatak dobre volje, sposobnosti ili nečija namjerna strategija da se nametne nečija volja da bi se zadovoljili nečiji, prije svega ekonomski, interesi", zaključio je on.