LJUBINJE Željko Kopanja mi je ispunio snove, jer ću sa osvojenih 100.000 maraka obezbijediti svojoj porodici dugo očekivani krov nad glavom, riječi su sa kojima nas je juče u ljubinjskom naselju Teparuša, uz dobrodošlicu, dočekao Milovan Rupar, otac devetogodišnjeg Miloša, dobitnika glavne nagrade
Miloš i šestogodišnji Stefan se slažu sa ocem, jer znaju da im je to najvažnija stvar u životu, a i kuća se, šeretski se osmjehuju, gradi njima dvojici. Porodica Rupar su trenutno podstanari.
“Nismo se nadali baš prvoj nagradi, možda MP3 ili bicikl, a kad nas je tata nazvao i rekao da smo dobili stotinu hiljada maraka, znali smo da od toga možemo dobiti i mnogo više”, kaže Miloš, na čije ime je bio poslat kupon, ne negirajući da je pola nagrade bratovo.
Iako je on jedan od redovnih čitlaca “Nezavisnih novina” u Ljubinju Milovan dodaje da je sve, u stvari, i počelo kao dječija igra, kada su njih dvojica na naslovnoj strani “Nezavisnih” vidjeli novčanice po stotinu maraka složene ukrug i komentarisali da bi i oni željeli imati toliko para.
“Kao učenik u Mostaru bio sam redovni čitalac Ekspres Politike i tako su me i profesori prozivali. Danas tako volim ‘Nezavisne’, koje čita cijela moja porodica, otkako su počele da izlaze. U Mostaru, gdje sam i zaposlen u SIPA-i , ne mogu uvijek da ih nađem, a u Ljubinje novine dolaze tek popodne. Prodavačica zna da kupujem isključivo te novine, pa mi ih često i ostavi, ili ih i bez novca da djeci, znajući da ću ja kasnije platiti”, priča Milovan.
A kako je počeo put do ostvarivanja snova kazuju sami Miloš i Stefan.
“Kada nam je tata objasnio da je to nagradna igra, ja sam pročitao u novinama šta treba raditi dalje i objasnio Stefanu, jer on zna samo ćirilicu, pa smo zajedno isijecali slova i lijepili. Tako smo se i dogovorili, jedan siječe, a drugi lijepi. Pošto ja znam latinicu, poslali smo na moje ime*, kaže Miloš.
Dva dana je na komodi stajala ta dopisnica za koju je Miloš stalno upozoravao oca da je pošalje, da bi treći dan ovaj konačno pošao na poštu, i evo, snovi postaju stvarnost.
“Ne moramo sada dizati stambeni kredit za koji se već duže vremena spremamo, kako bi izgradili kuću”, priča majka Rada.
Milovan kaže da je pomalo posramljen zbog činjenice da u prvi mah nije vjerovao telefonskom pozivu Željka Kopanje koji mu je, u trenutku kupovine auto-dijelova jer je dan ranije slupao svoga “golfa”, saopštio sretnu vijest, a on reagovao nervozno zbog neočekivanih izdataka za automobil.
Zahvalni su ne samo “Nezavisnim” nego i Srđanu Šuputu, direktoru Komercijalne banke iz Banjaluke.
Porodica Rupar tvrdi da “Nezavisne” nikada nisu bile bolje do sada, jer za svakoga ima ponešto. Milovan, zbog prirode posla najviše čita Hroniku, mama Rada Magazin, Stil i Ljubavni roman, dok Miloša i Srđana najviše interesuju Sport i Auto dodatak, mada bi, kažu, mogao da se doda i neki dječiji kutak.
Iako, kako ističu, još nije pripremljeno veliko slavlje za koje će iz dobijene svote izdvojiti jedan dio, juče smo kod Ruparovih zatekli i baku i dedu, ujaka, komšije, Miloševu učiteljicu Branku Pepić i mnoge druge.
Dio familije koja ne živi u njihovoj blizini, a kojima je javljena vijest o velikom dobitku, slavili su gdje se ko nalazio.
Telefonska slušalica se kod Ruparovih, kako kažu, a kako smo i sami mogli vidjeti, usijala od poziva. Ovaj skromni hercegovački domaćin častio je već mnoge sugrađane ponavljajući “Ne dobija se svaki dan stotinu hiljada na poklon”.