BANJALUKA - Parastosom i polaganjem vijenaca na spomenik 12 beba na Novom groblju i polaganjem cvijeća na spomen-obilježju u centru Banjaluke, obilježen je dan stradanja 12 beba, koje su preminule zbog nedostatka kiseonika ratne 1992. godine.
Program obilježavanja, pod nazivom "Da se nikad ne zaboravi, zbog nedostatka kiseonika umrlo 12 beba", organizovali su banjalučki Klinički centar i Republička organizacija porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila.
Ratne 1992. godine, u periodu od 22. maja do 19. juna, u Odjeljenju za intenzivnu njegu banjalučkog porodilišta zbog nedostatka kiseonika potrebnog za adekvatan tretman umrlo je 12 novorođenčadi. Nakon trinaestogodišnje borbe sa teškom bolešću umrla je i Slađana Kobas, "trinaesta zvjezdica".
Miloš Bajić, tadašnji načelnik Klinike za dječije bolesti, nerado se prisjeća tog vremena, kada su "nabavljali kiseonik od majstora, mašinbravara i automehaničara, ali sve to nije bilo dovoljno".
"Mi doktori, ukoliko ne možemo da spasimo nekome život, onda to smatramo višom silom. Međutim, ako ima rješenja, a neko ne dozvoljava da se dođe do njega i pri tome se kune u humanost, onda je to već zločin", rekao je Bajić i dodao da se ova tužna tradicija obilježavanja treba nastaviti i ubuduće, da se ovaj događaj ne bi zaboravio i "da se nikada i nigdje više ne bi ponovio".
Dragica Komljenović, koja je bez svoje Dušane ostala 7. juna 1992. godine, sa tugom se prisjeća tog vremena.
"Da su živa, naša bi djeca danas bila maturanti. Umjesto da ih sada pripremamo za maturu, mi smo u neizrecivoj tuzi što smo ih izgubili", rekla je ona.
Slične je sudbine i Maida Đuran, čiji je sin Maid preminuo sedam dana nakon rođenja.
"Imam sina starog 14 godina i danas, kad ga gledam, ne mogu da oprostim međunarodnoj zajednici, zbog koje je ostao bez brata", rekla je ova ožalošćena majka.
Danas se ulica u banjalučkom naselju Paprikovac, gdje se nalazi Klinički centar u kojem se ugasio život tek rođene djece, zove Ulica dvanaest beba.
Blokada
Kiseonik, koji je bio neophodan za bebe, sredinom 1992. bilo je nemoguće dostaviti kopnenim putem do Banjaluke, zbog blokade pravaca prema Srbiji.
Jedina alternativa bila je vazdušni put, ali je Savjet bezbjednosti UN-a zabranio letove nad teritorijom BiH, čime je onemogućena dostava kiseonika iz Beograda.