Imamo vrlo jasan stav: nacionalni park "da", hidrocentrala "ne". Međutim, to naše "ne" nije isključivo. Kada onaj ko planira gradnju dokaže da hidrocentrala neće imati uticaja na okoliš Unca i Une i na kvalitet njihovih voda, onda nema razloga da budemo protiv, kaže Vildana Alibabić, menadžer koordinator Ekološke koalicije unskog sliva.
Ekološka koalicija unskog sliva EKUS je nevladina organizacija koja okuplja 19 organizacija iz 12 općina sliva Une, uključujući oba entiteta.
"Osnovni ciljevi su nam podizanje javne svijesti vezane za probleme i promoviranje zaštite okoliša i održivog razvoja", kaže Alibabićeva.
Iako su napravljeni ogromni pomaci u ovoj oblasti, još nisu zadovoljni podrškom vlasti na svim nivoima. Imaju sreću što je njihov angažman prepoznala Švicarska agencija za razvoj i suradnju i ona finansira rad i djelovanje EKUS-a na ovom prostoru.
NN: Šta je EKUS do sada napravio da bi ga Vladine organizacije prihvatile kao partnera?
ALIBABIĆ: EKUS u dosadašnjem radu ima sljedeće rezultate: zapošljavamo četiri osobe, što znači da smo svoje djelovanje podigli na profesionalni nivo. Od ta četiri zaposlena samo jedan je administrativni službenik, a zaposlili smo strateškog trenera, odnosno osobu koja osposobljava buduće trenere, što nam je omogućilo da u Bihaću i Prijedoru formiramo sposobne timove, a cilj je da na području sliva Une imamo šest takvih timova. Da bismo došli do tog nivoa identificirali smo 2003. godine i napravili listu zagađivača sliva rijeke Une. Radili smo monitoring sliva Une i došli do prvih konkretnih pokazatelja kvaliteta površinskih voda nakon rata. Mi jačamo kapacitete nevladinih organizacija na lokalnom nivou. Svih 19 naših organizacija opremili smo informatičkom opremom, napravili strategiju rada, konstantno ulažemo u njihovu edukaciju. Svake godine održavamo pet-šest višednevnih treninga, kako bismo ih naučili da prepoznaju probleme u svom okruženju, naprave programe njihovog saniranja i da s tim programima apliciraju vlastima. Učimo ih vještini lobiranja.
NN: Šta je to konkretno ostalo na terenu iza EKUS-a?
ALIBABIĆ: U Unsko-sanskom kantonu realizuje se projekat "Gov Wade", čiji smo mi dio zajedno s Udruženjem "Una - Sana". U protekle tri godine prepoznali smo lokalnu upravu kao problem i na osnovu toga smo napravili taj projekat koji ima za cilj da "prodrma" lokalnu vlast, odnosno da je osposobimo da se uključi u otklanjanje problema na svom području. Ove godine po principu pola -pola općina Bihać će uložiti 400.000 KM u infrastrukturu, odnosno gradnja dijela vodovoda, a ta sredstva će omogućiti i izradu studije selektiranja krutog otpada u Bihaću. Projektom "Gov Wade" obuhvaćeno je još šest općina u koje će švicarski donator uložiti 500.000 KM, a istu toliku sumu uložiće općine. Iza nas su brojni kaptirani izvori lokalnih vodovoda za koje su urađene i studije zaštite, čime je stanovništvu osigurana zdrava pitka voda.
NN: Sve je prisutnije mišljenje da će nevladin sektor nestati kada presahnu donacije iz inostranstva. Da li se EKUS priprema na te izmijenjene uslove?
ALIBABIĆ: Mnogo je truda uloženo do sada i mi ne mislimo stati. Otvaraju se evropski fondovi i mi već osposobljavamo naše članice da budu sposobne aplicirati prema tim fondovima. Već smo u fazi, doduše početnoj, izrade projekta šetnica uz Unu u Bihaću, što je predviđeno i strateškim planom i planom proglašenja nacionalnog parka Una. Vjerujem da ćemo tu aplikaciju uputiti do kraja ove godine. U narednom periodu naš osnovni zadatak je da i sebe i naše članice naučimo da pravimo kvalitetne projekte koji će biti podržani od pristupnih fondova Evropske unije.
NN: Puno je priče o budućem nacionalnom parku, ali procedura ide sporo. U posljednje vrijeme energetičari "uvaljuju" hidrocentralu na Uncu. Kakav stav imate o tome u EKUS-u?
ALIBABIĆ: Mi imamo vrlo jasan stav: nacionalni park "da", hidrocentrala "ne".
Međutim, to naše "ne" nije isključivo. Onaj ko planira hidrocentralu treba da dokaže ne samo ekonomsku opravdanost, koja je neupitna za elektroprivredu, a ne za lokalno stanovništvo, već da hidrocentrala neće imati uticaja na okoliš Unca i Une i na kvalitet njihovih voda. Onda nema razloga da budemo protiv. Međutim, nama se ne sviđa način na koji Federalno ministarstvo i ministar Hećo postupaju. Oni nemaju strategiju ni valjanih pokazatelja koji bi opravdali izgradnju hidrocentrale. Istovremeno, Studija izvodljivosti proglašenja nacionalnog parka pokazala je i ekonomsku opravdanost i način zaštite tog područja.
NN: To što Vam se ne sviđa način nije argument, imate li šta konkretnije?
ALIBABIĆ: Uz naše kolege iz Udruženja "Una - Sana" pribavili smo mišljenje i stručnjaka iz Instituta "Ruđer Bošković" o kraškim područjima. Ta područja su jako osjetljiva na spoljne uticaje i veoma su vodopropusna. Opravdan je strah da će jezerska voda oticati u podzemne špilje i isticati na nekim drugim područjima, čime bi poremetila sadašnje vodotokove.
Jezerska voda bi svakako uticala na promjenu flore i faune. Ugrozio bi se prirodni fenomen sedri u Uni sve do Bosanske Krupe. Sedra je hidrogeološki fenomen na osnovu kojega smo mi dobili pravo na proglašenje nacionalnog parka i na osnovu kojeg mi praktično i zasnivamo našu aktivnost. Sedra je jako osjetljiva i na najmanju promjenu temperature vode, kiselosti i količine kiseonika u vodi. Velike su šanse da bi jezerska voda zaustavila dalje formiranje sedre, što bi dovelo do uništavanje Une kakvu poznajemo.
NN: Znači li to da moramo birati između sedre i struje?
ALIBABIĆ: Slažem se da Bosna i Hercegovina mora da razmišlja o alternativnim, odnosno obnovljivim izvorima energije. Kolika je ekonomska opravdanost ako će u hidrocentrali biti zaposleno dvadesetak ljudi, stručnjaka koje nemamo na ovom prostoru i oko 2.000 koliko bi bilo zaposleno u nacionalnom parku i nekoliko hiljada koji će surađivati s nacionalnim parkom onda je jasno koja je ekonomska opravdanost prihvatljivija ovdašnjem stanovništvu.