U Republici Srpskoj je oko 15.000 članova porodica poginulih nezaposleno, a pored nezaposlenosti njihov najveći problem je stambeno zbrinjavanje, kaže Nedeljko Mitrović, predsjednik Republičke organizacije porodica poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila.
Dodaje da je ova vlada nešto uradila na poboljšanju položaja ovih kategorija stanovništva, ali da je to još nedovoljno.
NN: Kakav je danas položaj u društvu porodica poginulih, zarobljenih i nestalih boraca?
MITROVIĆ: Bez dileme mogu reći da nije na zadovoljavajućem nivou. Istina je da je ova vlada nešto uradila. Koeficijent obračuna je popravljen i još nekoliko stvari, ali to je još nedovoljno. Porodice poginulih i dalje imaju najmanji koeficijent, manji i od invalida četvrte kategorije, a to je za nas neprihvatljivo.
NN: Koji su najveći problemi s kojima se te porodice suočavaju?
MITROVIĆ: Nekoliko naših sistemskih prava je riješeno. Međutim, najgora je situacija kada je riječ o stambenom zbrinjavanju porodica, te njihovo zapošljavanje. U RS je oko 15.000 članova porodica poginulih nezaposleno, u Banjaluci imamo 17 članova porodica fakultetski obrazovanih koji su nezaposleni.
NN: Porodice poginulih su bile razočarane Vladinom odlukom po kojoj nekadašnji osvajači olimpijskih i drugih sportskih medalja imaju veće nacionalne penzije od porodice poginulog borca. Kako vi to komentarišete?
MITROVIĆ: To je izazvalo jednodušnu vrlo žestoku reakciju porodica poginulih boraca. U septembru treba da se započne rasprava o penzijskoj reformi i pokušaćemo da nametnemo pitanje da se moraju na kvalitetan način razriješiti penzije porodica sa jednim, dva ili više poginulih boraca.
NN: Ipak, Vlada RS je nedavno donijela odluku po kojoj će porodice sa tri ili više poginulih članova primati penzije u visini tri prosječne plate. Da li ste zadovoljni tom odlukom?
MITROVIĆ: Mi uprkos tome ostajemo s jednom malom gorčinom zašto je to usvojeno u jednoj ovakvoj dinamici. To je trebalo da bude usvojeno mnogo ranije. Ne želim tu odluku ni amnestirati, ali ni posebno pohvaljivati. Žrtve su to zaslužile.
NN: Koliko se danas još lica vodi kao nestalo u RS i BiH?
MITROVIĆ: Poslije rata na zvaničnom spisku vodilo se 5.180 nestalih boraca i civila iz RS. Oko 3.200 je identifikovano, i po našim procjenama još se traga za najmanje 2.500 nestalih lica sa područja RS, od kojih su 95 odsto lica srpske nacionalnosti. Međutim, taj broj se stalno povećava, neki se tek sada pojavljuju da prijave svoje nestale. Ukupno u BiH vodi se kao nestalo 69.000 i najvećim dijelom se radi o Bošnjacima, oko 1.000 osoba su Hrvati.
NN: Činjenica je da se proces traženja nestalih odvija veoma sporo, koji su glavni uzroci toga?
MITROVIĆ: Institucije vlasti BiH nisu se dovoljno angažovale po tom pitanju. Osnovni razlog je i nedostatak informacija o sudbini nestalih, odnosno podaci o lokacijama pojedinačnih i masovnih grobnica. Mnoge grobnice su izmještane po nekoliko puta, te i to usporava traženje nestalih lica.
NN: Kakvu saradnju imate s federalnim vlastima?
MITROVIĆ: Saradnja s federalnim vlastima je licemjerna, nije iskrena i nema je. Mnoge porodice su podnijele zahtjeve da dobiju podatak šta je s njihovim najmilijima, a odgovori od strane federalne komisije dati su svi na isti način, bez želje da se upusti u detalje. Nemoguće je, na primjer, da se ne zna šta je sa grobnicama u Sarajevu.
NN: Da li su tačne tvrdnje da postoji veliki nesrazmjer identifikovanih žrtava pomoću DNK analize u korist bošnjačkih u odnosu na srpske i hrvatske žrtve?
MITROVIĆ: To je tačno i o tome postoje jasni podaci. Gotovo duplo više je identifikovanih bošnjačkih žrtava pomoću DNK analize nego srpskih. Što znači da se identifikacija vrši po nečijim instrukcijama ili po sopstvenoj volji laboratorije u Tuzli. Uz pomoć Haškog tribunala do sada je ekshumirano oko 4.000 bošnjačkih žrtava u funkciji procesuiranja ratnih zločina, a za to vrijeme nijedan slučaj nije u interesu Srba.
NN: Šta radi banjalučka laboratorija?
MITROVIĆ: Kada je osnivana bilo je zamišljeno da će svi teži slučajevi ići u laboratoriju u Banjaluku. Mi u zadnje vrijeme imamo jednu barijeru što se tiče banjalučke laboratorije i doista ne znamo šta ona radi.
NN: Nedavno ste organizovali proteste tražeći smjenu Amora Mašovića, člana kolegijuma direktora Instituta za traženje nestalih BiH. Zbog čega tražite da se on smijeni?
MITROVIĆ: Mašović je kada je god išao u inostranstvo zastupao interese samo jedne strane i to bošnjačke. Još je neprihvatljivije jer je to radio u funkciji predsjednika tzv. Komisije za nestala lica BiH, koje nema. Dakle, on je u toj lažnoj funkciji predstavljao samo interese bošnjačkih žrtava. Gdje god putuje po svijetu predstavlja se pod tom funkcijom i na taj način daje legitimitet da je to priča BiH, a ne samo jedne strane. Ekshumirao je u nekoliko mjesta u Federaciji grobnice i vadio iz njih žrtve srpskog naroda i nije obavještavao komisiju iz RS, što mu je bila obaveza. Pored toga on je parlamentarac u federalnom parlamentu pa i zbog toga ne može da vrši ovu funkciju po Zakonu o sukobu interesa.
NN: Zbog čega niste reagovali prošle godine kada je izabran na ovu funkciju?
MITROVIĆ: Mi smo se bunili od prvog dana, međutim, to nije zapaženo u javnosti, jer nije shvaćena suština tog problema i argumentacija koju smo mi davli na raspolaganje.