Nenad Stevandić, kandidat SDS-a za gradonačelnika Banjaluke, kaže da aktuelna vlast za 12 godina nije riješila saobraćaj u Banjaluci te da su većinu fabrika uništili i prodali tajkunima za poslovne prostore.
"Nije napravljena nijedna nova fabrika, a u Kotor Varošu čak tri italijanske, a tek u Laktašima. Ogroman broj naselja nema vodu i kanalizaciju. Nema dovoljno obdaništa, jer preko 1.200 djece čeka red. Ne može sve ovo da sakrije ili zamagli nešto uređenog centra grada. Ja mislim da je dosta ovakve politike", kaže Stevandić.
On ističe da vodi konkretnu i dostojanstvenu kampanju i da se čuva podvala kakvih je bilo mnogo.
NN: Ukoliko dobijete povjerenje građana koji će biti prioriteti Vašeg rada?
STEVANDIĆ: Prvi prioritet je da ono što imamo bude pošteno raspoređeno i napravljen plan za povratak privrede i pokretanje proizvodnih preduzeća. U planu da pošteno bude raspoređen gradski budžet navodim dva primjera. Prvi da od preko tri miliona koja daju privatnoj kompaniji za održavanje zelenila i šišanje trave odvoji samo 400.000 i zaposli oko 40 Banjalučana, kupe mini-traktori, kosačice i alatke i grad uređuje vlastitim resursom. Ušteda od 2,6 miliona ide za podršku rađanja i to za prvo dijete 1.000 KM, drugo dvije, treće tri, a četvrto 5.000 KM.
Drugi primjer su parkinzi koji zarade preko tri miliona maraka. Taj novac ću usmjeriti namjenski borcima, invalidima i socijalno ugroženim i niko osim njih neće moći da ga troši, pogotovo ne za reprezentaciju.
To će biti revolucionaran iskorak u poštenju trošenja gradskog novca.
NN: Koji su najveći potencijali grada Banjaluka?
STEVANDIĆ: Najveći potencijal ovog grada su njegovi ljudi, visokoobrazovani inženjeri, tehničari, doktori programeri i slično. Taj potencijal se prosto tjera iz grada jer su mu gradska vrata zatvorena pa odlaze u bijeli svijet. Nije normalno da, na primjer, načelnik Dječje klinike iz Banjaluke ode u Sloveniju da bude šef odjela. Tu nešto veliko škripi. Isti je slučaj sa drugim visokoobrazovanim profilima. Dakle, treba kvalitetnim, obrazovanim i inventivnim, jednom riječju "boljim ljudima" omogućiti da povuku grad naprijed, jer to ne mogu niti znaju mamini i tatini sinovi i partijski poslušnici i aparatčici. Tu je onda šansa za privredu, turizam, sport, kulturu sve ono što godinama ili tavori ili propada. Pogledajte samo industrijska groblja bivših privrednih giganata ili zagađen Vrbas i urušen Kastel i biće vam jasno da su potrebni bolji ljudi da povedu grad.
NN: Kako komentarišete rad aktuelne vlasti u Banjaluci?
STEVANDIĆ: Za preko 12 godina nisu riješili saobraćaj, jer su tranziti nepovezani, većina fabrika je uništena i prodata tajkunima za poslovne prostore. "Mljekaru" i "Žitoprodukt" su mogli pošteni gimnazijalci da vode jer svaki dan kupujemo hljeb i mlijeko i to je svakodnevno keš novac. Vrbas se pretvara u kanalizaciju, parkove uništavaju da tajkuni zarade. Nije napravljena nijedna nova fabrika, a u Kotor Varošu čak tri italijanske, a tek u Laktašima. Ogroman broj naselja nema vodu i kanalizaciju. Nema dovoljno obdaništa, jer preko 1.200 djece čeka red. Ne može sve ovo da sakrije ili zamagli nešto uređenog centra grada. Ja mislim da je dosta ovakve politike.
NN: Zbog čega građani Banjaluke treba da daju svoj glas baš Vama?
STEVANDIĆ: Mlađi sam i mislim da sam energičniji i inventivniji. Nisam bio na vlasti pa nemam podatke u biografiji o nečemu što sam loše uradio. Dakle, nisam ukidao ni fabrike ni institucije RS ni nadležnosti grada ni Republike, ali sam, ponosno ističem, učestvovao u stvaranju RS. Pošto su u Banjaluci i Republici već dugo na vlasti isti ljudi koji se za sve kandiduju i mlađima zatvaraju vrata, ja mislim da ta vrata mogu da otvorim, da ih skinem ako treba.
NN: Koga od protiv kandidata smatrate najozbiljnijom konkurencijom i zasto?
STEVANDIĆ: Uvažavam sve kandidate. Smatram da je program "Bolji ljudi, bolja Banjaluka" superioran. Vodim korektnu i dostojanstvenu kampanju i čuvam se podvala kakvih je bilo mnogo. Jasno je da uz poštovanje gospode Milutina Pejića i Ace Prelića, ja, Gavranović i Čavić vodimo glavnu bitku. I tu se prepliću mnogi interesi, lični, partijski, međunarodni i, naravno, građevinsko-tajkunski. Ponosan sam što nisam kandidat građevinskih lobija niti međunarodni favorit. Trenutno moj problem nisu moji protivkandidati već onih preko 50 odsto apatičnih i nazadovoljnih građana koji ne izlaze na izbore. To je najveća stranka u RS. U fer kampanji i ravnopravnim uslovima siguran sam u pobjedu, ali moram se više boriti jer toga, nažalost, nema. Svejedno sam uporni optimista.