BANJALUKA, SARAJEVO - Moj otac Božo Mandić (1928) nestao je 22. juna 1992. godine u Nedžarićima, u sarajevskoj opštini Novi grad, i još nije pronađen. Nakon što mi je majka umrla, podigao sam im zajedno spomenik. Odem na groblje, zapalim svijeće, donosim cvijeće, znajući da od mog oca nema nijedna kost na tom mjestu. To je jako veliki teret.
Ovo je za "Nezavisne" rekao Milan Mandić, predsjednik Udruženja porodica nestalih lica sarajevsko-romanijske regije, nakon što je juče objavljen podatak Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, po kojem je još nepoznata sudbina 6.586 nestalih u BiH nakon proteklog rata.
"Mi ne možemo biti zadovoljni pronalaskom nestalih. Sada se traže nestali iz 1992. i 1993. godine. Ne vjerujem da ćemo ih ikada pronaći. Među njima je i moj otac", napominje Mandić.
Skeptičan je u vezi s brojkama o licima koja se još vode kao nestala.
"Vjerujte mi, još niko u BiH, pa ni međunarodne institucije, nemaju pojma koliko nas fali", istakao je Mandić u izjavi za "Nezavisne".
I Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, podsjeća da centralna evidencija nestalih nikada nije uspostavljena, iako je to bila zakonska obaveza.
"Mi znamo da tragamo za još 1.662 nestala lica iz Republike Srpske. Statistika nam ne daje za pravo da možemo da kažemo da smo zadovoljni procesom traženja nestalih Srba", kazao je Kojić za "Nezavisne".
Po njegovim riječima, postoji ogromna diskriminacija prema Srbima, odnosno srpskim porodicama koje traže svoje nestale.
I Nedeljko Mitrović, predsjednik Republičke organizacije porodica poginulih i nestalih boraca i zarobljenih civila, takođe napominje da ne postoji tačan podatak o broju nestalih.
"Nažalost, za očekivati je da jedan broj nestalih nikad neće biti pronađen. Porodice ne mogu biti zadovoljne, jer je prošlo toliko od rata, a BiH je relativno mala teritorija", istakao je Mitrović za "Nezavisne".
Kada Hotić, potpredsjednica Udruženja "Majke enklava Srebrenica i Žepa", kaže da porodice predugo čekaju da se masovne grobnice otkriju.
"Ali nećemo nikada izgubiti nadu. Veliko je čudo, nakon ovoliko godina, da ne proradi svijest ljudi da kažu gdje su te masovne grobnice, da porodice preuzmu posmrtne ostatke i ukopaju ih. To je zapanjujuće i zastrašujuće", kaže za "Nezavisne" Hotićeva. Ističe da je ukopala samo tri kosti jedne noge svog sina, jer preostali dijelovi tijela nikad nisu pronađeni.
"Mislim da oni koji su ubijali i koji to kriju imaju strašnu muku, veliki teret", rekla je Hotićeva.
Iz Međunarodnog komiteta Crvenog krsta navode da je 6.126 porodica predalo zahtjev za pronalaženje njihovih srodnika, nestalih u proteklom ratu. Ističu da više od 1.000 djece još ne zna sudbinu jednog ili oba roditelja, te da više od 700 roditelja i dalje čeka informacije o djeci čija sudbina je još nerasvijetljena. Više od 1.000 supružnika ne zna šta se dogodilo s njihovim bračnim drugovima, 1.200 ljudi i dalje se nada da će pronaći svoju braću ili sestre, a gotovo 700 dalje ili bliže srodnike. Kako navodi MKCK, najmanje 1.250 porodica napustilo je BiH, a da nisu dobili nikakve podatke o nestalim srodnicima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.