BANJALUKA - Na vršnjačko nasilje u školi niko ne reaguje, pa čak ni nastavnici jer se ova nasilja dešavaju na odmorima kada nastavnici nisu prisutni.
Ovo je juče rekla Una Zec, predsjednik Savjeta učenika Ekonomske škole u Banjaluci, na okruglom stolu "Vršnjačko nasilje u osnovnim školama - primjena Protokola o postupanju u slučajevima vršnjačkog nasilja" u Domu omladine u Banjaluci.
Naime, dodaje da iz njenog razreda jedna djevojka koja je bila žrtva vršnjačkog nasilja iz tog razloga čak nije otišla na ekskurziju.
"Tu djevojku su svi odbacivali i ona se nije osjećala kao dio naše zajednice i društva", istakla je Una Zec.
Ona je dodala da nastavnici učenicima stalno govore da mogu zatražiti njihovu pomoć, međutim učenici im se ne obraćaju jer najvjerovatnije nemaju u njih povjerenja, sumnjaju da im iko može pomoći.
"U Ekonomskoj školi je većina djevojčica, pa se to više svodi na zadirkivanje. Ova nasilja često mogu biti gora od fizičkih jer psihička nasilja su teža i ostavljaju puno gore posljedice", kazala je ona.
Ranka Kalinić, specijalista adolescentne psihijatrije i načelnik Centra za mentalno zdravlje u Banjaluci, rekla je da su u vršnjačkom nasilju prvenstveno presudni genetski faktori.
"Ekstremni oblici vršnjačkog nasilja pojavljuju se sve češće i ranije, a to je posljedica promovisanja agresivnog ponašanja u svim sferama društvenog života", rekla je Kalinićeva.
Dodaje da pomoć najčešće traže roditelji djeteta koje je bilo žrtva nasilja, a da pomoć rijetko traže nasilnici, ukoliko nisu uslovljeni insistiranjem Centra za socijalni rad, kako bi im se napravila psihijatrijska procjena.
"Tačni podaci koliko često se dešavaju vršnjačka nasilja ne postoje nigdje jer se ne vode statistički podaci", kazala je Kalinićeva.
Prema njenim riječima, puno veće posljedice trpe žrtve nasilja, od samog nasilnika, zato što su obezvrijeđeni, omalovaženi, a to direktno utiče na njihov dalji psihološki razvoj.
"Nasilje među mladima često utiče i na njihov emocionalni, socijalni, pa čak i na intelektualni razvoj jer su to djeca koja nisu završila sazrijevanje ni u jednoj sferi života", pojasnila je Kalinićeva.
Milan Latinović, pomoćnik ministra zdravlja i socijalne zaštite RS, rekao je da je okrugli sto organizovan kako bi predstavili istraživanje, pilot projekat "Škola bez vršnjačkog nasilja - uputstvo za postupanje", koji je realizovan u školama "Branko Radičević", "Petar Petrović Njegoš" i "Branislav Nušić" u Banjaluci.
"Iskustva koja smo dobili u ove tri škole treba da dopunimo kako bi bila jasna uloga svakog pojedinca u školi", istakao je Latinović.
On je dodao da je ovaj projekat Ministarstvo realizovalo u saradnji sa Kanadskim društvom za međunarodno zdravlje (CIDA).
Natali Stanković-Marić, psiholog u Osnovnoj školi "Branko Radičević", rekla je da učenici ranije nisu htjeli prijavljivati vršnjačko nasilje, ali da se nakon realizacije ovog pilot projekta određen broj učenika javio.
"Najčešće se radilo o verbalnom nasilju, provokacijama, prijetnjama i slično", kazala je Stanković-Marićeva.