Nisam ja donio odluku da se povučem već visoki predstavnik svojim odlukama, kaže u intervjuu za "Nezavisne novine" predsjedavajući Savjeta ministara BiH Nikola Špirić.
`Visoki predstavnik je donio tu odluku jer je razvlastio predsjedavajućeg odlukom kojom može da ga zamjenjuje kad kome padne na pamet. Ja nemam ni zdravlja da učestvujem u neuspjehu ove zemlje`, kaže Špirić.
NN: Da li razgovaram sa predsjedavajućim Savjeta ministara ili sa predsjedavajućim Savjeta ministara u ostavci?
ŠPIRIĆ: Vi razgovarate sa Nikolom Špirićem, čovjekom koji još predsjedava Savjetom ministara sve dok ne vidimo kako se razvija kriza. Moja pozicija nije ničim ucijenjena, možda sam ja bio loš predsjedavajući, možda se ja najbolje ne snalazim u izazovima koji stoje ispred nas, ali, evo, ovi dani ispred nas će sve pokazati.
Sigurno je da neću biti dio neuspjelih rješenja i neću biti dio rješenja koja radikalizuju situaciju u BiH.
N: Kako Vi ocjenjujete trenutnu situaciju u BiH poslije mjera visokog predstavnika?
ŠPIRIĆ: Na ovu situaciju se mora gledati trezveno. Mislim da je ovo vrijeme kada moramo biti zagledani u budućnost, a ne u prošlost, jer jedan broj lidera naše zemlje i regiona živi u prošlosti, a to je velika opasnost za region. Spadam u kategoriju onih lidera i političara koji misle da je naša subina, sudbina RS i nas Srba u RS vezana za BiH i da moramo voditi računa da nas dio problema iz regiona što je moguće manje zapljuskuje. Regionalni problem je složen problem, njime se bavi Evropa, Amerika, Rusija. Mnogi bi željeli da nama pripišu taj problem, ali to je zamka u koju nekad svjesno, a nekad nesvjesno padamo. Mislim da region ima plan s obzirom na Dejtonski sporazum, tu mislim na Zagreb i Beograd, da brinu o sudbini Dejtona, jer su učestvovali u njegovom kreiranju, a nepristojni odgovori iz BiH, u kojoj nikada nije bilo jedinstvenog stava kada je država u pitanju, su problem za BiH. BiH da bi držala lekciju susjedima mora prije svega imati jedinstven stav.
Mnogi bi možda željeli krizu u regionu, ja nisam taj čovjek, ja se radujem uspjehu susjednih zemalja i činim sve da i BiH uspije, a kada to kažem mislim i na RS i FBiH. Mislim da ona može samo uspjeti na pozicijama Dejtona i na Ustavu BiH i da svako negiranje Dejtona i Ustava BiH vodi ka entropiji sistema sa nesagledivim posljedicama.
NN: Jesu li mjere visokog predstavnika zadiranje u dejtonska rješenja i u Ustav BiH?
ŠPIRIĆ: Ja neću da sporim dobre namjere gospodina Lajčaka kao visokog predstavnika. Neću da kažem da su ove odluke antisrpske, antibošnjačke, ni antihrvatske već sam ubijeđen da one nisu dobre za BiH, jer odluka jednog čovjeka, bio on iz EU ili Amerike ili BiH, proizvode nezadovoljstvo pola države. To naprosto nije dobro. Takvih odluka treba se čuvati. To nije uspjeh BiH.
Zato mislim da ove odluke visokog predstavnika generišu krizu, a majstori te krize ne stanuju u BiH. Visoki predstavnik, iako on to neće priznati, ove je odluke donio po savjetu ljudi koji ga okružuju, a nisam siguran da su svi prijatelji uspjeha BiH jer da mi imamo toliko prijatelja bili bismo već u Evropskoj uniji. Ovdje je samo zlo dobro raspoređeno, a to je stajanje da je BiH u jednoj tački i da dalje ne može. To mora da bude znak za uzbunu, da tražimo zajednički iskorak za BiH ali on nije moguć u jednosmjernom dijalogu koje vode lideri stranaka pojedinačno sa kancelarijom OHR-a i visokim predstavnikom. Ovo je vrijeme u kome se mora tražiti zajednički iskorak i predstavnika vlasti BiH i predstavnika međunarodne zajednice.
Pozivam da svi razmisle i da otvore karte u BiH. Ovdje se mora reći ima li dilema kada je država u pitanju. Mislim da ne postoje. Ako postoje dileme na unutrašnjem uređenju to znači treba da ljudi iz BiH razgovaraju međusobno, a ne pojedinačno sa međunarodnom zajednicom.
NN: Da se vratimo na odluke visokog predstavnika... Ono što je ostalo nejasno kada je Savjet ministara u pitanju, da li po ovoj odluci zamjenici moraju imati pismenu saglasnost ministara ili ne? Lajčak kaže da trebaju, a u odluci se to ne navodi...
ŠPIRIĆ: Neću da gatam šta misli Lajčak. Zakoni i odluke o BiH moraju biti jasni. Neka mi nađu zemlju u Evropi u kojoj zamjenici ministara imaju ista prava kao i ministri. Znate kad u EU zamjenik ministra može da glasa, kada mu ministar vjeruje i kada ga on bira, a kod nas su zamjenici političke figure kao i ministri, a to je suština zamke u BiH. Njoj treba mnogo više filinga i senzibiliteta nego što međunarodni službenici pokazuju prema BiH. To što ne bi nudili svojoj zemlji neka ne nude ni nama, neće to uspjeti ovdje. Ne žive ovdje majmuni. Ovdje živi jedan civilizovani svijet koji je platio cijenu rata. Treba nam pomoći da uspijemo, a ne nadmudrivati se s nama.
NN: Konkretno imaju li sada zamjenici ista ovlaštenja kao i ministri?
ŠPIRIĆ: Otkud znam. Postoje različita tumačenja, čas ih imaju, čas ih nemaju. Želim da jasno kažem da moramo prestati s tom politikom ako hoćemo da BiH uspije. Neka nam međunarodna zajednica odgovori zašto je u BiH proces radikalizacije, a ne integracije. Da li je ikog proces radikalizacije odveo u Evropu? Nije. Zašto je to kod nas dozvoljeno? Ne može međunarodna zajednica da amnestira sebe, a da svi drugi budu odgovorni.
NN: Ko su nosioci radikalizacije stanja u BiH?
ŠPIRIĆ: Radikalni elementi u BiH koji se posmatraju a ne sprečavaju. Znamo koji su to centri u BiH, znamo šta je ostatak prošlosti, a šta je novost u BiH.
NN: A ko je to, je li to sarajevski politički krug...
ŠPIRIĆ: Ja nemam iluziju da je Sarajevo samo problem. Ali moramo da vidimo. Svaka vrsta radikalizacije u BiH, a postoji manifestaciona i suštinska radikalizacija koja je praćena programom cijevi. Cijevi nikada nisu pjevale demokratsku pjesmu.
Ja sam predsjedavajući Savjeta ministara i trebalo bi da pozovem sutra najodgovornije i da kažem koje opasnosti prijete BiH unutra. Dobiću prazan papir, a kada ih pozovu strane ambasade i ambasadori, napisaće im čitavu stranicu.
NN: Ko stoji iza tog programa cijevi, kako kažete?
ŠPIRIĆ: Postavlja se pitanje ima li toga ili nema? Ako toga nema, ja ću se javnosti izviniti. Ne može BiH biti transfer oružja prema susjednim zemljama, opasno je to za BiH. Neko mora o tome da progovori, bez obzira da li je to proces pod kontrolom ili ne. Dakle, postoje opasne stvari koje stanuju u BiH i koje su opasne za nju.
NN: Po Lajčakovim odlukama da li je moguće preglasavanje u Savjetu ministara?
ŠPIRIĆ: Po ovim odlukama ja mogu samo sa Bošnjacima ili Hrvatima ili Srbima da radim ili neko ko je na mjestu predsjedavajućeg. Ovdje ne mogu da shvatim objašnjenje jer je ova odluka donesena pod pretpostavkom da su Srbi napustili Savjet ministara i kada predsjedavajućeg može zamijeniti najmlađi kopredsjedavajući, a ministre zamjenici. Dakle, ovdje je presuda izrečena.
Ako visoki predstavnik kaže da on nije ništa promijenio, što je onda dirao nešto što nije mijenjao.
NN: Pa zašto je onda Lajčak donio ove odluke?
ŠPIRIĆ: Kada nije uspjela reforma policije, sam je rekao da će uslijediti sankcije. BiH ne trebaju sankcije, već progres. Dakle, zašto kažnjavati narod i građane. Ja kažem da ova odluka meni kao predsjedavajućem neće pomoći.
NN: Ali on je uporno govorio da želi da obezbijedi funkcionalnost i da ste se Vi žalili na neefikasnost...
ŠPIRIĆ: Mi smo razgovarali. Ja sam govorio da Savjet ministara mora biti takav da je u stanju da donosi odluke, a to znači da ministri moraju da odgovaraju predsjedavajućem kao i državi.
NN: Da li Vam je pomogao ovim mjerama ili odmogao?
ŠPIRIĆ: Odmogao, naravno. Lajčak je od Savjeta ministara napravio krpu, a od predsjedavajućeg dvostruku ponjavu. Zašto nije u odluci napisao da ministri, da predsjedavajući može da smijeni jednu trećinu Kabineta ukoliko se ne trži briselska priča? Zašto je ovdje predsjedavajući razvlašten potpuno, a on priča da je to pomoć Savjetu ministara?
I ja nisam spreman da učestvujem u takvom procesu, nisam radi budućnosti zemlje. Ako Lajčak misli da je ovo dobro, ja ću biti najsretniji čovjek, da on kao predstavnik međunarodne zajednice po Dejtonu i predstavnik EU po očekivanju preuzme i funkciju predsjedavajućeg Savjeta ministara na bazi odluka koje je donio i usreći ovu zemlju. Ja ću da sjedim na klupi za rezervne igrače i da aplaudiram i radujem se kao svaki sretnik u ovoj zemlji.
Ali sam dužan da kažem da ne želim da učestvujem u nečemu što radikalizuje situaciju. Možda se iz ovoga mnogi povuku, mogu da shvate da su lični ulozi veliki. Ali ja ovdje gubim obraz jer sam se zakleo Parlamentarnoj skupštini, zakleo se na grobu predsjednika RS da ništa neću činiti izvan Dejtona i Ustava.
Vjerujte mi da smisao bavljenja politikom, kojom se bavi Nikola Špirić, može proći u RS da ga niko mrko ne pogleda, ali i u Federaciji takođe. Učinio sam sve za 10 mjeseci, pozivao na dijalog kojeg nije bilo, pozivao na toleranciju koje nije bilo, na razum i tražio pomoć, ali niko moj glas nije čuo da bi mi na kraju neko svezao ruke i gurnuo me u ring i rekao da ovu bitku moram da dobijem. Niko u ringu svezanih ruku bitku nije dobio. Neće je dobiti ni Špirić, ali kao čovjek i državljanin BiH mogu u toj bici da ne učestvujem. To je najveća pomoć koju u ovom trenutku mogu da pružim.
NN: Vi ste donijeli odluku da se povučete?
ŠPIRIĆ: Nisam je ja donio nego visoki predstavnik.
NN: Ali se definitivno povlačite...
ŠPIRIĆ: Visoki predstavnik je donio tu odluku jer je razvlastio predsjedavajućeg odlukom kojom može da ga zamjenjuje kad kome padne na pamet. Ukoliko ne dođe do korekcije odluke, ja ne mislim da je dobro da kao čovjek svoj integritet i svoju karijeru gradim na drugim principima. Ja nemam ni zdravlja da učestvujem u neuspjehu. Moja zdravstvena situacija je tražila mnogo brži uspjeh ove zemlje nego što su mnogi očekivali. Ja nemam dva života u jednom da se ljudi vježbaju, a u drugom da uspiju. Ja uspjeh ove zemlje priželjkujem da se desi mnogo brže nego što karijeristi međunarodne zajednice to očekuju.
NN: Jeste li razgovarali sa Lajčakom po povratku iz Amerike?
ŠPIRIĆ: Čuli smo se dva puta telefonom. Da ne govorim da je skandal donijeti odluke koje se odnose na Savjet ministara u vrijeme kada je predsjedavajući na godišnjoj sjednici Skupštine Svjetske banke i traži neku ekonomsku priču za BiH. Ništa se u ovoj zemlji ne bi desilo da su sačekali da se ja vratim ukoliko neko drži do predsjedavajućeg. Ako neko ne drži do mene, zašto bih ja držao do njih.
NN: Jeste li mu u tom razgovoru rekli šta mislite o toj odluci?
ŠPIRIĆ: Vidite, znam da međunarodna zajednica stoji iza ovih odluka, stoji i američka administracija i ja to ne sporim. Međunarodna zajednica je jaka. Rekao sam da ne mislim da su ove odluke u interesu BiH, jer pola BiH se ne raduje ovim odlukama, a dok je to tako, to naprosto nije dobra odluka.
Ja takvu pomoć nisam tražio od Lajčaka. Ako mi je mislio pomoći, onda to sigurno nije ovaj potez. Ja sam spreman i da se obratim Parlamentarnoj skupštini BiH, da kao državljanin ove zemlje kažem kud ja mislim da ovo ide i da oni kažu da li oni podržavaju predsjedavajućeg Savjeta ministara ili ne. Ako me podržavaju, onda ja moram biti domaćin međunarodnoj zajednici u BiH na zasjedanju PIK-a, a ne gost. Ovo je naprosto nemoguća situacija u kojoj je predsjedavajući Savjeta ministara gost na zasjedanju PIK-a, čovjek koji nema nikakva ovlaštenja, a ni prava. Ja ne želim da glumim tu ulogu. Možda glumci postoje koji to žele. Tim glumcima ja želim da dam priliku i šansu, želim da se vratim svojoj izbornoj bazi i da patim i da se radujem s njima.
NN: Kako gledate na drugu odluku visokog predstavnika vezanu za parlament BiH, u kojoj kaže: izglasajte to, a ako ne izglasate ja ću to nametnuti...
ŠPIRIĆ: Postavlja se pitanje zašto su odluke podijeljene u dva dijela? Jedna koja je izrečena prema Savjetu, a druga koja se odnosi na parlament dolazi za mjesec dana. Znači da ova druga traži rast političke temperature. Prva je trebalo da uslika lidere RS kao zečeve u snijegu. Za cilj je imala to, a druga za cilj ima nešto drugo.
NN: Šta je to drugo?
ŠPIRIĆ: Nebitno je šta. Zašto bi je donio ako ne da dobije stoodstotno neraspoloženje iz RS. Cilj je obezbijediti rast temperature u BiH paralelno kako raste kriza na jugu regiona. Bojim se da Srbi ponovo ne uđu u krug negativnih igrača za nastup krize u Evropi. Možda nam je ta uloga i namijenjena. Možda je ne možemo ni izbjeći.
NN: `Ekonomist` je objavio da Srbi ponovo prave probleme u BiH?
ŠPIRIĆ: U tom filmu nisam. Mislim da Srbi u BiH imaju državni okvir i imaju entitet koji se zove RS, a to je za njihov uspjeh dovoljno. A da li im se uopšte dozvoljava uspjeh? Da li oni uopšte smiju imati bilo koga s kim mogu da popiju kafu? Zar neko misli da će nam biti bolje ako su nam Rusi neprijatelji ili ako su nam svi neprijatelji? Ja nisam čovjek koji traži neprijatelje nego čovjek koji traži prijatelje. Meni ne smeta prijateljstvo ni sa Beogradom ni sa Zagrebom ni sa Rusima ni Amerikancima. Svjesni smo mi da ovo nije vrijeme kada Srbi treba da pokazuju snagu, nego pamet. Ali da li nam se uopšte dozvoljava da pokažemo šta hoćemo? Ja ne vidim Srbe kao destruktivce, ja barem nisam takav. A da nisam taj, ja ne želim da ostanem u funkciji u kojoj bi me neko mogao ucijeniti da sam destruktivac.
Dakle, visoki predstavnik nema potrebe da meni kaže da će me smijeniti. Jedini sam političar koji je nakon godinu dana ponudio visokom predstavniku da sjedne na moje mjesto, ne da bih ga potcijenio nego da bih se radovao da vidim kako će on to postići uspjeh u ovoj zemlji.
NN: Gdje je izlaz iz ove situacije?
ŠPIRIĆ: Ako je globalistima stalo da u regionu dođe do demokratskog razvoja sistema, on će se desiti, ako im je stalo da region krvari, on će i krvariti. Dakle, našli smo se istorijski u jednom trenutku na putu onima koji globalizuju svijet, možda se ne snalazimo, možda ne razumijemo stvari. Ja molim sve one da to ne čine jer ovdje žive dobri ljudi, dobri narodi, svjesni svoje nemoći pred globalnim izazovima. Ovo je moj vapaj za pomoć da BiH ostane kao država, da entiteti i narodi prežive u BiH i da se region stabilizuje. Nisam ubijeđen da su potezi koji se vuku na toj realiciji.
`Nisu svi lideri u BiH idioti`
ŠPIRIĆ: Međunarodna zajednica nije puki posmatrač procesa već aktivni sudionik i ne može da kaže `vi ste svi odgovorni za sudbinu BiH, a samo smo mi zaslužni`. Zašto ste zaslužni? Zato što BiH ne može dalje. Ako međunarodna zajednica misli da su bonska ovlaštenja visokog predstavnika 15 godina nakon Dejtona garancija uspjeha ove zemlje, a ja mislim da nisu, onda se BiH nalazi u slijepoj ulici. Bonska ovlaštenja su u koliziji sa evropskom budućnošću BiH. Međunarodna zajednica je mogla da pronađe model i da počne dijalog unutar BiH, a ne da ona vrši suštinsku vlast a da mi budemo glumci vlasti. Ako je ona aktivni sudionik neka pomogne građanima ove zemlje pod pretpostavkom da su svi lideri idioti. Dakle, ovo je vrijeme traženja novih rješenja, a ne korištenje mehanizama starih rješenja.
Moram jasno da kažem da je uradila mnogo dobrih stvari za BiH, ali nije bezgrešna. Ako kažu implementirali smo najbolje reforme iz Evrope i svijeta i onda na kraju sami zaključe da na bazi tih najboljih reformi ne možemo potpisati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, onda nam dajte lošije reforme a da možemo ići dalje. Zašto BiH, koja je ratom krvarila, vodi dva paralelna procesa poslije rata - obnovu i izgradnju povjerenja i proces tranzicije. I dobila je najteže uslove, reforme policije i Ustava. To nisu bili uslovi ni za jednu drugu zemlju koja je trebalo da bude članice EU, a to mora biti onda znak za uzbunu ne međunarodnoj zajednici, nego liderima u BiH. Ova zemlja nema unutrašnju viziju, a nema ni viziju međunarodna zajednica. Ja se plašim `manifestacionog` jedinstva međunarodne zajednice, manifestacionog pod navodnicima jer ona pokazuje iste slabost kao i lideri u BiH.