Savjet ministara BiH efikasnije i brže će donositi odluke kada ministri ne budu podnosili račune samo svome stranačkom lideru, kaže Nikola Špirić, predsjedavajući Savjeta ministra BiH, kome je nakon ostavke mandat ponovo povjeren.
Špirić najavljuje značajniju ulogu institucija vlasti u narednom periodu uz konstataciju da lideri vladajućih stranaka treba da budu u stalnom dijalogu kako bi uklonili političke barijere za rad izvršne vlasti.
"Ne treba biti vijest da su se sastali lideri stranaka koje vladaju državom. To treba biti dnevni kontakt", kaže Špirić.
Naglašava da je u BiH prošlo vrijeme svih vrsta negacija, i entiteta i države, a da je otvoren put dijaloga koji mora odvesti BiH ka statusu kandidata za članstvo u EU, što je za njega lični izazov i osnovni razlog ponovnog prihvatanja funkcije predsjedavajućeg.
NN: Šta je promijenila Vaša ostavka?
ŠPIRIĆ: Promijenilo se mnogo stvari jer je prvi put od Dejtona do danas neko podnio ostavku da bi skrenuo pažnju na globalnu situaciju u kojoj se zemlja nalazi. To je ostavka koja je podnesena nakon odluke visokog predstavnika da izmijeni Zakon o Savjetu ministara i Poslovnik parlamenta, ali nije to bio jedini razlog. Tada se pričalo o BiH koja je na ivici provalije, poredilo se sa stanjem koje je bilo prije rata. Ta ostavka je otrijeznila mnoge u BiH, pokrenuo se ozbiljan dijalog nakon kojeg smo dobili Mostarsku deklaraciju, Akcioni plan za implementaciju, te aktivnosti Savjeta ministara u tehničkom mandatu i na kraju imamo parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i priduživanju sa EU. Nakon te ostavke imamo promjenu ambijenta u smislu da su otvoreni prostori kreativnom potencijalu da bismo u prvom kvartalu 2008. godine potpisali SAA. Ukoliko se i pogrešno posmatra, ta ostavka je proizvela, ako ništa, da lideri političkih partija sjednu, razgovaraju i traže rješenje. Posljednji sastanak koji smo održali u Laktašima najava je boljeg vremena ukoliko se taj trend zadrži.
NN: Šta je suštinski promijenjeno izmjenama Zakona o Savjetu ministara BiH i kako će se to konkretno odraziti na rad ovog tijela?
ŠPIRIĆ: Tu postoje različita tumačenja, ali prvi put je visoki predstavnik došao u situaciju da kroz pravno tumačenje sa snagom pravne norme mijenja odluku. Dakle, ovo je vrijeme u kome niko ne treba da likuje, ali sam način da je došlo do pravnog tumačenja znači da je došlo do izmjene pravne norme. To znači da nema preglasavanja u Savjetu ministara odnosno da nije moguće donijeti odluku na štetu bilo kojeg konstitutivnog naroda. To je bio početak stvaranja novog ambijenta.
NN: Da li nakon toga očekujete da će Savjet ministara brže i efikasnije donositi odluke i da li se to već može vidjeti u ovom tehničkom mandatu?
ŠPIRIĆ: Mogli smo napraviti radikalniji iskorak da je pokazan interes za to. Ne možemo zamišljati idealnu sitaciju u BiH. Iz onakve kakva jeste ta situacija moramo izvlačiti maksimum. Kvalitet ovog posljednjeg razgovora je u tome što se lideri političkih stranaka iz parlamentarne većine i predsjedavajući svaka dva mjeseca sastanu i da ono što je stvar politike zajednički definišu kako bi se obezbijedila prohodnost u Savjetu ministara i kako bi rad bio efikasniji. Nažalost, nije bilo spremnosti da se predsjedavajućem ponude po dva kandidata za svako ministarstvo i nije postignut sporazum da mijenjam ministre ako vidim da ne rade i ometaju prohodnost ka evroatlantskom putu. Mnogi smatraju da je to u koliziji sa Ustavom i zakonom. Ipak, ovaj način da svaka dva mejseca analiziramo situaciju pomjera stvari, ali definitivno ne reguliše rad. To je samo znak da lideri političkih partija žele da gospodare svojim ministrima u Savjetu ministara na način da od njih zavisi njihova sudbina, a ne od predsjedavajućeg. To ne znači da, ukoliko dođemo u situaciju da neko od ministara ne radi svoj posao, neću od lidera njegove političke partije tražiti novo ime, osobu koja će obavljati uspješnije taj posao.
NN: Imate i stranačkih lidera u Savjetu ministara. Teško da ćete od Bože Ljubića, predsjednika HDZ-a 1990, tražiti da smijeni ministra saobraćaja i veza BiH?
ŠPIRIĆ: Pa, dobro. Ne mislim da je Savjet ministara personalno problem, već da mehanizmi koji su ugrađeni, pa i taj da račun polažu liderima političkih partija, govori da nismo svjesni da treba napraviti efikasan savjet ministara da ponese izazove koji su pred BiH. Ja to nisam tražio za Nikolu Špirića jer nisam ni znao hoću li biti ponovo predsjedavajući. Tražio sam da, ako se zahtijeva odgovornost od predsjedavajućeg, da mu damo mehanizme da onda i upravlja Savjetom ministara. Te mehanizme nisam dobio, ali ima uvjeravanja da ćemo redovno imati sastanke i rješavati procese uz političke analize. Znam da ne mogu da tražim idealnu situaciju jer ovo je proces, baš kao što je proces i pristupanje evroatlantskim integracijama pun izazova i odricanja uz plaćanje velike cijene. Ne mislim da je ovo posljednja kriza kroz koju smo prošli, ali bilo bi dobro da budemo posvećeni onome što predstoji BiH i da barem radimo one stvari koje su proizvod evroatlantskih integracija BiH, ono što nije predmet politikanstva već je put koji su prošle sve članice EU. Ništa nećemo dobiti na kredit i niko nam ništa neće pokloniti dok sami ne ispunimo te standarde.
NN: Da li je Savjet ministara tim koji može odgovoriti izazovima o kojima govorite. Nije se do sada sticao takav utisak.
ŠPIRIĆ: Teško je od načina na koji se radi u Savjetu ministara očekivati da to bude tim. Možete misliti da predsjedavajući ima mehanizme i da mogu da zatražim da zamijenim ministra koji nije dio tima. Tada bi ministri bili odani ideji koju je parlament podržao na bazi ekspozea predsjedavajućeg.
Ovako, ministri polažu račun liderima. Zamislite da danas kažem ministru da ću, ako ne bude zakona o sportu ili o lijekovima, tražiti smjenu. Naravno, on bi otišao kod svog lidera i pitao da li mu nudi nešto bolje, a kada ovaj kaže da ne nudi, on bi glasao za zakon. Imali bismo više zakonskih projekata da smo proizveli mehanizme unutar Savjeta ministra, a nažalost, lideri nisu spremni za to. Ima tu, naravno, i timskog rada, ali to nije ono što mislim da bi davalo maksimu.
NN: Pa, šta će se onda uopšte promijeniti kada opet preuzmete dužnost sa istim ljudima. Obaveze iz sporazuma sa EU uglavnom su na Savjetu ministara, a ne na liderima koji odlučuju o sudbini ministara?
ŠPIRIĆ: Do sada niko nije ni odgovarao ni podnosio ostavke. Mora postojati institucionalna odgovornost i institucije moraju obavljati svoj dio posla. Prvi put sam sada u Laktašima prisustvovao sjednici lidera, sve se dogovaralo bez mene. Ako neko misli da je moguće uraditi reforme gdje predsjedavajući, Savjet i paralment neće biti involvirani u to, onda je nemoguće posao dovesti do kraja. Imamo sistem odlučivanja u svakoj instituciji kao mini-parlament, a lidere kao natparlament. To je prosto formula koja ne može biti efikasna.
NN: Da li to znači da se što prije mora ići u reformu Ustava?
ŠPIRIĆ: Reforma Ustava je stalni izazov koji stoji pred nama, ali mi i tu napravimo prvi, pa pogrešan korak. Refoma Ustava ne podrazumijeva da mi možemo odlaziti od Dejtona. Ako neko misli ovdje da se poigrava dejtonskim temeljima, onda radi uzaludan posao i pravi račun bez krčmara. To nije dobro za BiH. Ono što mi nismo postigli u BiH je da postoji trajan dijalog unutar političkih lidera. Trajan, a ne sporadičan u kome je njihov sastanak udarna vijest i svi iščekuju šta će toga dana reći, a ljudi imaju vlast u zemlji. Uz to idu i konsultacije s visokim predstavnikom. Ovdje još traje dijalog između lidera stranaka i visokog predstavnika, a svi drugi su zaobiđeni. Posljednji sastanak smo imali prije 20 dana, a logično bi bilo da se sastaju međusobno dnevno.
NN: Zašto ste onda preuzeli odgovornost predsjedavajućeg ako to tako funkcioniše?
ŠPIRIĆ: S obzirom da je parafiran SAA veliki je izazov uraditi sve da dovedemo do njegovog potpisivanja. Ja sam spreman da uradim sve što je politički dogovor lidera stranaka da bi se potpisao taj sporazum. Tada dolazimo u kvalitetno novu situaciju kada smo u statusu kandidata što je bitno za svakoga u BiH i stvara se novi ambijent za uspjeh svih nas u BiH. Nemam ja pravo da zamišljam idealan ambijent, ali procjenjujem šta mogu da uradim i u ovakvom ambijentu.
NN: Je li prvi korak reforma policije?
ŠPIRIĆ: Prvi korak je ostvarivanje Akcionog plana Mostarske deklaracije, dakle, to znači da ovaj odbor koji je osnovan i pod mojom je ingerencijom uradi zakonska rješenja koja će definisati ono što su lideri političkih partija dogovorili. Mislim da tu ima dovoljno prostora za kvalitetna rješenja. Da definišu samo ono što je dio političkog sporazuma, a ne da oni tumače šta su se još mogli dogovoriti. To je moguće i mislim da je to u interesu i entiteta i države i svih njenih građana. Još moramo unaprijediti reformu javne uprave, tu smo dosta uradili, imamo potpisanu platformu sa entitetima i Brčko distriktom, a formiran je i fond za reformu javne uprave. Moramo unaprijediti saradnju s Haškim tribunalom i, naravno, dovesti do kraja reformu javnog sistema. Sve je to moguće uraditi da u prvom kvaratalu naredne godine potpišemo SAA. To je izazov i za mene. Promijenili smo dio ambijenta, ali ne efikasnijeg odlučivanja. Problem je u političkom dogovoru, a ne u načinu odlučivanja, jer smo postigli pomake i sa ovim načinom odlučivanja. Politički dogovor mora biti plod konstantnog dijaloga, a ne povremeni dijalog na poziv visokog predstavnika ili nekoga iz Brisela i Vašingtona.
NN: To nas vraća na odgovornost lidera?
ŠPIRIĆ: Mi još nismo došli do odgovornosti za vršenje vlasti. Ovdje međunarodna zajednica kaže da su za neuspjehe krivi domaći lideri, a za uspjeh međunarodna zajednica. Svi zajedno smo do ove posljednje krize dijelili neuspjeh, a ne uspjeh. Toga je svjesna i međunarodna zajednica.
NN: Stanovnici ove zemlje uredno plaćaju PDV, a kasnije država razmišlja šta će s milijardu KM viška. Hoće li biti diferencirane stope PDV-a?
ŠPIRIĆ: Da, glupo je govoriti o višku prihoda, ovdje se radi o nerealnom planiranju. Uprava za indirektno oporezivanje kod same registracije PDV obveznika išla je s potcijenjenim brojem obveznika. Posve je nemoguće da ima 800 miliona KM viška ako su išli sa realnim planiranjem. Ljudi teško žive i skoro šest mjeseci vodio sam razgovore sa UIO i govorio da postoji mogućnost da uđemo u diferenciranu stopu i da to ne bi naškodilo institucijama, ali bismo poslali psihološku poruku građanima da postoji neko ko brine o najugroženijim kategorijama, jer onima koji imaju, PDV ne znači puno u životu. Nisam imao podršku, ali sada se stvara atmosfera za to, jer vidim da i entitetski premijeri govore o diferenciranoj stopi. Ja sam otvoren i sasvim mi je svejedno ko će biti inicijator, iako je ova stopa PDV-a bila izborna poštapalica nekih lidera. Imam gotovu matematiku i treba nam politički dogovor da bi UIO pripremili za prelazak na diferenciranu stopu. Nemoguće je polovinom godine reći da ćemo uvesti diferenciranu stopu. Ako to hoćemo, moramo već sada o tome razgovarati. Zalažem se da od 1.1.2009. bude diferencirana stopa PDV-a.
NN: Savjet ministara je počeo uvoditi red kada je riječ o rasipanju budžetskog novca u raznim komisijama, ali izgleda da će to sve nadomjestiti zakon o platama. Povećavaju li se koeficijenti?
ŠPIRIĆ: Teško je to išlo, jer nije lako odvići nekoga ko sjedi u deset komsija i lijepo zarađuje da to promijeni. Moramo izgraditi mehanizme da ne bude različitog tumačenja, pa onda ova komisija može imati naknadu, ova ne. Odluku smo donijeli, primijenićemo je i u tome je puni konsenzus Savjeta ministara. Nije poenta u velikim uštedama, iako one nisu za potcijeniti, ali treba državnim službenicima stvoriti naviku da oni primaju plate za svoje poslove, a ne da posebno naplaćuju sve što urade i to uglavnom isti ljudi. Za 12 godina izgradili smo nakaradan sistem, jer smo naišli na negodovanja zato što sve što se uradi u toku radnog vremena neće biti posebno naplaćeno. Napravićemo red i plaćaće se ekspertima koji se angažuju za posebne oblasti. Radi se i na zakonu o platama koje se nisu mijenjale desetak godina, jer treba motivisati da se ljudi zapošljavaju u ovim institucijama, zato što su sada mnogo bolje plaćeni poslovi u entitetima i kantonima.
NN: U posljednje vrijeme ima ocjena da je loša saradnja između susjednih država Srbije i BiH. Zašto Vi niste bili u Beogradu?
ŠPIRIĆ: Nije dobro ne uspostavljati dobre odnose ni sa Beogradom, ni Zagrebom, ni Podgoricom. Ipak, i za saradnju je potrebno dvoje, a za državnu saradnju postoje i protokoli. Žao mi je što je tako i nisam ničim doprinio da tako bude. Ono što je problem kada je saradnja BiH i Srbije je što neki ljudi ovdje više žele neuspjeh Srbije nego uspjeh BiH. Dok je tako, neće biti dobro. Moramo raditi zajedno, posebno sada kada se napreduje prema EU. Mislim da imamo napredniju saradnju s Hrvatskom, ali i ona je tu dala značajan doprinos. Nije samo krivica na bh. strani. I vlasti iz Srbije, da bi saradnja bila bolja, treba da žele tu saradnju.
NN: Čime su pokazali da ne žele?
ŠPIRIĆ: Čime smo pokazali svi zajedno da želimo? Da smo pokazali i oni i mi, do te saradnje bi došlo. Dok sam predsjedavao parlamentom, sve sam činio da uspostavimo što bolju saradnju, tada sa Jugoslavijom. Ali tada je Srbija kasnila u toj saradnji, a ja sada nemam niti jedan zahtjev za bilateralnim kontaktima, a ne mogu dopustiti da premijer BiH dva puta posjećuje Srbiju.
NN: Mislite na posjete Adnana Terzića?
ŠPIRIĆ: To je tada protokol radio i ja nemam ništa protiv da se sastaju sedmično, mjesečno, kad god se može riješiti problem koji imaju građani naših zemalja. Meni je stalo da imamo bolju saradnju. Mi jesmo krivci, ali ne isključivi, jer i Srbija mora pokazati želju za bolju saradnju sa BiH.
NN: Dok ste bili u parlamentu, mnogi Vas pamte po britkim komentarima. A, šta biste sada kazali o radu aktuelnog savjeta ministara da ste poslanik?
ŠPIRIĆ: Savjet ministara mora trpiti kritiku, to je živa materija, mi smo izvršna vlast, pogotovo u zemlji koja je jedina u Evropi i na svijetu vodila uporedo tri procesa: obnovu zemlje, privatizacije, tranzicije i evroatlantskie integracije. Zato sam govorio da je svaka vlast od Dejtona naovamo, svaki Savjet ministara BiH uvijek bio u nekoj krizi. Mislim da je ovaj savjet ministara u boljem ambijentu i toga sam svjestan. Meni kritike ne padaju teško i ne gledam negativno na ljude koji kritikuju sa željom da uspijemo. Gotovo je sigurno da Savjet ministra ne može dobijati samo pohvale, već i kritike. Mi smo jedina zemlja koja je vodila uporedo tri prcesa. Ja plaćam cijenu naše prosječnosti, volio bih da je situacija radikalno bolja. Iza nas je jedna u nizu teških godina koja je završila relativno dobro.