Niži sudovi u BiH nekada donose katastrofalno loše presude, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Meddžida Kreso, predsjednica Suda BiH.
"To se vrlo često može čuti na našim sastancima. Dovodimo u sudove i tužilaštva ljude koji nemaju nikakvo znanje. Ne pomažu im čak ni edukacije", ističe ona. Smatra da je jedna od najnegativnijih strana reforme pravosuđa u BiH gubitak najkvalitetnijeg kadra.
"U dosta slučajeva kolege sudije i tužioci su ostajali bez posla bez ikakvog obrazloženja ili im je uzeto za zlo što su boravili u tuđim stanovima za vrijeme rata", dodala je.
NN: Koje bi bilo rješenje za ovaj problem?
KRESO: Mislim da bi Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH ponovo moralo preispitati dosijee ljudi koji su dali dobar doprinos pravosuđu, a eliminisani su zbog manjih grešaka. Biraju se sudije koje imaju 50 godina života, a nemaju nikakvo iskustvo u pravosuđu. To je obeshrabrujuće.
NN: Smatrate li da je ovakva kadrovska politika najlošiji segment dosadašnje reforme pravosuđa?
KRESO: Sigurno da je prva stvar u jakom pravosuđu kvalitetan kadar. Reforma pravosuđa je donijela dobre rezultate, prije svega samo formiranje VSTV-a, koje nas je odvojilo od uticaja politike. Međutim, ne možemo očekivati da u jednom periodu budu postignuti idealni rezultati. Pred nama je vrijeme da ispravimo greške, a treba mijenjati puno toga. Pogledajte, imamo disciplinskog tužioca, koji kažnjava sudije i tužioce. Treba vidjeti zbog čega ti ljudi griješe. Da li je to zbog neznanja ili nekih ličnih obračuna.
NN: Donedavno su plate sudija i tužilaca bile najveće, ali su ih brojni drugi predstavnici vlasti premašili. Kako to komentarišete?
KRESO: Ne slažem se da su sudije bile na vrhu. Pogledajete privrednike. Mislim da bi predloženim izmjenama Zakona o platama bio narušen princip nezavisnosti pravosudnih radnika, ali i kvalitet kadra. Osim toga, ovaj sud bi smanjenjem plata mogao ostati i bez drugih pravnika koji pomažu u suđenjima, a takođe bi bila narušena multitetničnost. Imamo sudije iz svih djelova BiH. Ako bi bile smanjene plate, oni bi bili nemotivisani. Ionako ne dobijaju ništa za odvojen život, prevoz do mjesta stanovanja, a u Sarajevu plaćaju kiriju. Moramo stvoriti pravosudni sistem koji će motivisati ljude da planiraju budućnost u pravosuđu, a ne da rade zato što nemaju gdje.
NN: Zar plate nisu dovoljna motivacija?
KRESO: Nije samo plata u pitanju. Morate obezbijediti uslove da bi čovjek mogao u miru raditi.
NN: Povećan je broj predmeta ratnih zločina, a očekuje se da će ih biti sve više. Kako će se Sud nositi s ovim prilivom?
KRESO: Sud BiH je spreman da se nosi i s većim prilivom, ali nije Sud jedina institucija zadužena da vodi brigu o procesuiranju predmeta ratnih zločina. Prije svega, tu je VSTV, koje mora ubrzati proces imenovanja domaćih sudija i voditi računa o isteku mandata međunarodanih sudija.
NN: Da li se dešava da VSTS kasni s imenovanjima?
KRESO: Taj proces ide jako sporo. Osim VSTV-a, tu su parlament i druge institucije BiH koje moraju obezbijediti adekvatna finansijska sredstva. Već nam je sada prezagušen prostor. Hodnike renoviramo i pretvaramo ih u kancelarije. Evo, ja sam svoju veliku kancelariju dala da se izradi sudnica.
NN: Da li će strategija za rješavanje predmeta ratnih zločina doprinijeti efikasnijem i kvalitetnijem procesuiranju?
KRESO: Mislim da će strategija dati odgovore na mnoga od spornih pitanja, da će predvidjeti način kako se uspješno nositi s tolikim brojem prijava, dati bolja rješenja za klasifikacije predmeta, odnosno koji će predmeti biti na najvišem nivou, a koji će ići na entitetski nivo.
NN: Da li će konačno biti harmonizovani zakoni kako bi svi građani u BiH bili jednaki?
KRESO: Ministarstvo pravde je ranije formiralo radnu grupu za izmjenu Krivičnog zakona BiH i mislim da su uveliko dovršili svoj rad. A ond, doći će i do usklađivanja entitetskih zakona. Svi predmeti koje Sud BiH ustupi po članu 27 ZKP-a na entitetski nivo trebalo bi da budu suđeni po Krivičnom zakonu BiH. Stvar je samo volje entitetskih sudova kad sude djela ratnog zločina da primjenjuju KZ BiH.
NN: Nedavno ste pozitivno ocijenili promjene koje je unio šef Posebnog odjeljenja Tužilaštva BiH za ratne zločine Dejvid Švendiman. Šta je konkretno uradio?
KRESO: Osjeti se napredak u koordinaciji poslova Suda i Tužilaštva. Prije njegovog dolaska nismo mogli koordinirati suđenja, tužioci u jednom predmetu bi tražili odgađanja suđenja u svom drugom predmetu. On je to riješio i sada imamo pokrivenost u svim premetima. Mislim da je Švendiman uveo princip poštivanja utvrđenih kriterija za procesuiranje predmeta na najvišem nivou i spuštanju na entitetski. Ne treba da budemo zatrpani nekim manje složenim predmetima, koji mogu biti procesuirani na nižem nivou. Naši resursi treba da budu korišteni za najsloženije predmete, gdje je veliki nivo odgovornosti i obim zločina.
NN: Je li tačno da ste imali nesuglasice s glavnim tužiocem Marinkom Jurčevićem, koji trenutno ne obavlja ovu dužnost zbog bolesti?
KRESO: Zaista ne znam na šta se odnose ti vaši navodi. Ja sam s njim započela poslijeratnu karijeru u federalnom tužilaštvu, a zatim smo prešli u državno, koje smo zajedno gradili iz temelja. I uvijek smo se jako dobro slagali. Međutim, kada sam izabrana za predsjednika Suda BiH sama ta činjenica dovela je da se borimo za interese svojih institucija. Sada je najvažnije da su zdravstveni nalazi gospodina Jurčevića u redu.
NN: Mislila sam na razmimoilaženje u pravnim pitanjima.
KRESO: Pa to je uvijek normalno. I u tročlanom vijeću sudije pokušavaju plasirati svoj stav. Ne znači da ako neko ima svoj stav da je neprijatelj onome ko ima drugačiji stav.
Umjesto apelacionog formirati vrhovni sud BiH
NN: Šta mislite o inicijativi za formiranje posebnog apelacionog suda BiH, kojim bi on bio izdvojen iz Suda BiH?
KRESO: Od početka sam smatrala da su ovakvi zahtjevi apsolutno nepotrebni i sa stanovišta međunarodnih pravnih dokumenata, a ovakav potez bi bio neopravdan i s ekonomskog aspekta. Ova država je siromašna, nema dovoljno finansijskih sredstava ni da izgradi državni zatvor. Već smo pretrpali sve entitetske zatvore. Umjesto apelacionog suda, trebalo bi formirati vrhovni sud BiH. Pri tom, svaki put kad spomenem ovu ideju izričito naglašavam da bi morali ostati entitetski vrhovni sudovi. Njihovo postojanje ne bi umanjilo vrijednost vrhovnog suda. Ako dođe do toga, a to je i preporuka Evropske komisije, mislim da bi trebalo doći do podijeljene nadležnosti između entitetskih vrhovnih sudova i državnog vrhovnog suda, kao što je funkcionisalo u bivšem sistemu.