ISTOČNO SARAJEVO - Analitičar religije iz Tuzle Mehmedalija Nuhić upozorava da je vehabizam u BiH jedan od vjerskih i političkih metoda muslimanskih vođa, te da je opasnost od terorističkih napada - svakodnevna.
Nuhić u intervjuu Srni ističe da je cilj vehabija centralizacija BiH da bi nastala država "jednog naroda i jedne vjere", te da muslimani u BiH "sve vrijeme sopstveno identifikacijsko samopotvrđivanje vrše islamom kao religijom".
"Oni ne žele da svoje korijene potvrđuju na način isticanja korjenitosti u pripadnosti narodu, nego pripadnosti vjeri. Ali, to zbog dva razloga ne mogu uraditi. Prvi je taj što bi - kad bi gledali unazad - ugledali svoju hrišćansku prošlost. A drugi razlog proizlazi iz samog zahtjeva vjere - ona ne priznaje narodnost, nego isključivo vjersku pripadnost, odnosno ili jesi ili nisi musliman", pojasnio je Nuhić.
On napominje da vehabije na teritoriji BiH nisu pojava, već proces koji ima svoj istorijski dugogodišnji karakter, te da proces vehabizacije BiH nije ekskluzivitet 20. vijeka. To je oblik istrajnosti na putu borbe za islam i u ime islama. On je sveprisutan od dolaska islama na prostor Balkana.
"Vjerski radikalizam od bitke na Marici do Kosovskog boja, južni Sloveni, odnosno srpski narod osjetili su na sopstvenoj koži, kako fizički - istrebljenjem, tako i tradicionalno i duhovno - nasilnom islamizacijom narodnog bića u to doba, pa ponovo u devedesetim godinama 20. vijeka na osavremenjen način u formi građanskog rata sa definisanim ciljevima državnosti u kojoj bi islamizacija trebalo da doživi novu renesansu na prostoru jugoistočnog Balkana", pojašnjava Nuhić.
On odbacuje tvrdnje da su mudžahedini tobože stigli iz islamskih zemalja i objašnjava da je to samo puka deskripcija onog što je bilo skriveno i potajno živjelo odvajkada na teritoriji BiH, a forma autentičnosti vidjela se u građanskom ratu, kao i slikoviti prikazi njegovog zaživljavanja nakon rata.
Nuhić naglašava da je vrhovno poglavarstvo zajednice muslimana na teritoriji BiH nastavilo kontinuitet rada Islamske zajednice bivše Jugoslavije.
"Sarajevo je odavno, još u vrijeme Titove Jugoslavije, vodilo rat sa političkim strukturama jugoslovenske vlasti da bosanski islam, kao posebno tretirani islam još u vrijeme Osmanlija, i dalje bude centar islama na prostoru Balkana", istakao je Nuhić.
Prema njegovoj ocjeni, međunarodna Islamska konferencija uspjela je u svojim namjerama da zadrži Sarajevo i BiH u posebnom položaju u odnosu na druge balkanske regione kao glavnog baštinika i promotera kontinuirane misije širenja islama.
Na pitanje da prokomentariše izjavu jednog od vehabijskih vođa iz Gornje Maoče Huseina Bosnića da je "namjera vehabija da od Srba i Hrvata iz BiH uzimaju deset odsto imovine, po uzoru na Osmanlijsko carstvo, koje je od nemuslimanskog stanovništva uzimalo harač", Nuhić, umjesto komentara, pita:
"Nije li i više od deset odsto već uzeto od nemuslimana na južnoslavenskom području? Koliko još hrišćanskih glava treba da strada da se promijeni `adet` shvatanja da nije najveći gubitak materijalni? Kad će se shvatiti na Balkanu da je tradicionalno identifikacioni oblik - duhovnost i tradicionalnost - veće bogatstvo od materijalnog?"
Prema njegovoj ocjeni, muslimanski političari, a naročito iz Stranke demokratske akcije, svoj oblik političkog djelovanja usklađuju sa principima vjere i svih zahtjevnih postulata njenog širenja.
"Skretanje sa - što bi oni nazvali - `nurom zanijećenog puta` jeste odstupanje od islama. A to je onda `vjeroodstupništvo`, što je najpogrdniji i najveći grijeh u okviru islama. Veći i od bogohuljenja.
Oni se u unutarpolitičkom organizovanju bosanskih muslimana vrlo lako rješavaju onih koji nisu na putu islama i svesrdnih napora borbe za islam. Politika je bitna, ali samo u onoj mjeri koliko daje primat svemu islamskom i samom islamu", naglasio je Nuhić u intervjuu Srni.
Ono što je za nemuslimane dostignuće demokratije to je za muslimane, prema vehabijskom shvatanju, "savršenstvo šerijata", kao vrhunac poštovanja zakonitosti. "Za vehabizam konačnost savršenstva jeste šerijatski princip organizacije života kao najuzvišeniji stepen organizacije države", pojašnjava analitičar religije iz Tuzle Mehmedalija Nuhić.
"Onaj ko istinom ispoljava religiju islama, kome je islam temeljna ideološka odrednica od `ranog sabaha` do `kasnog akšama` taj i takvi su odgovorni za širenje islamskog unutrašnjeg pokreta, oblikovanog i izraženog u vehabizmu", ukazuje Nuhić.
Jedan od načina institucionalizacije takvog širenja jeste i prećutna saglasnost na pojavu vehabizma, osnosno otvorene manifestacije s ciljem širenja islama.
"Apsurdno je očekivati da se institucije u okviru vjerske zajednice suprotstave takvom načinu ispoljenog širenja islama, jer to ni vjernici ne bi razumjeli", navodi Nuhić.
On ukazuje da pojam "mira" u islamu ima sasvim drugačije značenje. "Mir je ona kategorija pauze u okviru islama kada on nakon borbe malo zastane s namjerom da se analizira urađeno i pretpostavi šta bi u narednom 'ne-miru' trebalo za islam uraditi", pojašnjava Nuhić.
On je upitao da li će se na ovom tlu napokon shvatiti da "stradalnici sa Kosova iz 1389. godine nisu materijalni gubitnici i da su individualnom pogibijom zavrijedili uznesenje koje se procentualno ne da vrijednosno izraziti".
"Ovakvu vjersku filozofiju hrišćani južnoslovenskog podneblja osjetili su kroz okupaciju, islamizaciju, segregaciju, fizičko istrebljenje i, što je najgore, kroz duhovno-tradicionalno potiranje istorijskih etapa južnoslovenskog integrisanja i ujedinjenja.
Crkveno slavensko kanonsko pravilo bratstva i jedinstva najviše je ugrožavano potrebom vjere islamskog jedinstva. Oni ne gledaju na narode. Ako bi gledali kroz princip narodnosti, ne bi mogli konstatovati pravnu kodifikaciju `narodne ugroženosti` zbog svoje brojnosti u BiH", ističe Nuhić.
On u intervjuu Srni zaključuje da duhovnost i tradicionalnost islama podrazumijeva postojanje samo jednog uzvišenog bića i samo jedne vjere, koja to biće čini uzvišenim, a to je islam, te da svi oni koji mu ne pripadaju za njih jesu - protivnici islama.