SARAJEVO, BANJALUKA - Da bi u demokratiji ljudi mogli donijeti dobre odluke o budućnosti svoje zemlje, moraju imati dobro obrazložene činjenice na osnovu kojih će te odluke moći dobro utemeljiti.
Jedna od važnih odluka koju će ljudi u BiH morati donijeti u narednim godinama je kakav odnos će BiH imati sa NATO-om. Javno mnjenje u BiH je u mišljenjima o ovoj vojnopolitičkoj organizaciji već godinama jako podijeljeno. Grubo rečeno, najveći dio građana u FBiH podržava punopravno članstvo, dok je u RS većina ljudi protiv punopravnog članstva.
Najnovije istraživanje američkog Međunarodnog republikanskog instituta, koje je sprovela agencija IPSOS, potvrdilo je ove trendove. Na osnovu ispitivanja 1.486 ljudi u svim dijelovima BiH, prema njihovim podacima, u FBiH njih 67 odsto želi punopravno članstvo BiH u NATO-u, dok to u RS i Brčko distriktu želi njih 14 odsto. Trinaest odsto stanovnika FBiH želi bližu saradnju, ali ne članstvo, dok to u RS želi njih 17 odsto. Komunikaciju bez saradnje u FBiH želi sedam, a u RS 20 odsto. Nikakve odnose sa NATO-om u FBiH ne želi imati pet odsto populacije, a taj broj u RS iznosi 45 odsto. U FBiH šest odsto ljudi nije znalo da odgovori na ovo pitanje, a u RS njih pet odsto.
Kada se uzme u obzir cijela BiH, stanovništvo je podijeljeno otprilike pola-pola kada je u pitanju punopravno članstvo.
A kada je riječ o bh. članstvu, NATO-ova principijelna pozicija svih ovih godina je bila da je to odluka koju treba da donese BiH, a da su oni spremni da pruže sve informacije i činjenice za koje bi ljudi eventualno mogli da pitaju. Primjera radi, oni tvrde da bi se eventualno veća izdvajanja za odbranu mogla kompenzirati većim privrednim rastom koji uživaju zemlje koje se nalaze pod NATO-ovim bezbjednosnim kišobranom. Takođe, oni tvrde da pripadanje NATO organizaciji znači i dijeljenje zajedničkih vrijednosti, ali i dijeljenje eventualnih bezbjednosnih rizika koji se ne odnose samo na moguće prijetnje drugih država, već i na prijetnje od prirodnih nepogoda ili sajber terorizma, koji bezbjednosni stručnjaci vide kao sve veću prijetnju koju još mnogo ljudi ne uzima dovoljno ozbiljno. Primjera radi, na jednom NATO seminaru su novinari iz BiH upoznati s mogućim scenarijima sajber terorizma ili napada korištenjem informacionih tehnologija. Maliciozne organizacije bi mogle instalirati maliciozne softvere u nuklearne centrale, željezničke instalacije ili druge vitalne sisteme, čiji bi kvarovi mogli ne samo zaustaviti privredni razvoj, nego i koštati ljudskih života.
Aleksandar Radić, poznati vojnobezbjednosni analitičar iz Beograda, kaže da njegova iskustva pokazuju da se u srpskim sredinama o NATO integracijama može pričati samo ako se vodi iskren i otvoren dijalog bez izbjegavanja teških tema.
On kaže da je najteža tema bombardovanje od strane NATO-a 1995. i 1999. godine, ali da se uvijek može ukazati na to da su sada u NATO-u zemlje koje su imale međusobno duboke sukobe u ne tako davnoj prošlosti, a Grčka i Turska i danas imaju neriješene odnose. On kaže da je veliki izazov kako prevazići NATO birokratiju, koja, kako ističe, primjenjuje isti pristup u informacionim kampanjama koje su sprovodili pri prethodnim proširenjima iako se situacije ni na koji način ne mogu porediti.
"Lako je bilo raditi kampanje u Hrvatskoj ili Crnoj Gori. Kada se pokrene tema bombardovanja RS i Srbije, onda racionalizujete celu situaciju, kažete ljudima da pogledaju mapu i pojasnite da ne možemo da dozvolimo da budemo u potpunom okruženju NATO članica. Onda kažemo da nismo mi ucenjeni od strane NATO-a, nego je naprosto istorijski razvoj takav i da je pitanje naše procene u kakvoj situaciji se nalazimo i kako najbolje da zaštitimo naše interese", kaže Radić.
"Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država"