TREBINJE - Radivoje Bokić iz trebinjskog sela Domaševo sa 82 godine i devedesetodstotnom invalidnošću još aktivno obrađuje zemlju i bavi se poljoprivredom u svome rodnom selu.
"Oduvijek sam volio zemlju i radio težačke poslove. Zbog toga sam se kasno i zaposlio, u 46. godini i to po nagovoru drugih koji su mi govorili da idem u državni posao kako bih zaradio nešto za starosti i zaposlim se kao putar na lokalnom putu", kaže ovaj veseli starac.
Invalidnost je stekao u Drugom svjetskom ratu, ali mu je najveće rane kasnije zadala freza, koja mu je, bukvalno, samljela nogu.
Iako mu je zemlja zadala najveće rane, zbog kojih je na sarajevskom "Koševu" svojevremeno imao 12 operacija, čim se oporavio, vratio se zemlji.
"Ništa me ne bi pokolebalo da je ne obrađujem i činilo mi se i tada, kao i onda kada sam stupio u državnu službu, sve bi đavo odnio da napustim ono od čega sam i ja i svi moji preci odvajkada živjeli", nastavlja svoju priču Radivoje Bokić.
Što od ratnih rana, što od freze, zadobio je invalidnost od 90 procenata, jer mu je, kaže, i danas noga puna željeza, ali od rada ne odustaje.
Dugo vremena su u njegovom Domaševu rijetkost bili i bunari, a kamoli da je zemlja mogla biti navodnjavana, ali se ipak svaki pedalj obrađivao, iako je malo prinosa davala.
Njiva sa tikvama zadala bi mnogo muka i mladićima, ali Radivoje o onom što na zemlji radi ne priča kao o nekakvom podvigu, već kao o svakodnevici koja se još može unaprijediti.
"Da mi je sad 20 godina, bez obzira na to što nema vode za navodnjavanje, uzeo bih kredit i kupio traktor, pa bi, umjesto nekada ralom, sada traktorom obrađivao svu onu zemlju koju sam radio i prije, s tim što bih imao dosta više koristi, jer i bez vode, zemlja koja je traktorom uzorana bolje drži vlagu", ispričao je Radivoje.
Iako bez mehanizacije i navodnjavanja, ove godine ovaj vitalni starac je imao dobar rod tikava i krompira, po dunumu 30 kvintala.
Uz traktor bi, dodaje, nabavio i tridesetak ovaca i dvije krave, pa bi na taj način potpuno oživio svoje domaćinstvo.