SARAJEVO - Posebni odjel Tužilaštva BiH za ratne zločine obustavio je jučer istrage protiv Selima Bešlagića i ostalih u slučaju "tuzlanska kolona", te Vahida Alagića, Faika Špage i Zije Landže, koji su bili osumnjičeni za zločine u Konjicu.
Međunarodni tužilac Dejvid Švendiman, koji je i rukovoditelj Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH, dao je saglasnost na odluku Kolegijuma tužilaca pomenutog odjela da istraga u slučaju "tuzlanska kolona" bude obustavljena, jer je saglasan s ocjenom da prikupljeni dokazi ne potkrepljuju optužbe.
"Nakon istrage i provedenih saslušanja sudionika događaja na obje strane, te nakon analize prikupljene dokumentacije i drugih dokaza u vezi sa događajem u Tuzli, nisu nađeni dokazi koji bi potkrijepili zaključak da ijedan od imenovanih osumnjičenih snosi izravnu odgovornost za ratne zločine počinjene na 15. maja 1992. godine", navodi se u saopćenju iz Tužilaštva BiH.
Kada je riječ o osobama koje su označene kao osumnjičeni, dodaje se da ne postoje dokazi koji ispunjavaju standarde dovoljne da bi ih se moglo optužiti za zločin.
Prema dokumentaciji Tužilaštva BiH, predmet "tuzlanska kolona" u Bijeljini je objedinjen 1995. godine, a za zločine protiv zarobljenika i ranjenika, prijavljeni su: Selim Bešlagić, Mehmed Bajrić, Muhamed Brkić, Faruk Prcić, Enver Delibegović, Sead Avdić, Mehmed Žilić, Jasmin Imamović i Željko Knez.
Nakon provjere u Hagu, oznakom A označena su imena Delibegovića, Bajrića, Brkića i Prcića, oznakom B Bešlagića, Avdića i Žilića, dok su se pod oznakom C našli Imamović i Knez. U ranije dostavljenom izvještaju parlamentu BiH, glavni državni tužilac naveo je da je u istrazi oslobođen jedino Muhamed Brkić. Svi osumnjičeni bili su politički, vojni i policijski dužnosnici u Tuzli.
Za zločine u slučaju "tuzlanska kolona" pred Vijećem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu Ilija Jurišić je osuđen na 12 godina zatvora zbog napada na kolonu JNA u Tuzli maja 1992. godine, kada je ubijeno najmanje 50 vojnika. Tog dana napadnuti su pripadnici JNA, koja je shodno ranijem dogovoru između BiH i SR Jugoslavije o izlasku vojske iz grada, mirno napuštala Tuzlu iz kasarne "Husinska buna". Prema tim dogovorima, 92. motorizovana brigada JNA u koloni je trebalo da iz kasarne mirnim putem napusti teritoriju BiH, ali je u trenutku prolaska kroz Skojevsku ulicu i raskrsnicu Brčanska malta napadnuta.
Optuženi Jurišić je u završnoj riječi naveo da je čitav proces protiv njega pokrenut iz političkih razloga, a ne radi utvrđivanja istine i činjenica o događaju u Tuzli.
Poslije izricanja presude, portparol Tužilaštva za ratne zločine Bruno Vekarić rekao je da je presuda "satisfakcija za ubijene i njihove porodice".
Švendiman je dao suglasnost i za obustavu istrage u predmetu protiv Vahida Alagića, Faika Špage i Zije Landže.
"Tijekom istrage nisu otkriveni dokazi koji bi bili dovoljni da dokažu da oni koji su označeni kao osumnjičeni snose izravnu odgovornost za ono što je urađeno, niti su pronađeni dokazi da je iko od njih imao zapovjednu odgovornost za ono što se desilo", navedeno je u saopštenju.
Za ovaj slučaj ratnih zločina u Konjicu napominje se da se rješenja o obustavi istraga odnose samo na trojicu osumnjičenih, ali da se istraga o događajima koji su bili predmet istrage "može nastaviti radi otkrivanja osoba koje jesu kazneno odgovorne za ono što je učinjeno".
Alagić, Landžo i Špago bili su osumnjičeni u istrazi Tužilaštva BiH o zločinima nad srpskim stanovništvom na području Konjica. Alagić je zbog pokretanja ove istrage suspendovan u decembru 2007. godine sa dužnosti zamjenika direktora Granične policije BiH. Špago je uposlenik u Odjeljenju za analitiku Obavještajno-bezbjednosne agencije. Alagić, Landžo i Špago u vrijeme rata bili su rukovodioci u policiji u Konjicu, a Alagić je obašao i dužnost načelnika Stanice javne bezbjednosti Konjic.
Inače, Tim MUP-a RS za istraživanje ratnih zločina identifikovao je 49 lica koja se sumnjiče da su direktno ili indirektno učestvovala u zločinima u kojima je ubijeno više stotina Srba iz Konjica i okolnih srpskih sela. Na stotine je bilo zatočeno i premlaćivano u nekoliko logora, a cjelokupno lokalno srpsko stanovništvo protjerano. U izvještaju MUP-a RS ovoj trojici na teret se stavlja učešće u ubijanju 48 identifikovanih srpskih civila na području sela Bradina i Glavatičevo, te za deportaciju stanovnika tih sela u logore.
Kako se navodi u izvještaju MUP-a RS, pripadnici Teritorijalne odbrane, "Zelenih beretki", policije i drugih muslimansko-hrvatskih paravojnih formacija upali su 25. maja 1992. godine u Bradinu, najveće srpsko selo u konjičkoj opštini, i u tri dana pobili civile i spalili sve kuće. Većinom žene, djeca i starci ubijani su u svojim kućama, a njih 26 sahranjeno je u masovnoj grobnici u porti pravoslavnog hrama u Bradini. Preživjeli su nakon napada na Bradinu zarobljeni i odvedeni u zloglasni logor "Čelebić", gdje su mučeni i ubijani. Za zločine u Bradini još niko nije odgovarao. Prije rata u Bradini je bilo 280 srpskih kuća s oko 1.200 stanovnika. U ovo selo još se niko nije vratio i još nije obnovljena nijedna srpska kuća.