BANJALUKA - Među više od 22.000 nestalih osoba tokom rata u BiH, dosad je 460 pronađeno živo.
Naime, u izvještaju američke vlade o stanju ljudskih prava u BiH, koji je nedavno objavljen na stranicama američkog Stejt departmenta, navodi se da je od 22.411 ljudi živo pronađeno 460, dok se 11.989 i dalje vodi kao nestalo.
Sa druge strane, Adnan Rizvić, zamjenik direktora forenzičkog programa u Međunarodnoj komisiji za nestale (ICMP), kaže da su šanse da još neko bude pronađen živ nakon toliko godina veoma male, ako ne i nikakve.
"Slučajeva da neko bude pronađen živ još ima, ali veoma malo. Mi nemamo evidenciju o tome jer nam niko ne šalje te podatke, ali znamo za takve slučajeve", rekao je on. Komentarišući izvještaj Stejt departmenta, on kaže da je prema njihovim podacima broj nestalih u BiH tokom rata veći od 30.000 ljudi.
Jedan od slučajeva živih pronađenih je slučaj sedamnaestogodišnje Senade Bećirović, koja je locirana u SOS dječjem selu "Dr Milorad Pavlović" u Sremskoj Kamenici, a nestala je početkom rata.
Vidoje Radulović, zamjenik direktora SOS dječjeg sela, kaže da je Senada u njihov centar dospjela iz jedne beogradske porodice prije tri godine.
Senadu su kao bebu na zgarištu porodične kuće tokom rata u istočnoj Bosni pronašli srpski vojnici, koji su je spasili i sklonili kod jedne lokalne porodice u Šehovićima.
Radulović kaže da je kasnije Senadu preuzela izvjesna Zdravka Elez, ali zbog loše materijalne situacije predala je u srbijanske novine oglas, nakon čega ju je preuzela imućna beogradska porodica, kod koje je ostala do 14. godine. Oni su joj dali ime Mila Janković jer nisu znali pravo, a nakon što se zbog starosti o njoj porodica Janković više nije mogla brinuti, Senada, odnosno Mila, upućena je u SOS selo.
"Kada smo je pitali šta bi želela da učinimo za nju, rekla je da želi da joj pronađemo prave roditelje. Istraženo je odakle je potekla i pronađeno je ko bi eventualno mogli da budu roditelji", rekao je Radulović.
On je dodao da je napravljena DNK analiza i nađen je otac u Njemačkoj, koji je došao u Sremsku Kamenicu i upoznao kćerku.
"Ona se sada nalazi u Sarajevu i ide u istu školu koju je pohađala njena majka i predaje joj isti profesor. Sada čeka dokumenta za Nemačku. Nama je rekla da jednako prihvata oba svoja imena, kao i Beograd u kom je živela", rekao je Radulović.
Amor Mašović, predsjedavajući Instituta za traženje nestalih BiH, kaže da je Senadin slučaj specifičan, te da je većina od tih 460 nestalih nađena nakon što je utvrđeno da su se izvukli iz ratnih područja na sigurno, a da njihovi najmiliji u ratnom metežu to nisu uspjeli da saznaju.
"Oni su, zabrinuti za svoje porodice i prijatelje, njihov nestanak prijavljivali Međunarodnom komitetu Crvenog krsta. Mnoge od njih su kasnije pronašli na sigurnom, ali više niko nije otišao da se oni zvanično ispišu iz registra nestalih", pojasnio je Mašović. On je dodao da su službe kasnije, kako su dolazile do podataka, te ljude brisale iz evidencija nestalih.
Iako i Mašović pretpostavlja da je moguće da dio nestalih još bude pronađen živ, kaže da su veoma male šanse da se toliko godina poslije rata ponovi slučaj Senade Bećirović.
Pomagali i identifikaciju žrtava 11. septembra
Međunarodna komisija za nestale (ICMP) iz BiH je prva institucija u svijetu kada je u pitanju DNK identifikacija, rekao je Adnan Rizvić, zamjenik direktora forenzičkog programa.
On je rekao da su njihovu pomoć tražile mnoge vlade svijeta kod svih važnijih slučajeva u kojima je tražena identifikacija, poput SAD povodom napada 11. septembra, zatim kod uragana "Katrina".
"Pomagali smo i pri identifikaciji žrtava cunamija u Indoneziji, pomoć smo pružili Filipinima, Čileu, Norveškoj, a učestvovali smo i u identifikacijama kod više avionskih nesreća", rekao je on.