Na području Kantona Sarajevo u posljednjih osam godina prodato je ukupno 320 preduzeća za 2,2 milijarde KM, od čega je oko 124 miliona gotovog novca uplaćeno u budžet Kantona Sarajevo, kaže Nazmija Pipić, direktor Agencije za privatizaciju Kantona Sarajevo. On napominje da ukupnom bilansu privatizacije treba dodati i oko 100 miliona od privatizacije dijelova preduzeća i opštinskih prostora.
NN: Agencija za privatizaciju KS privodi rad kraju. Možete li nam reći koliko je do sada privatizovano preduzeća, a koliko je preostalo?
PIPIĆ: Od jula 1999. do jula ove godine, ukupno je privatizovano 320 preduzeća iz takozvane prve grupe preduzeća u cjelini. Preostalo je još da privatizujemo 32 preduzeća, od kojih je 21 komercijalno, a 11 iz javnog komunalnog sektora. Takođe, vršili smo privatizaciju dijelova preduzeća, koju smo praktično završili s 309 prodaja. U ovoj kategoriji preostali su još hotel `Igman` i restoran `Prvi šumar` na Trebeviću. Osim toga, prodali smo i 116 opštinskih prostora, prije nego što je taj proces obustavio Ustavni sud.
NN: Koliko je novca ukupno donijela dosadašnja privatizacija?
PIPIĆ: Kada je riječ o preduzećima u cjelini, 320 ih je prodato za oko 2,2 milijarde KM. Od toga je oko 124 miliona gotovog novca uplaćeno u budžet Kantona Sarajevo, a ostatak od više od dvije milijarde činili su najvećim dijelom certifikati, te nešto stara devizna štednja. Od prodaje dijelova preduzeća dobili smo 58,5 miliona gotovog novca i 35,5 miliona u certifikatima, a od prodaje opštinskih prostora oko 3,5 miliona gotovog novca i 6,4 miliona u certifikatima. Iz ove posljednje grupe novac je išao opštinama.
NN: Kada očekujete da bi mogla biti završena privatizacija na području Kantona Sarajevo?
PIPIĆ: To je teško reći, jer se za preostalih dvadesetak preduzeća još nisu stekli uslovi za privatizaciju. Radi se uglavnom o preduzećima s nesređenim stanjem vlasništva. Vode se sudski sporovi, čija je vrijednost u nekim slučajevima veća od vrijednosti preduzeća. Ta sva preduzeća možda neće ići u privatizaciju, nego pod stečaj. Naš okvirni plan je da završimo posao do kraja iduće ili najkasnije do sredine 2009. godine, i to ukoliko Vlada KS odluči da proda javna komunalna preduzeća. Naime, zakonom je dozvoljena njihova prodaja, ali za svako od njih 11 Vlada mora donijeti posebnu odluku o prodaji i odlučiti u kojem procentu će ona biti privatizovana. Mi smo zaduženi da napravimo isknjiženje javnih dobara, kao što su izvori, vodovodna infrastruktura i slično.
NN: Kada se posmatra početna cijena preduzeća i konačni iznos za koji su ona prodata, da li je bilo velikih odstupanja?
PIPIĆ: Izuzetno smo zadovoljni ostvarenim finalnim rezultatima u odnosu na početnu cijenu. Mislim da nije moglo biti bolje.
NN: Možete li nam navesti neke uspješne primjere privatizacije?
PIPIĆ: Ne bih da nekog zaboravim, ali u svakom slučaju imate `Centrotrans`, `Unipromet`, `Sarajevsku mljekaru`, `RTC Halilovići`, FOGS, `Bitumenku`, OKO, `Šipad interijer`, `Duhan promet`, `Grateks', RGH, `Unioninvest`, IPSA, `Konzum`, `Unigradnju`, te još neke firme s manje zaposlenih. To su sve firme koje ne samo da su ispunile ugovor, nego su investirale više novca i zaposlile više radnika nego što su se obavezali.
NN: A kada je riječ o preduzećima koja su poslovala do privatizacije, a nakon kupovine takoreći propala?
PIPIĆ: Imate `Sarabon`, `Sateks`, `Alhos`, Preradu drveta Ilijaš, `UPI Invest`, te još neke.
NN: Kakva je kazna za kupce koji nisu ispunili obaveze?
PIPIĆ: Sredstva koja su izdvojili u privatizaciji im se ne vraćaju, a ukoliko su napravili štetu, Pravobranilaštvo KS može pokrenuti postupak za naknadu.
NN: Imamo primjere da sudovi u roku od nekoliko dana rješavaju pitanja zakonitosti stupanja u štrajk radnika, a godinama vode postupke po tužbama protiv kupaca. Za `Bags energotehniku` je prvo ročište po tužbi za raskid kupoprodajnog ugovora zakazano tek nakon godinu i po. Kako takav rad utiče na cijeli proces?
PIPIĆ: Mogu vam reći da je izostala podrška onih koji su trebali da učestvuju u postupku privatizacije. Jako se dugo čeka na uknjiženje, sudske procese, odnosno na sve upravne i sudske postupke.
NN: Koje lekcije ste izvukli iz dosadašnjeg postupka privatizacije? Šta je trebalo bolje uraditi?
PIPIĆ: Po mom ličnom mišljenju, sve je trebalo puno brže uraditi, jer je bolja situacija u onim preduzećima koja su privatizovana, nego u onima koja nisu. To bi vjerovatno i bilo tako da su svi učesnici u privatizaciji bili više angažovani. Strani investitori pokazali su mali interes za ulaganja. Mislim da je tome uzrok političko nejedinstvo, kao i ekonomske prilike. A tome je, svakako, uzrok i loša saobraćajna infrastruktura u BiH.
Problemi samo s dvadesetak preduzeća
NN: Kako ocjenjujete ukupan proces privatizacije za ovih osam godina?
PIPIĆ: Mislim da je ona uspjela, uprkos svim negativnostima. Ne računajući 94 preduzeća koja su prodata na javnom upisu dionica, od nekih 226 privatizovanih imamo problema samo s dvadesetak. Protiv njih smo pokrenuli tužbe za raskid kupoprodajnog ugovora, zbog neispunjavanja obaveza. Nepovoljno privredno okruženje uticalo je da privatizovana preduzeća nisu dostigla neki zavidan nivo, ali su ipak ostvareni pozitivni efekti. Kupci su investirali u preduzeća, u većini zadržali radnike. Rezultati se mogu vidjeti i po gradilištima u kantonu, sva infrastruktura se pravi od sredstava iz privatizacije.