HAG - Odbrana bivšeg načelnika Službe državne bezbjednosti Srbije Jovice Stanišića zatražila je danas od sudija Tribunala u Hagu da Stanišića oslobode optužbi za zločine nad nesrpskim civilima tokom ratova u Hrvatskoj i BiH, 1991-95. godine.
"Stanišić bi trebalo da bude oslobođen svih optužbi i da mu bude omogućeno da ode kao slobodan čovjek, bez mrlje na svom ugledu... i da uživa u miru čijem je stvaranju doprinio", rekao je u završnoj riječi Stanišićev branilac Vejn Džordaš.
Stanišić je, zajedno sa svojim pomoćnikom i prvim komandantom "crvenih beretki" Frenkom Simatovićem Frenkijem, optužen za progon, ubistva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskih i muslimanskih civila.
Ta krivična dijela u optužnici su kvalifikovana kao zločini protiv čovječnosti i kao kršenje zakona i običaja ratovanja.
Tužilaštvo je juče zatražilo da Stanišić (62) i Simatović (62) budu proglašeni krivim po svim tačkama optužnice i kažnjeni doživotnim zatvorom.
Negirajući da su tužioci dokazali Stanišićevu krivicu, njegov branilac Džodaš naglasio je da je njihov dokazni postupak bio "kao kuća podignuta na pijesku, bez čvrstog temelja". Dokaze optužbe Stanišićev advokat nazvao je "dvosmislenim" i "nepouzdanim".
Odbrana je, kao nedokazanu, odbacila tvrdnju tužilaštva da je Stanišić bio "čovjek broj dva" predsjednika Srbije Slobodana Miloševića i "koordinator" Miloševićevog udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje nesrba sa dijelova teritorija Hrvatske i BiH, koji bi zatim bili uključeni u ujedinjenu srpsku državu.
Stanišić, kao "pragmatista, a ne nacionalista ili ekstremista" - kako je rekao njegov branilac, "nikada nije vjerovao u Veliku Srbiju zasnovanu na širenju teritorije", ali je bio svjestan i da se Jugoslavija neće moći održati.
"Poslije erupcije na Balkanu, Stanišićev posao bio je da spriječi erupciju u Srbiji, odnosno da suzbije sve nacionalističke ekstremiste... međunarodni sukob, građanski rat i terorizam", kazao je Džordaš.
Ne opovrgavajući da je Stanišić, kao šef srpske tajne policije "tokom ratnog stanja", bio blizak i "uključen" u ratna zbivanja, njegov britanski advokat tvrdio je da se Stanišićeva uloga svodila na prikupljanje obavještajnih informacija važnih za bezbjednost Srbije i napore za postizanje i sprovođenje mirovnih planova u Hrvatskoj i BiH.
U toj ulozi Stanišić je, po odbrani, održavao kontakte s liderima Srba u Hrvatskoj i BiH Milanom Babićem, Milanom Martićem, Goranom Hadžićem, Radovanom Karadžićem i drugima. Svi oni bili su, po tužiocima, učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Branilac Džordaš, suprotno tome, rekao je da tužioci nisu izveli nijedan dokaz o Stanišićevom učešću, a kamoli o značajnom doprinosu tom poduhvatu.
Po zastupniku odbrane, "rat nije bio Stanišićev izbor, nego njegova briga". "U vremenu ludila i etničke mržnje, Stanišić se izdvajao kao glas razuma", rekao je Džordaš. "Kada su lideri marširali u rat, on je posegnuo za međunarodnim partnerima da bi ga spriječio."
Stanišić "nije mogao javno kritikovati politiku", za koju je zastupnik odbrane sugerisao da je Miloševićeva. Mogao je podnijeti ostavku, ali bi tako "išao linijom manjeg otpora".
Odbrana je tvrdila i da "SDB Srbije nije bila stvorena za rat, niti je Stanišić imao ratne vještine".
"Kada im je rat odgovarao, Milošević i Karadžić posezali su za drugim ljudima od (načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčila) Perišića, do (komandanta Vojske Republike Srpske Ratka) Mladića, Željka Ražnatovića Arkana i Radovana Stojčića Badže", rekao je Džordaš.
Suprotno tome, Stanišić je, po Džordašovim riječima, djelovao kada je bila potrebna "hladna glava" i diplomatska vještina za rješavanje kriza, poput oslobađanja pripadnika Unprofora koje je Vojska Republike Srpske 1995. uzela za taoce.
Negirajući bilo kakvu vezu Stanišića s paravojnim formacijama, poput "crvenih beretki", Arkanovih "tigrova" ili Škorpiona, preko kojih je, po optužnici, ostvarivao zločinački plan u Hrvatskoj i BiH, branilac Džordaš naglasio je da tužioci postojanje te povezanosti nisu potkrijepili "nijednim Stanišićevim naređenjem ili uputstvom".
Odbrana je tvrdila da su drugi, a ne šef SDB Srbije, "bili savršeno sposobni" da organizuju, obuče i u rat upute "specijalne jedinice" koje su činile zločine.
Tvrdnju tužilaštva da su razni službenici SDB Srbije djelovali u Hrvatskoj i BiH za račun i po uputstvima Stanišića, branilac je odbacio kao "miješanje uloge institucije i pojedinca".
Pominjanje Stanišića u ratnim bilješkama Ratka Mladića, advokat Džordaš odbacio je kao "nespretan Mladićev pokušaj da upetlja Stanišića". Vjerodostojnost tih bilješki Stanišićev branilac osporio je i sugestijom da nedostaju dijelovi o Srebrenici i Sarajevu.
Stanišić je, po odbrani, Mladića prvi put sreo tek 1993, a Mladićev zamjenik Manojlo Milovanović svjedočio je da je, kada je prvi put video Stanišića, "pomislio da je konobar".
U nastavku rasprave, završnu riječ izložiće odbrana drugooptuženog Simatovića.
Raspravno vijeće predsjedavajućeg Alfonsa Orija presudu će izreći naknadno.
Stanišića i Simatovića uhapsile su vlasti Srbije tokom operacije "Sablja", poslije ubistva premijera Zorana Đinđića, 12. marta 2003. godine. Stanišić je prebačen u Hag 11. juna, a Simatović 30. maja te godine.
U prvom pojavljivanju pred sudijom, obojica su izjavila da nisu krivi.
Suđenje je, poslije jednog neuspješnog pokušaja, počelo juna 2009, a izvođenje dokaza završeno je 17. septembra 2011. Tužioci su pred sudije izveli 62 svjedoka, a u odbranu optuženih iskaz su dala 33 svjedoka.
Više puta prije i tokom procesa Tribunal je optužene puštao na privremenu slobodu.