HAG - Svjedok odbrane Branko Grujić danas je na suđenju Radovanu Karadžiću u Tribunalu u Hagu, negirao krivicu vlasti bosanskih Srba za zločine nad Bošnjacima u Zvorniku 1992. godine.
Grujić je zbog zbog tih zločina u Srbiji osuđen na šest godina zatvora koju je izdržao.
Kao i raniji Karadžićevi svjedoci iz Zvornika, Grujić koji je bio lider Srpske demokratske stranke i njenog Kriznog štaba u toj opštini, za teška i masovna zlodjela nad muslimanskim mještanima optužio je paravojne snage iz Srbije, poput Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića-Arkana i "Žutih osa", nad kojim lokalni zvaničnici, kako je tvrdio, nisu imali nikakvu kontrolu.
Poslije "deblokade" Zvornika 9. aprila 1992 "Arkan i njegov 'major Peja' preuzeli su kontrolu", ostavljajući lokalne srpske vođe "bez ikakve vlasti", izjavio je Grujić. "Taoci i žrtve" sprskih paravojski, zatim su bili "i Srbi i Muslimani".
Grujić je svedočio da je Karadžića o zlodjelima paravojnih formacija obavestio jula 1992, kada je stanje u Zvorniku postalo neizdrživo, i zatražio od njega pomoć. Kako je kazao, Karadžić je bio "iznenađen" i "zapanjen", ali je naložio da specijalna policija razbije paravojske u Zvorniku što se ubrzo i dogodilo.
Tužiteljka Katrina Gustavson (Catrina Gustafsson) podsjetila je svjedoka u unakrsnom ispitivanju da ga je sud u Beogradu 2010. proglasio krivim, između ostalog što nije sprečio progon Bošnjaka i mučenje i ubistvo oko 700 muslimanskih muškaraca.
Grujić je uzvratio da je bio "osuđen bez ijednog dokaza" jer je "sud po svaku cijenu htio da me osudi". "To je trebalo izdajničkom režimu (tadašnjeg predsjednika Srbije) Borisa Tadića, da hoda po Briselu i po Bosni, da se izvinjava".
Tužiteljka je svjedoku predočila da je, suprotno njegovoj izjavi da su hiljade Bošnjaka svojom voljom, juna 1992. otišle iz zvorničkog sela Kozluk, sud u Beogradu utvrdio da su oni bili protjerani, pošto su im srpski zvaničnici, uključujući i Grujića, dali kratak rok da odu i obezbijedili im prevoz.
"To nije tačno. Sud je povjerovao lažnom svjedoku", odgovorio je Grujić, ostavši pri iskazu da su Bošnjaci sami izrazili želju da odu, a da im je Ražnatovićev "major Peja" kao uslov postavio samo da odu preko Srbije, da se kasnije ne bi pridružili Armiji BiH.
Citirajući beogradsku presudu, zastupnica optužbe navela je i da su u progon Bošnjaka iz Kozluka i drugih zvorničkih sela bile umiješane i "više vlasti" bosanskih Srba, sugerišući da je to sam Karadžić.
Ponavljajući da se Karadžić zalagao za zaštitu nesrba, Grujić je to negirao. Po svedoku, Karadžić "nijednu riječ nije progovorio" o iseljavanju Muslimana, a "ne dao Bog" da je to naredio.
Iz ratne bilježnice komandanta VRS Ratka Mladića, tužiteljka je Grujiću citirala riječi koje je on izgovorio na sastanku u Zvorniku, 30. juna 1992, u prisustvu Karadžića. Mladić je zabilježio Grujićeve riječi da je "sprovedena predsjednikova odluka da u Kozluk i Divič naselimo našu djecu".
"Nikad ove reči nisam izgovorio, niti sam pomenuo predsjednika Karadžića. Mladić je ili bio pijan, ili nije dobro čuo... a volio je da popije", uzvatio je Grujić.
Citirajući dokumente, Gustavson je tvrdila i da je Karadžić već u maju 1992. znao za zločine "Žutih osa" i drugih paravojski, ali je svjedok i to odbacio, tvrdeći da je predsjednik prva saznanja dobio od njega tek jula.
Grujić, međutim, nije opovrgao tvrdnju tužiteljke da je Ražnatovića, prije napada na grad u aprilu 1992, u okolinu Zvornika doveo komandir policijske stanice.
"Arkan je sve odlučivao i komandovao" tokom napada na Zvornik, a zatim je to prepustio svom "majoru Peji", rekao je Grujić.
Potvrdio je da su lokalne vlasti, posle zauzimanja Zvornika, pozvale i smatrale dobrodošlim sve srpske dobrovoljce i da ih nisu pitali ko su i odakle su.
Grujić nije negirao ni da je on sam, 8. aprila 1992, poželio dobrodoslicu Vojinu Vučkoviću zvanom "Žuća", vođi "Žutih osa", koje su kasnije počinile teške zločine nad Bošnjacima. "Nama je bila dobrodošla svaka ruka i svaki čovjek... Tačno je da nisam pitao ko su i odakle su".