PRIJEDOR - Supružnici Sava i Nikola Vukelja iz prijedorskog sela Donja Dragotinja u prisustvu porodice, rođaka i komšija proslavili su svoju zlatnu svadbu pedeset godina sretnog braka.
Vukelje imaju tri kćerke od kojih su dobili osmoro unučadi, a imaju i jedno praunuče, malog Aleksu, miljenika mnogobrojne porodice Vukelja.
Sava i Nikola Vukelja zajedno broje 140 godina starosti. U brak su stupili vrlo mladi, daleke 1957. godine, a imali su, kažu, i neobično vjenčanje.
`Svoju sam Savu upoznao na seoskom prelu i odmah mi je zapala za oko. Bilo je dovoljno da je onako ispod oka pogledam i da shvatim da i ona nije ravnodušna. To je u ono vrijeme bio znak da krenem u osvajanje. Pošto sam se tada spremao za vojsku, a vojnikovanje je u ono vrijeme trajalo tri godine, u prošnju moje Save koja je živjela u selu Cikote koja je s Dragotinjom povezana rijekom Sanom, krenuo sam ni manje-ni više nego lađom`, sjeća se Nikola Vukelja, koji je baš na tom čamcu svadbu pripremio, samo da bi Savu `preveslao` u svoje selo.
Sava Vukelja tvrdi da se na prvi pogled na seoskom prelu zaljubila u Nikolu, koji je, po njenom mišljenju, tada bio najljepši momak na prelu.
`Malo sam se nećkala, ali kada sam vidjela da je uporan i da je po mene došao u lađi koja je tada bila atrakcija u mom rodnom selu Cikote, popustila sam i na lađi Nikoli rekla ono sudbonosno da`, govori Sava Vukelja, koja se i danas sjeća tih trenutaka iako je teško bolesna i gotovo nepokretna.
Tvrdi da sada u starosti i bolesti voli da se sjeća te svoje prve zaljubljenosti, mada da je znala šta je sve čeka u životu, u šali kaže da bi sa te Nikoline lađe rađe u vodu skočila.
`Ne zbog toga što je moj Nikola bio loš. Naprotiv! Bio je dobar suprug i otac, nego što smo, brate, oboje bili siromašni ko crkveni miševi. Sama sam bila četvrto dijete iz veoma siromašne porodice, a u Vukelje sam došla u punu kuću, čak sa devet članova porodice. I taman što sam sa svojim Nikolom prespavala prvu bračnu noć, on u vojsku ode i samu me ostavi pune tri godine`, govori Sava Vukelja, koja se ipak nije pokajala što je baš nju Nikola izabrao za bračnu drugaricu. Uprkos teškom životu punom muke, bijede i odricanja, Vukelje danas žive sretno. Imaju veliko imanje i mnogobrojnu porodicu.
`Zetovi nam dobri da bolji ne mogu biti, a svoje kćerke sam uvijek savjetovala da svaki brak zahtijeva puno razumijevanja, truda i odricanja`, govori Sava Vukelja, dodajući da ni njoj ni njenom Nikoli nikada na pamet nije palo da se razvedu.
`Bio sam bravar. Sa svojih deset prsta hranio sam ženu i djecu, kojima sam i škole dao. Gradio sam imanje na kojem i danas, pod stare dane, nešto radim jer držim pčele i brinem se o ovcama. Pošto mi se moja Sava razboljela, liječim je pčelinjim proizvodima kako bi još bila uz mene. U starosti se, eto, bolje razumijemo i pomažemo jedno drugom nego kada smo mladi bili`, priča Vukelja. U Dragotinji se Savin i Nikolin zlatni pir proslavljao dva dana.
`Brak traži i žrtvu. Ima tu lijepih i ružnih stvari. Lijepe uspomene traju, a ružne se zaboravljaju`, govore `zlatni` mladenci.