Otišao sam do Čovića i rekao mu da, s obzirom da je bio optužen, treba podnijeti ostavku i ukoliko to ne učini ja neću imati drugu alternativu nego da ga smijenim, što sam sljedeći dan morao i učiniti, piše Ešdaun
Smjena Dragana Čovića
Kada je Pedi Ešdaun imenovan visokim predstavnikom u BiH, u zemlji je bilo mnogo zakonskih nepravilnosti.
Jedna je, kako on piše u knjizi, bila zabrinjavajuća i daleko od demokratskih standarda.
“Političari u Bosni, naime, bili su zaštićeni od tužbi sistemom imuniteta koji je pokrivao akcije koje su oni izvršili dok su bili na izabranim ili izvršnim pozicijama, čak i nakon što su te pozicije napustili i onda kada te njihove akcije nisu imale direktne veze sa njihovim javnim dužnostima. Pod ovim uslovima zaštite postalo je izazovno kriminalcima da budu izabrani kako bi izbjegli suđenja”, piše Ešdaun u knjizi.
U svom govoru jednom sam, navodi britanski diplomata, rekao da je bosanska politička scena trebala biti prostor bez kriminala, ali je postala kriminalno svetilište.
Kao dio našeg postizbornog paketa mjera Ešdaun je planirao da znatno suzi mogućnost uslova imuniteta i zamijeni ih uslovima u skladu sa standardima u drugim demokratskim zemljama.
“U maju 2003. godine primio me je Želimir Rebac, predsjedavajući Carinske službe Federacije u Sarajevu, Hrvat, koji je bio pod velikim pritiskom zato što je počeo otkrivati korupciju na veoma visokom nivou među hrvatskim elementima na samom vrhu bosanske države. Primio je prijetnje smrću, posljednja je bila prijetnja da će mu biti ubijena kćerka, a njeno tijelo biće mu vraćeno u dijelovima ako ne prestane. Rekao mi je da je odlučan da nastavi ma šta mu uradili. Pored toga što sam uredio da dobije zaštitu i ponudio mu moralnu podršku, depresivno je bilo to što sam malo šta mogao učiniti da zaštitim ovog veoma hrabrog čovjeka”, iznosi britanski političar i bivši pripadnik specijalnih vojnih snaga u svojoj knjizi.
Istrage Želimira Repca bile su dijelom usmjerene na tadašnjeg hrvatskog člana Predsjedništva Dragana Čovića, zajedno sa predsjednikom Ustavnog suda i brojnim hrvatskim političarima i biznismenima. Rebac je kasnije iz drugog pokušaja počinio samoubistvo.
“Početkom 2005. godine bilo je jasno da su bosanski sudovi bili spremni da optuže tada hrvatskog člana Predsjedništva Dragana Čovića za korupciju, dok je bio na zvaničnoj dužnosti. Ovaj standard je uspostavljen prethodne godine da političar koji je optužen treba odstupiti sa dužnosti kako bi se branio kao građanin. Ponovo je postojala veoma velika zabrinutost u međunarodnoj zajednici da li se ovo mora primijeniti na direktno izabrane članove Predsjedništva i bilo je mnogo diskusija i različitih mišljenja o ovome. Na kraju, i uprkos veoma jakom suprotstavljanju Hrvata, otišao sam do Čovića i rekao mu da, s obzirom da je bio optužen, treba podnijeti ostavku i ukoliko to ne učini ja neću imati drugu alternativu nego da ga smijenim, što sam sljedeći dan morao i učiniti”, nastavlja Ešdaun i dodaje da je kasnije Čović proglašen krivim.
“Do vremena kada sam ja napustio Bosnu u januaru 2006. godine PDV je bio u upotrebi, granične službe bile su ujedinjene u jedinstvenu službu na teritoriji cijele zemlje, bosansko pravosuđe je radilo pod jedinstvenim državnim zakonskim okvirima, sudovi su počeli da sude čak i najvišim zvaničnicima u zemlji za korupciju, ekonomija je rasla za pet odsto, direktna strana ulaganja i proizvodnja porasli su za 25 odsto (iako sa veoma niske osnove), jedinstvena vojska je radila pod državnom kontrolom, stvorena je jedinstvena državna obavještajna služba odgovorna parlamentu i zemlja je krenula na dugi put koji će je, nadam se, odvesti u Evropu”, navodi Ešdaun i zaključuje:
“Obezbijedivši da se Evropa drži solunskog obećanja, ja sam siguran da će ova jedinstvena i prelijepa zemlja sa svojim izuzetnim, hrabrim ljudima dospjeti u Evropu, a kada dođe biće cijenjena kao jedan od malih evropskih dragulja”.
(Kraj)