Pedi Ešdaun, bivši visoki predstavnik u BiH, u svojoj knjizi "Mačevi i plugovi", koja je je nedavno objavljena opširno, ali i precizno donosi svoje viđenje stanja u BiH tokom 2002. i 2003. godine, govori o pogreškama i propustima te podjelama međunarodne zajednice u vezi s određenim pitanjima u BiH. U dijelovima privatnog dnevnika iznosi detalje koji su ga posebno pogodili ili iznenadili tokom boravka u BiH.
Ubistvo porodice Anđelić
Prvi Božić Pedija Ešdauna na mjestu visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH obilježen je nesretnim incidentom. U knjizi iznosi detalje iz dnevnika koji piše krajem 2002. godine i opisuje kako mu je saopšteno da je u Kostajnici kod Konjica Muamer Topalović upao u kuću hrvatske porodice Anđelić, te da je ubio članove te porodice.
`Kako se bližio Božić djeca i unuci došli su da praznike provedu s nama. Nadao sam se mirnom Božiću s porodicom. Pusta nada! Malo prije nego što smo sjeli za našu zajedničku božićnu večeru s porodicom i osobljem, Edrvard Ljuveljin prošaptao mi je da se desilo užasno ubistvo prethodnu noć u selu u sjevernoj Hercegovini, nekih tridesetak kilometara južno od Sarajeva. Mladi musliman upao je u kuću hrvatske porodice na Badnje veče i za trpezom ubio oca i dvije kćerke, te teško ranio sina.
U svakoj zemlji ovo bi bilo šokantno. U Bosni bi moglo izazvati eksploziju. Ubrzo potom čuo sam da je mladi musliman psihički nestabilan - ovo nije bilo ubistvo s etničkim ili religioznim motivom, samo zločin vatrenim oružjem nekoga sa nestabilnim umom koji se može desiti u svakoj državi. Ali kako ovo objasniti u veoma napetoj i optužujućoj atmosferi u Bosni u vrijeme prazničnih emocija tokom Božića`, pita se Pedi Ešdaun, te ukratko opisuje kako je efektivno i koordinirano djelovao da se incident ne pretvori u krizu.
`Nazvao sam premijera Terzića i predložio mu da zajedno odemo na mjesto zločina i posjetimo porodicu sljedeći dan. Odmah se složio. Onda sam nazvao najvišeg predstavnika muslimanske religijske zajednice reisu-l-ulemu Mustafu Cerića, te ga pitao da da izjavu u kojoj osuđuje ovaj zločin. On je to već učinio najoštrije osuđujući zločin. Poslije nekoliko dana napetosti, situacija se najzad pozitivno vraćala u normalu. Ali ne prije incidenta s eksplozijom u džamiji u RS, koji je zahtijevao još jednu posjetu početkom januara, ovaj put s novim komesarom Evropske policije Svenom Frederiksenom, čija je Policijska misija Evropske unije (EUPM) preuzela odgovornost za policijske reforme u Bosni od Policijske misije UN 1. januara 2003. godine.`
U knjizi Ešdaun govori, između ostalog, i o ciljevima koje je sebi i svojoj kancelariji postavio. Piše o reformama koje želi da sprovede prvenstveno radeći na sprovođenju zakona i poštovanju međunarodnih sporazuma. Veoma zanimljivi detalji su kada opisuje svoje diplomatske metode i načine pregovora s lokalnim političarima, ali i predstavnicima međunarodne zajednice. On izražava i svoj stav o bonskim ovlaštenjima i odgovornostima koje su one nosile.
`Uveo sam politiku u OHR-u da na korištenje bonskih ovlaštenja treba da gledamo kao na neuspjeh, a ne pozitivno rješenje; da mi nikada ne treba biti predstavljena samo jedna odluka - da koristim ovlaštenja i da prije nego što se dođe do primjene ovlaštenja mora da prethodi stroga procedura koja bi iscrpila sve druge mogućnosti da se utiče na ponašanje zvaničnika čija su djelovanja vršila opstrukciju Dejtonskog sporazuma. U međuvremenu, Don Hejs, moj prvi pomoćnik, vršio je reorganizaciju strukture OHR-a kako bi bilo lakše slijedili naše nove prioritete. Sazvao sam svo odgovorno osoblje i rekao im da će Don voditi organizaciju, a da ću se ja baviti politikom`, objašnjava Ešdaun neke od svojih tadašnjih odluka.
Rezultati opštih, parlamentarnih i predsjedničkih izbora održanih tek nekoliko mjeseci po dolasku Pedija Ešdauna u BiH imali su veliki uticaj na politiku koju je vodio kao visoki predstavnik, ali i na budućnost zemlje.
(Nastaviće se)