Pedi Ešdaun, bivši visoki predstavnik u BiH, u svojoj knjizi "Mačevi i plugovi", koja je je nedavno objavljena opširno, ali i precizno donosi svoje viđenje stanja u BiH tokom 2002. i 2003. godine, govori o pogreškama i propustima te podjelama međunarodne zajednice u vezi s određenim pitanjima u BiH. U dijelovima privatnog dnevnika iznosi detalje koji su ga posebno pogodili ili iznenadili tokom boravka u BiH.
BiH u evrozoni
Pedi Ešdaun početkom juna 2002. godine sa Piterom Nikolom, guvernerom Centralne banke BiH, dogovorio je tajni plan da BiH do kraja godine uvedu u monetarnu evrozonu.
U knjizi iznosi detalje kako je to trebalo izvesti, detaljno opisuje gdje i sa kim su vođeni razgovori, razna lobiranja i šta bi to značilo za BiH.
Ešdaun u knjizi tvrdi da bi uvođenjem evra u BiH prije pet godina doprinijelo većem približavanju zemlje Evropskoj uniji, ali i spriječilo korupciju i političke manipulacije bh. valutom.
U knjizi navodi da je tek nepuni mjesec trebao da u ispravnost te ideje uvjere zvaničnike Evropske unije i ključne međunarodne finansijske organizacije, kao i predstavnike Bijele kuće. Ešdaun navodi da mu je posebno bila važna podrška britanskog premijera Tonija Blera, čiji je savjetnik za spoljnu politiku bio jedan od prvih koje je nazvao.
`26. juna Piter Nikol i ja tajno smo odletjeli u Frankfurt kako bismo pokušali ubijediti guvernera Evropske centralne banke Vima Dizenberga da podrži plan. Na naše iznenađenje, on je to odmah učinio s entuzijazmom. Sljedeći dan u telefonskom pozivu izložio sam plan Havijeru Solani i dogovorio se da ću se sresti s njim i Krisom Patenom 3. jula u Briselu, kako bismo detaljnije razgovarali. Na tom sastanku Solana i Paten izrazili su svoju podršku`, opisuje u knjizi Ešdaun.
U međuvremenu je u Sarajevu održao sastanke sa britanskim, američkim, danskim, francuskim i njemačkim ambasadorima, kao i sa predstavnicima Svjetske banke i MMF-a. Pokazaće se da su oni imali mnogo više razumijevanja nego njihove vlade.
Navodi da ga je 12. jula nazvao Toni Bler i potvrdio jaku podršku, šest dana poslije MMF-a je pristao na pomoć projektu, a Svjetska banka podržavala je plan od samog početka.
Ešdaun u knjizi priznaje kako je glavni cilj bio pomoći tadašnjoj Alijansi za promjene da sačuva vlast jer bi se dopustilo da Ešdaunov i Nikolov projekat predstave kao svoj uspjeh.
`Naš plan bio je da se ideja objavi krajem jula i provede kao referendum koji bi se održao na oktobarskim izborima te godine. Vjerovali smo da bi to bila politička prednost povezana s ekonomskim napretkom. Bili smo zabrinuti da bi vlada orijentisana ka reformama koju je sačinjava Alijansa mogla izgubiti izbore. Tada bi nacionalističke stranke iz ratnog perioda vratile vlast, što bi imalo ozbiljne posljedice na proces reformi. Referendum za uvođenje evra izazvao bi podršku, identifikujući evropske reforme kao ključni cilj izbora što bi pomoglo Alijansi`, ocjenjuje.
No, da će cijeli projekat uvođenja evra u BiH pasti u vodu Ešdaunu je, kako sam tvrdi, postalo jasno nakon povratka iz Vašingtona, gdje su on i Nikol takođe lobirali za svoju ideju.
`Kada smo se vratili u Sarajevo, shvatili smo da imamo problem. Postiđen, francuski ambasador posjetio me je kako bi mi prenio da Pariz podržava protivljenje Berlina. Predstavio mi je brojne neuvjerljive argumente, ali znao sam u čemu je problem. Njemačka je bila pred izborima, kancelar Šreder bio je u teškoj poziciji i nije želio još jedan problem na stolu`, piše Ešdaun u svojoj knjizi i objašnjava kako su Nijemci sami bili nezadovoljni evrom, pa bi dalje povezivanje valute sa još jednom nestabilnom balkanskom zemljom bilo veoma nepovoljno za predizbornu kampanju njemačkog kancelara.
Ono što je posebno iznenadilo Pedija Ešdauna bila je veza Pariz - Berlin, koja je bila jača od svih argumenata.