Pedi Ešdaun, bivši visoki predstavnik u BiH, u svojoj knjizi "Mačevi i plugovi", koja je je nedavno objavljena opširno, ali i precizno donosi svoje viđenje stanja u BiH tokom 2002. i 2003. godine, govori o pogreškama i propustima te podjelama međunarodne zajednice u vezi s određenim pitanjima u BiH. U dijelovima privatnog dnevnika iznosi detalje koji su ga posebno pogodili ili iznenadili tokom boravka u BiH.
Poraz SDP-a na izborima
Pedi Ešdaun, pred oktobarske izbore 2002. godine, bio je svjestan da će nakon izbora morati obezbijediti neku sigurnost da program reformi preživi, bez obzira na promjenu vlasti.
`Predizborni točak se pokrenuo i sjenka predstojećih oktobarskih izbora nadvijala se iznad cijele političke scene Bosne i Hercegovine`, stoji u knjizi tadašnjeg visokog predstavnika Pedija Ešdauna.
Ešdaun opisuje kako je pred izbore vlast bila proevropski orijentisana, nestabilna Alijansa za promjene na čijem je čelu bio Zlatko Lagumdžija. Njega je Ešdaun smatrao jedinim istinskim multietničkim reformistom u BiH.
`Problem je bio taj da je Alijansa bila kasno formirana što nije ostavilo dovoljno vremena da vlada prije izbora objavi i provede nove reforme`, piše Ešdaun.
Kako bi proveo program reformi Ešdaun je na dan održavanja izbora predstavio dokument `Zaposlenost i zakonitost` koji je sadržavao reforme potrebne BiH na njenom putovanju ka Evropi.
`Izbori, kada su došli, potvrdili su naše najveće strahove. Nacionalisti su vratili vlast. SDP i većina njihovih partnera izgubili su oko 15 odsto glasova. Mada su neki od nas predvidjeli da će se to desiti, ipak je to bio šok. Ležao sam budan cijelu noć i pitao se da li je ovo kraj onoga što sam se nadao da ću uraditi u mom mandatu. Sljedeće jutro saznao sam da je međunarodna zajednica u panici, a novine, lokalne i međunarodne, pisale su da se BiH vratila u prošlost i kako je međunarodna intervencija propala. Kao što sam se i nadao, štampa i političari bili su više zabrinuti izbornim rezultatima nego mojim paketom reformi koje su u to vrijeme prošle prilično tiho - iako nije prošlo mnogo prije nego što je njihov potpuni uticaj otkriven`, prisjeća se Ešdaun dana neposredno poslije izbora. Objašnjava kako je odlučio istrajati u svojoj odluci da se sprovodu reforme, bez obzira na to s kojom vladom će morati sarađivati. Na kraju krajeva i nacionalističke partije su se složile s predloženim programom.
`Ali još uvijek sam imao svoje kolege iz međunarodne zajednice sa kojima sam se morao dogovoriti. Prvi sastanak sa ambasadorima Savjeta za implementaciju mira (PIC) bio je fijasko, sa Amerikancima odlučnim da ne prihvate nacionalističku vladu bez obzira šta se desilo. Ostali su bili spremni da im se pridruže u pokušaju da se uspostavi koalicija reformista (uprkos činjenici, koju sam ja istakao, da bi to zahtijevalo koaliciju dvanaest ekstremno različitih i veoma često višestruko neprijateljskih partija koje su u najboljem slučaju bile upitno reformističke, sve u cilju da se dobije tjesna većina nad nacionalistima)`, piše Ešdaun u svojoj knjizi.
S druge strane, navodi Ešdaun, Rusi su imali drugačiji pristup i bili su voljni prihvatiti rezultate glasačkih kutija i raditi s vladom koja se uspostavi.
Visoki predstavnik smatrao je da su Rusi bili u pravu i predložio da politika međunarodne zajednice treba da procjenjuje o vladi koja se uspostavi, ne prema tome ko su već prema tome šta urade.
`Bilo je nekoliko odluka koje sam proveo tih prvih dana i koje su mi donijele više kritike u Bosni i izvan nje nego moja spremnost da sarađujem sa nacionalistima. Poražena SDP oštro me je napadala sljedeće četiri godine baš zbog te saradnje, nekako vjerujući da sam ih ja, nakon što su izgubili izbore, trebao vratiti na vlast. Kao što se i dešava, izborni rezultati nisu uvijek zadovoljavajući i ja sam vjerovao da su dani kada je međunarodna zajednica upravljala, kako bi vratili svoje prijatelje na vlast, trebali prestati. Jedna stvar je tražiti da se utiče na politiku u zemlji, ali sasvim drugačija tražiti da se vrati mehanizam rezultata izbora. Ako smo željeli da Bosna bude demokratska morali smo poštovati rezultate glasačkih kutija, ne manipulisati događajima kako bismo preokrenuli odluku koja je u ovom slučaju, iako neželjena, bila veoma jasna`, zaključuje Ešdaun u knjizi.