Pedi Ešdaun, bivši visoki predstavnik u BiH, u svojoj knjizi "Mačevi i plugovi", koja je je nedavno objavljena opširno, ali i precizno donosi svoje viđenje stanja u BiH tokom 2002. i 2003. godine, govori o pogreškama i propustima te podjelama međunarodne zajednice u vezi s određenim pitanjima u BiH. U dijelovima privatnog dnevnika iznosi detalje koji su ga posebno pogodili ili iznenadili tokom boravka u BiH.
Smjena Munira Alibabića
U Bosni i Hercegovini formiranje vlasti nakon izbora može potrajati i više od tri mjeseca.
Toga je bio svjestan i Pedi Ešdaun pa se, kako navodi u knjizi, potrudio da što prije usmjeri lokalne političare da započnu raditi na reformama koje je sam predstavio pred izbore 2002. godine.
Takođe ono što je visoki predstavnik smatrao krajnje neprihvatljivim u državnoj administraciji bio je, kako je napisao u knjizi, `običaj da svaka novoizabrana vlast mijenja zaposlene u državnim službama i dovodi svoje pristalice`.
`Ova praksa je u potpunoj suprotnosti sa demokratskim evropskim standardima`, piše Ešdaun u svojoj knjizi.
Britanski političar dalje navodi kako je postizborni period najvećim dijelom proveden u suzbijanju ovih napada diplomatskim igrama.
`Nazvao sam Krisa Patena krajem oktobra i pitao ga da li bi kao komesar istupio i rekao da su ove reforme neophodne ako BiH želi da se pridruži Evropi. Kao i uvijek on se složio. Mi smo napisali nacrt pisma za njega da ih pošalje predsjednicima. Pisma su dobila dosta medijske pažnje i obezbijedila nam značajnu podršku u ključno vrijeme`, piše britanski političar, te navodi kako je dalje radio na sprovođenju plana `Zakonitost i zaposlenje`.
Objašnjava zašto je bio nezadovoljan međunarodnim timom pravnika koji su radili na reformi pravnog sistema.
`Doveo sam bivšeg profesora prava iz Bosne, Zorana Pajića koji je radio u Londonu kako bi predvodio i koordinirao tim domaćih pravnika da ponovno napišu bosanske zakonske kodekse, počevši krivičnim pravom. Oni su bili izuzetno nadaren tim koji je posao obavio u rekordnom vremenu. Rezultat je bio pravni kodeks koji ima korijene u domaćem zakonodavstvu, ali takođe gdje je potrebno izvode iz anglo-saksonskih i kontinentalnih pravnih tradicija. Bila je to dobra osnova na kojoj je BiH mogla početi izgrađivati svoju budućnost` navodi Ešdaun.
Krajem oktobra, ponovo je na dnevni red došla zabrinjavajuća situacija u vezi načelnika obavještajne službe bosanskih Muslimana, Munira Alibabića. Upozorenja, o tome da su informacije iz obavještajne službe korištene u političke svrhe koje je visoki predstavnik uputio još tokom jula, prošla su nezapaženo.
`Nisam imao druge alternative nego da djelujem tako da ga smijenim sa te pozicije. Njega je imenovala prethodna vlada Alijanse predvođena SDP-om. Ovo je izazvalo bijesnu reakciju SDP-a i njenih pristalica u bošnjačkoj štampi. Jedan od njihovih sedmičnih magazina objavio je zloban napad na mene, ponavljajući naslove iz britanske štampe iz mojih političkih dana u Velikoj Britaniji, pod naslovom `Kako će nas naš idiot uništiti kroz reforme`.
`Ja nisam debelokožac i na kratko me je ovo pogodilo`, naglašava u knjiz Ešdaun.
Ali, navodi dalje britanski političar, Džulijan Brajtvajt ga je uvjerio da je najbolja reakcija bila ne reagovati.
`Napadi na mene su se pojačavali, kao i na moje osoblje i njihove porodice iz ovog dijela bosanske štampe. Napadi su nastavljeni tokom cijelog mog mandata, postajući sve oštriji i oštriji, a zasnovani na potpunim lažima - jednom prilikom čak su tvrdili da sam ja bio tajni Karadžićev pristalica! Ali mi smo se držali naše politike ne reagovanja i ubjeđen sam da je to bilo ispravno`, prisjeća se sa emocijama lord Ešdaun, koji dalje piše u kakvim je uslovima rada protekao njegov mandat, te kako su neki događaji kasnije imali pozitivan pravac.
`Jedan dobar aspekt ovih događaja bio je da su oni otvorili put za kasnije stvaranje jedinstvene državne obavještajne službe u Bosni, uspostavljene po evropskim standardima. Činjenica koja je mnogo više zabrinjavala bila je ta da je postalo jasno da su i moja kuća i kancelarija ozvučeni` navodi Ešdaun, i dodaje:
`Kada sam stigao insistirao sam na dobijanju 'sigurne sobe' od OHR-a u kojoj ću moći održavat naše privatne razgovore. To je upravo stiglo iz Britanije. Od tada su svi moji važniji razgovori vođeni u prostoriji koja je kasnije postala poznata kao 'akvarijum.'`
(Nastaviće se)