Pedi Ešdaun, bivši visoki predstavnik u BiH, u svojoj knjizi "Mačevi i plugovi", koja je je nedavno objavljena opširno, ali i precizno donosi svoje viđenje stanja u BiH tokom 2002. i 2003. godine, govori o pogreškama i propustima te podjelama međunarodne zajednice u vezi s određenim pitanjima u BiH. U dijelovima privatnog dnevnika iznosi detalje koji su ga posebno pogodili ili iznenadili tokom boravka u BiH.
Ponovo ujediniti podijeljeni grad Mostar bio je jedan od prioriteta tokom mandata visokog predstavnika Pedija Ešdauna u Bosni i Hercegovini.
Ešdaun je, kako piše u knjizi, želio ovo pitanje riješiti što brže, ali splet okolnosti u kojima je bilo previše kriza s kojima se morao suočiti tokom prve godine mandata nije mu dozvolio da troši dodatni politički kapital neophodan da se riješi pitanje Mostara dok je suočen sa drugim izazovima. Stoga, nije bilo druge opcije nego da to pitanje odgodi za kasnije, kada situacija bude povoljnija, objašnjava on.
`Još u novembru 2002. godine posjetio me bivši ugledni gradonačelnik Mostara, Hrvat Neven Tomić, i zamolio da poduzmem akcije kako bih ujedinio ovaj razjedinjeni grad, u kojem su se više nego bilo gdje u Bosni uveliko zadržale stare sumnje i netrpeljivosti iz perioda rata. Rekao sam mu da sam prepozno da je ovo pitanje koje će morati biti riješeno pod mojim nadzorom, ali imao sam sada i suviše 'na tanjiru' da uradim. Obećao sam da ću usmjerit svoju pažnju ka Mostaru prije kraja 2003. godine, kada malo razradimo osjetljive reforme na kojima trenutno radimo.`
Međutim, i pored pretrpanog rasporeda početkom te godine, pitanje ujedinjenja Mostara nije sasvim zaboravljeno. U Kancelariji visokog predstavnika počelo se razmišljati o tome kako bi se mogla riješiti situacija u Mostaru.
`Francuski ambasador žalio mi se ogorčeno u februaru da skrivamo ovaj problem pod tepih. Rekao sam mu da je sam tepih već uveliko pretrpan. Jedina stvar koju nisam želio bila je borba na dva fronta - sa Srbima o pitanjima uvođenja PDV-a i s Hrvatima oko Mostara. Mostar će morati sačekati, rekao sam, dok ne napravimo napredak na drugim reformama. S druge strane, lično sam počeo razmatrati šta možemo uraditi u Mostaru i zaključio da bismo morali ukinuti šest opština (tri hrvatske i tri bosanskih Muslimana) koje su vodile podijeljeni Mostar, te stvoriti jedinstvenu, jaku, multietničku gradsku skupštinu sa šezdeset do sedamdeset poslanika`, prisjeća se on.
Ovako nešto zahtijevalo je provjere i usklađivanja na obje strane, ali i smanjenja velikog broja političara i još većeg broja državnih službenika zaposlenih u tim opštinama.
`Postavio sam sebi datum u septembru kada ću se lično uključiti u dugi proces ujedinjenja Mostara. Kako bilo, prepoznali smo da ne možemo držati Mostar u potpunosti van dnevnog reda tako dugo. Stoga smo formulisali plan da osnujemo komisiju o budućnosti Mostara u proljeće, s konačnim datumom za podnošenje izvještaj do kraja ljeta. Ova komisija bila bi sačinjena isključivo od lokalnih političara. OHR izričito neće biti politički uključen. Znao sam da ovo nema mnogo izgleda za uspjeh, ali daće mi vremena da riješim druga pitanja prije nego se duboko umiješam u rješavanje pitanja Mostara`, nastavlja dalje Ešdaun i predviđa da će za cijeli proces biti potrebno najmanje godinu da se privede kraju.
Tokom 2003. i 2004. godine prva i druga mostarska komisija, druga pod predsjedavanjem međunarodnog predstavnika, usvojile su 90 odsto statuta za ujedinjenje grada pod jedinstvenom gradskom skupštinom. Ova komisija postavljena je u septembru 2004. godine, a predsjedavao je Norbert Vinterštajn, bivši gradonačelnik Ruselhajma u Njemačkoj.
`U januaru 2005. godine donio sam odluku po kojoj uvodim i posljednje dijelove statuta i prvi lokalni izbori na području cijelog grada za gradsku skupšinu održani su u oktobru 2005. godine, iako je napredak u pravcu efikasnog funkcionalnog ujedinjenog gradskog vijeća bio - i nastavio da bude - sporiji nago što su se mnogi nadali da će biti`, navodi Ešdaun i dodaje da je u julu te godine poznati i obnovljeni Stari most u Mostaru ponovo otvoren.
(Nastaviće se)