SARAJEVO - Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Veselina Vlahovića Batka, koji se tereti za ratne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima u sarajevskim naseljima Grbavica, Kovačići i Vraca tokom 1992. i 1993. godine.
Optuženi se tereti da je, kao pripadnik paravojnih formacija, vršio progon i ratne zločine nad civilima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, te počinio ubistva, odvođenja u ropstvo, silovanja, protivzakonita zatvaranja i hapšenja, fizička i psihička zlostavljanja, pljačkanja imovine, te odvođenje civila u nepoznatom pravcu, kojima se od tada gubi svaki trag, saopšteno je iz Tužilaštva BiH.
Optužnica protiv Vlahovića sadrži 56 tačaka i jedna je od najopsežnijih optužnica za ratne zločine Tužilaštva BiH. U njoj su opisani neki od najsurovijih ratnih zločina počinjeni nad civilima u proteklom ratu, među kojima su mučenja, zlostavljanja, silovanja i ubistva počinjena u prisustvu članova porodica žrtava.
U dokaznom postupku Tužilaštvo BiH predložiće saslušanje više od 100 svjedoka, te prezentovati više od 300 dokaznih materijala, koji se odnose na izjave svjedoka i žrtava, rezultate obavljenih ekshumacija i obdukcija, te druge dokazne materijale, kojima će dokazivati krivicu optuženog.
Vlahović je nakon višegodišnjeg bjekstva, na osnovu zahtjeva Tužilaštva BiH, izručen pravosuđu BiH iz Španije, 26. avgusta 2010. godine. Optuženi se nalazi u pritvoru.
Veselin Vlahović Batko Sarajlijama je poznat kao "monstrum s Grbavice“.
O Veselinu Vlahoviću, mediji su opširno pisali ovako:
Veselin Vlahović Batko bio je monstrum koji je u ratnim godinama stanovnicima naselja Grbavica ulijevao strah i zbog kojeg su bili zatočenici u vlastitom domu. Rijetki su oni koji su preživjeli susret s njim, jer mnogi koje je odveo nikada se nisu vratili.
"On je bio naoružano čudovište. Patološki tip", kazao je za Vlahovića Radomir Nešković, bivši potpredsjednik Izvršnog odbora SDS-a, svjedočeći u Hagu. “Željeli smo da oslobodimo Grbavicu od ovog čovjeka, ali on bi se uvijek vraćao i terorisao stanovnike”, dodao je.
Božidar Debelonogić, bivši srpski vojnik sa Grbavice, u knjizi "Balija", koju je napisao 1997. godine, čitavo poglavlje posvetio je Vlahoviću.
“Batko Crnogorac najviše je volio voziti auta i ubijati muslimane. Volio je on, doduše, i da ih bije, ali samo pred drugima, pokazujući svoje umijeće, tehniku aperkata i krošea. Muslimane je mučio i ubijao uvijek na drugi način, vršeći fizičke i psihičke eksperimente. Dileme je rješavao brzo i efikasno – recimo, koliko ljudi postrojenih jedan iza drugoga može ubiti jednim metkom iz papovke, riješio je tako što je pokupio u stanovima deset nesretnih muslimana... stao korak ispred njih, repetirao naciljavši u prelomu stomaka i opalio. Zadnju dvojicu koja pokušaše pobjeći, pobi pucajući im u leđa. Gledajući radoznao u ljude koji su se grčili na zemlji stade preborjavati. "Samo osam". Sjede u auto i ode niz Vrace prema Grbavici”, stoji između ostalog u ovoj knjizi.
Batkova grupa se formalno vodila kao dio jedinice "Bijeli anđeli“, kojom je do svoje pogibije, juna 1992. godine, komandovao Zoran Vitković, a kasnije Predrag Jovančić, zvani Peđa. Prema izjavama preživjelih, Veselin Vlahović je izvršio ili saučestvovao u ubistvima preko stotinu građana nesrpske nacionalnosti. Učestvovao je i u protjerivanju više hiljada građana Grbavice i Vraca. Ubijao je iz vatrenog oružja, klao nožem... Pored ubistava, Vlahović je silovao žene i djevojke nesrpske nacionalnosti. Na Vracama je formirao javnu kuću gdje je dovodio i silovao starice, ali i trinaestogodišnje djevojčice... Lično je učestvovao i u formiranju privatnih zatvora...
Batko je rođen 1969. godine u Nikšiću, a u Sarajevo je došao u poderanim tenisicama 1986. godine, kao bokser lake kategorije i boksovao u Bokserskom klubu Željezničar. Uporedo s tim angažmanom, Veljko Cerović je "dugogodišnjeg beskućnika iz Nikšića“ zaposlio kao izbacivača u popularnoj Slogi, dok je jedno vrijeme radio i na obezbjeđenju hotela "Bristol“ i diskoteke "BB“ u okviru tadašnjeg hotela Beograd.
Do početka rata u Bosni i Hercegovini bio je stalno nastanjen u Trebevićkoj ulici na Grbavici. Od ranije je bio poznat organima gonjenja kao provjereni kriminalac, zbog više počinjenih razbojničkih krađa i krivičnih djela u Sarajevu.
O ratnim zločinima, koje je počinio Vlahović u BiH, postoje brojna svjedočenja. Mnoge muslimane je ubio u prostorijama firmi Drvo-Rijeka i Digitron, te garažama ispod ovih firmi, zatim u neboderima u Lenjinovoj ulici, garažama Šopinga... Batko nikad nije ratovao, niti je učestvovao u operacijama Vojske Republike Srpske. Isključivo je klao i pljačkao.
Najbliži saradnici su mu bili Saša Baričanin sa Koševskog Brda i izvjesni "Krompir" sa Vraca. "Krompir" je, krajem rata misteriozno nestao, a među sarajevskim Srbima se priča da su ga ubili ljudi bliski tadašnjem vrhu Republike Srpske, jer je previše znao o ratnim zločinima na Grbavici, a posebno o tome pod čijom su se komandom dešavali.
Ubio je i Gorana Čengića, nekadašnjeg člana rukometne reprezentacije SFRJ.
Čengić je ubijen u junu 1992. godine, a njegovo tijelo je, nakon devet godina, pronađeno i pokopano. Čengić je bio član Rukometnog kluba Bosna, a igrao je u generaciji sa Nožicom, Mostarcem, Pilićem, Janjićem, Šarenkapom, Rebićem, Metikošom, Vukovićem i Miloševićem.
Sredinom šesdesetih godina prošlog stoljeća bili su jedna od najboljih rukometnih ekipa Starog kontinenta.
Novinarka Oslobođenja, Edina Kamenica ovako opisuje Goranovo ubistvo: "U danu kada se to desilo, Batko je iz Šopinga na Grbavici poveo sa sobom doktora Husniju Ćerimagića na isljeđivanje, tako je zvao svoje ubijanje. Starac u pidžami drhtao je na stubištu. Goran, čija je porodica ranije otišla iz Sarajeva u Beograd zbog liječenja starijeg djeteta, i koji je majci, u posljednjem telefonskom razgovoru, dao samo da nasluti kako i on pokušava da izađe sa Grbavice, ali to nije nimalo lako, otvorio je vrata, i povikao na Batka: "Šta to radiš? Vidiš da je čovjek bolestan?“ "A, evo i jednog Čengića“, obradovao se Batko, "Žrtva je došla sama.“
Bijeg iz zatvora u Spužu
Po završetku rata Vlahović se obreo u Podgorici. U gradu se vrlo rijetko pojavljivao, a kada bi se to i desilo, bilo je to uglavnom noću. Nešto kasnije, 1999. godine Vlahović je zbog razbojništva i nasilničkog ponašanja završio u zatvoru u Spužu. Odatle je pobjegao 18. juna 2001. godine.
"Monstrum s Grbavice" je iz zatvora u Spužu pobjegao upravo u vrijeme kada je u Podgorici, na sastanku predstavnika ministarstava pravde Crne Gore i BiH postignut dogovor po kome bi zvanično Sarajevo Podgorici ustupilo dokumentaciju na osnovu koje bi se moglo suditi Vlahoviću.
Tužilaštvo BiH je istragu protiv Vlahovića, kojeg su sumnjičili za 54 krivičnopravne radnje počinjene na Grbavici, preuzelo 2005. godine. Do tada je Vlahović bio u nadležnosti Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, koje je od crnogorskih vlasti više puta tražilo Vlahovićevo izručenje.
Španska policija uhapsila ga je u gradu Alikanteu, u sklopu policijske istrage o organizovanoj grupi državljana istočne Evrope koja je umiješana u nasilne pljačke kuća.