BANJALUKA - Bez istinskog pomirenja Njemačke i Poljske projekat ujedinjenja Evrope bio bi nezamisliv, a za pomirenje preduslov je bila činjenica da su Poljaci kao žrtve pružili ruku napadačima i pozvali ih da grade zajedničku budućnost.
Ovo je poručeno na debati koju su organizovale "Nezavisne novine", finansijski pomogle njemačka i poljska ambasada, a uz podršku Banjalučkog univerziteta i Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, gdje je debata i održana, povodom Dana Evrope i završetka Drugog svjetskog rata u Evropi.
Nakon predstavnika "Nezavisnih novina", skupu su se obratili i Milan Mataruga, prorektor za nastavu Banjalučkog univerziteta, i Stanko Stanić, rektor Banjalučkog univerziteta, i studente upoznali sa inicijativom "Nezavisnih", njemačke i poljske ambasade da na prostoru univerziteta u septembru bude napravljen park mira, čemu je Univerzitet takođe dao podršku.
Kristijan Helbah, ambasador Njemačke, i Andžej Kravček, ambasador Poljske, u obraćanju studentima odnose te dvije zemlje stavili su u kontekst nacističke agresije na Poljsku u septembru 1939. godine, koja je rezultirala ubijanjem više od šest miliona Poljaka.
Helbah je rekao da je upravo Poljska bila prva zemlja žrtva njemačke ekspanzionističke politike.
"To su bila bolna pitanja, međutim nakon 1990. godine odlučili smo da ne zaboravimo prošlost, ali da se okrenemo budućnosti. Odlučili smo da svako od nas pogleda u svoju vlastitu prošlost, naše vlastite greške i da mislimo na žrtve koje su naše politike uzrokovale na drugoj strani. Naše vlade i društva odlučili su da rade za dobrobit budućih generacija", rekao je Helbah.
I on i Kravček ukazali su na to da je ključni momenat u pomirenju bilo pismo poljskih biskupa njemačkim biskupima 1965. godine u kojem su njemačke predstavnike pozvali na obilježavanje Dana državnosti Poljske.
"Žrtve su ponudile ruku pomirenja svom napadaču. To su onda preuzeli njemački političari i pogotovo njemački kancelar Vili Brant, koji je i sam bio žrtva nacista. Otišao je u varšavski geto i kleknuo ispred spomenika tražeći oproštaj u ime njemačkog naroda. Ta slika Vilija Branta kako kleči je jedna od najimpresivnijih gestova 20. vijeka", naveo je Helbah.
Kravček je istakao da pismo pomirenja nije bilo jednostavno ni za Poljsku, s obzirom na velike žrtve, ali i na činjenicu da je komunistički režim u Poljacima stalno podsticao mržnju prema Nijemcima. Takođe, on je podsjetio da je više od osam miliona Nijemaca protjerano iz Poljske nakon rata, a na njihovo mjesto došli su poljski naseljenici koji su pobjegli sa teritrorija koje je od Poljske uzeo Sovjetski Savez.
"Nijemci se nisu slagali sa 'preseljenjem' Nijemaca, vidjeli su to kao preveliku kaznu. Ovim vam želim pokazati kako je put prema pomirenju bio teško iskustvo i za jedan i za drugi narod", rekao je Kravček.
Ono što je, prema njegovim riječima, bio fenomen pomirenja dvije zemlje je da je inicijativa došla od strane crkve, odnosno građana i nevladinih organizacija, a ne od strane državnog aparata i političara.
"Istorijska rečenica u pismu poljskih biskupa bila je da su ponudili oproštaj Nijemcima i od Nijemaca tražili oproštaj. Poljski državni aparat je taj čin doživio kao izdaju, a posebno zato što su pitali šta je to zbog čega mi treba da tražimo oproštaj od Nijemaca", naglasio je Kravček.
Ambasadori su studentima napomenuli da je glavni razlog što govore o ovoj temi činjenica da je pomirenje i dalje otvoreno pitanje u BiH, ali su napomenuli i da Evropa može i želi da pomogne BiH da te probleme prevaziđe.
"Evropa nikada neće odustati od napora da ova zemlja i ovaj region postanu dio evropskog mirovnog projekta. Ovdje govorimo o novom evropskom pristupu u kojem pokušavamo mobilizirati reformske snage u ovoj zemlji koje će odgovoriti na potrebe i zahtjeve običnih ljudi. Pritom će pitanje pomirenja i dalje biti jedno od ključnih izazova s kojim se suočavamo", naglasio je Helbah.
Park mira
Glavni i odgovorni urednik "Nezavisnih novina" Sandra Gojković-Arbutina rekla je da su ovaj dnevni list i ambasade Njemačke i Poljske u BiH došle na zajedničku ideju da pošalju poruku mira iz Banjaluke putem parka, koji bi bio koncipiran po ugledu na slične parkove u Evropi.
"Poenta je da svi gosti, strani zvaničnici i ugledni političari zasade jedno drvo koje bi slalo poruku mira iz Banjaluke. Loakcija još nije poznata, zasad je ideja da to bude u krugu Univerziteta, na zelenoj površini kod Pravnog fakulteta", rekla je Gojković-Arbutina.
Ona očekuje da će ova ideja zaživjeti do septembra da bi u sadnoj sezoni bile poslate prve poruke mira.